Na kavi s prijateljicom i djecom

na krv i udove
i ja tako nekako.

Sad ispadamo neki turbo strogi roditelji garant :/

Originally Posted by Lili75

Sad ispadamo neki turbo strogi roditelji garant :/

zašto? jer se djecu uči pristojnom ponašanju?

Ili svi imamo lako odgojivu i poslušnu djecu

Neki od ta dva zaključka. Trećeg nema

Originally Posted by maria71

Uskoro ću navršiti 47 godina, moji dani na ovoj planeti su odbrojani. Ne pada mi na pamet ovo malo slobodnog vremena kojeg imam mimo posla trošiti na situacije u kojima se ja osjećam neugodno.

Na poslu moram biti raspjevana tratinčica gutačica govana , u RL jok.

Tako da postavljam uvjete. Kave mogu bez djece, muževa, zahtjevnih pasa, svekrva, punica. Ne pa da mi na pamet ni 5 minuta potrošiti na nešto što mene osobno ne uveseljava ili usrećuje.

Potpisujem od prvog do zadnjeg slova i smatram da ovo treba primjeniti za sve situacije u zivotu...

Originally Posted by Lili75

Ili svi imamo lako odgojivu i poslušnu djecu

Neki od ta dva zaključka. Trećeg nema

A nije to nego se puno roditelja prema djeci ponašaju ko prema tratinčicama da ih nedajbože nebi zapostavio sekundu ipo, da im ne izazoveš traume.

Trina ti si opičena 100gradi i samo ti se usudiš valjda ovako napisat na forumu i ostat živa.

Originally Posted by Lili75

Ili svi imamo lako odgojivu i poslušnu djecu

Neki od ta dva zaključka. Trećeg nema

Ima i treci.
Imamo veliku djecu pa smo zaboravili traume od vremena kad su bila mala.
Pa je sad lako sipati mudrosti.
Inace, roditelji su jako skloni biti selektivni u svom sjecanju, pa onda i sjecanje oblikuju na odredene nacine.

Ako dijete mora cekati da roditelj zavrsi (neki od vjerojatno opustenih, svijetu i bitku nebitnih razgovora uz kavu s prijateljima) jer nije ok da ih se prekida, je li onda ok prekidati djecu dok se bave necim svojim, a mi bismo bas malo o obuvanju papuca, razbacanim kockama na drugom kraju sobe, rucku koji ce biti za pola sata...?

Imam doma jednog od 5 godina (i jednu od 2) i nisu super lako odgojivi, pogotovo ovaj stariji. Prekida me cesto, a i nije mu stran pokusaj da i s drugim odraslima zapocne razgovor. Radimo na tome od malena, ali bas nikad nisam formulirala misli na ovaj gore napisan nacin, a kamoli da sam mu to i rekla. Ne prekidamo nikoga, osim ako je nesto bitno, neovisno o godinama, titulama, cemu god.

No uglavnom ga ne vodim na kavu; to je najlakse. (Zapravo, bolje je reci da ne idem na kavu, osim mozda triput godisnje, a i tad je najcesce rijec o necem barem polu-poslovnom.)

Originally Posted by Lili75

Trina ti si opičena 100gradi i samo ti se usudiš valjda ovako napisat na forumu i ostat živa.

Ali ima pravo. Treba tu imati mjere... Nije popustljivost u odgoju nastala u 21. stoljecu. Uvijek se sjetim Arta Bchwalda i njegove rečenice "Michael dragi, mama ne voli da se biciklom zalijeces u klavir". A to je iz knjige napisane sredinom 20 stoljeća.

Jednostavno, treba imati razumijevanja za sve druge ljude, ne samo za vlastite potomke. Kaže mama koja je kavu pila samo u kafićima uz igralište hehehe...

Slažem se s Kaee, ak ne želimo da djeca nas prekidaju , ne trebamo ni mi njih kad pričaju sa svojim prijateljima.

Pa nije uopce stvar u tome prekidaju li ili ne. Naravno da prekidaju, djeca su. Stvar je u tome kako reagirati.
Ja ne bih nikad izjednacila djecje i odraslo prekidanje, samo nacin na koji se radi.

Samo ovo kaeino lako odvede u vode, svi smo mi isti. Ipak, postoje roditelji i djeca, i nismo baš isti. I da ja svoju djecu prekidam dok se druže jer ponekad trebam neku važnu info a ponekad da sacuvam namještaj. I kad mi postane jednako prekidanje odraslih i djece, ah, bit će ću uživati u čarima bakovanja...

Dijete vodim na kavu sa prijateljicama samo kada je huda sila i najcesce biram kafic sa kakvom igraonicom u sklopu objekta, a takvih je, na svu srecu, sve vise i vise.

Nazalost, i moj sin, iako vec skoro (utvaram si, dobro odgojen) petogodisnjak, sklon je prekidanju i glasnom govorenju iako mu nastojim objasniti da me ne smije prekidati dok razgovaram s nekim. Na savjet sa dodirom ruke uvijek zaboravim, a cini mi se dobar i efektan. Morat cu pokusati.. zasad pali S.O.S. mobitel u ruke taktika, ali ona mi bas nije omiljena.

Inace, jako volim SAMA sa djetetom otici u setnju i kafic na caj/vrucu cokoladu i provesti vrijeme s njim razgovarajuci opusteno, kao uz kavicu. I on to voli i nikada nema problema sa ponasanjem u takvim trenucima (kao i opcenito u situacijama kada smo jedan na jedan, tada pokazuje svu raskos dobrog odgoja ).