U svakom slučaju, žuta, iskoristi priliku kad je već netko tu temu ubacio, da o tome nastaviš razgovarat s djetetom i ubaciš svoja dva tri centa. Ne trebaš se ljutit na baku, nego dodaj "da, mnogi ljudi tako misle, a neki kao npr ja, ne misle" i onda objasniš svoj stav, prilika za hrpu razgovora, ja sam ih doživljava pa izrazito povezujućima.
Moja je isto sad u fazi da vjeruje u boga, jer je tako čula od prijateljica i zanimljivo joj je to, kome se ne bi svidila ideja Isusa koji nas sve voli?
Stariji je u školi prošao i fazu "ma vjerujem ja u boga ali me mater nije tila upisat na vjeronauk", ne sjećam se kad je internalizirao svoj ateizam, možda u 2. Razredu.

U svakom slučaju, ja mogu prihvatit da moja djeca neće imat isti religijski odabir kao ja, ali sasvim ću drugačije gledat na njihov odabir sa 18 godina, to nije nikakav ekvivalent 5godišnjakinji kojoj je to produljenje vjerovanja u Djeda Mraza ili osmogodišnjaku koji samo želi bit isti kao njegovi vršnjaci