Djeca koja su provela djetinjstvo po domovima najčešće su bila manjim dijelom vremena kod bioloških roditelja pa se vraćala u dom, pa u udomiteljskim obiteljima i bježala od njih ponovo u dom (inače ne bi u domu dočekali 18.g.).
Većina njih od ranog je djetinjstva čekala i nadala se da će biti posvojena, ali im naš "krv nije voda - mentalitet" to nije dozvoljavao.
Prava bi borba uključivala i kontrolu bolesno neadekvatnih udomitelja koji djecu kolekcioniraju kao izvor financija i radne snage bez ikakve naknadne kontrole od strane CZSS.
Ali koga briga za njih.
A tek kad moraju napustiti dom i stambenu zajednicu...
https://www.google.hr/amp/s/www.tele...tava-kamo/amp/