da skratim misao koju sam isplela do iznemoglosti... nelagodu mi ne stvaraju nečija (različita/suprotna) mišljenja/uvjerenja/vrijednosti, pa ni odlučnost s kojom ljudi svoje stavove nastoje obraniti ili sprovesti - nelagodu mi stvara sve jasnija slika (jasnija, jer je sve glasnija javno izrečena), da u društvu, koje (konkretno govoreći o hrvatskoj) neki vjernici (baš uz pomoć same crkve) pokušavaju stvoriti, a koje se temelji na crkvenom nauku (kako god ga oni vide), nema mjesta za nas, Drugačije. jednostavno nema.
ne mogu se sjetiti točno je li to bio luka popov ili batarello ili damir stojić, ali sjećam se da je jedan od njih na svom fb profilu spomenuo da ne postoji tj. da je pojam "ekumenizam" lažan. to mi je već dalo za misliti, jer sam, što je najtužnije, shvatila zašto je u pravu. nema ekumenizma, nema tolerancije, nema ravnopravnosti, nema slobode, nema prava, nema demokracije, nema drugačijih. jer crkvi (koja ih zato i podupire) nije jednostavno bitno.