Sve ide u isti koš edukacijskih razgovora: nije sve što pročitaš na wikipediji istina/ nije sve što vidiš na youtubeu istina/ nije sve što kaže profesor istina, a posebno kad kaže na satu na koji ne ideš
Da, i to što ja kažem ne mora biti istina. A onda će valjda i neko kritičko razmišljanje proizaći iz svega toga. Samo što mi se to kritičko razmišljanje trenutno kod nas čini kao doprinos redukciji sreće.