Odrasla sam u katolickoj vjeri, isla na vjeronauk do svoje dvadesete i naravno svaku nedjelju na misu.
Znam o cemu pricam.
Odrasla sam u katolickoj vjeri, isla na vjeronauk do svoje dvadesete i naravno svaku nedjelju na misu.
Znam o cemu pricam.
Što se tiče toga da "nema ništa loše da deca idu na veronauku", ja mogu sastaviti ceo spisak ružnih stvari koje je moje dete čulo o sebi isključivo jer ne ide na veronauku, a da su joj te stvari rečene bez ikakvog povoda mogu potvrditi jer su rečene više puta preda mnom. Dakle, ono što se na našoj veronauci sigurno za ove četiri godine nije učilo je tolerancija različitosti, sasvim sigurno ne ni floskula "ne osuđuj", pa čak ni osnovna ljudska pristojnost "poštuj starijeg od sebe".
Dakle, ono što ja svojim očima vidim je da su deca koja idu na veronauku nenaučena pristojnosti, toleranciji, odmeravanju reči, prepuna su predrasuda, pogrešnog rauzmevanja čak i najosnovnije dogme i sve što su oni od "veronauke" usvojili jeste skup predrasuda, zabrana, pravila, sujeverja, praznoverja i zastrašivanja, uz vrlo nejasne pojmove o samoj veri.
Moguće je da smo mi imali izuzetno loš primer više veroučitelja do sada, jer se kod nas stalno smenjuju, ali, kako Lili sudi iz svog iskustva, tako i ja iz svog. A moje je, što se tolerancije različitosti tiče, čista nula od strane veronauke.
Ma je, slažem se ja s vama općenito, samo kažem da postoje i iznimke. Naše jako lijepo uči o poštivanju, jednakosti, ljubavi, uopće se ne navode ove stvari koje spominjete. Kažem zasad. Vidjet ćemo poslije kad se popis tema proširi kako će ih se tumačiti.
Za ovo slobodno mogu reći da ne znam jer nit sam odrasla u katolič.vjeri, nit sam išla na vjeronauk kroz osnovnu školu, a kamoli na mise.
1. put u životu sam kročila na misu valjda sa 17-18 godina i to posebnom prigodom.
Apsolutno se slažem, moguće da je ova naša rijetki izuzetak.