Pitanje "zašto ja ne idem" se kod nas nije bilo pojavilo nijednom jer je tema boga već davno prije (u vrtiću) i zašto mi ne vjerujemo ušla u raspravu i to se dobno (slučajno) taman poklopilo s rušenjem iluzija o Djedu Mrazu i Zubić Vili. Kod nas je dobar dio obitelji otvoreno ateistički i sekularan, pa je bilo više zašto ti drugi vjeruju u boga i zašto vjeronauk mora biti u školi. Doduše, u našoj sredini ima dosta djece koja ne idu, iz raznih razloga. Pitanja djeteta ovise i o sredini iz koje je - mislim na to hoće li biti usmjereno zašto ja ili zašto oni.