Teglasto cvijeće ne bi nikome poklonila osim nekome tko ih ima tonu i obožava ih, ili treba i želi bas neki određeni i ja znam za to.

I meni je cvijeće u tegli “dio namještaja”, i ako ga osoba bas nije poželjela, ne bih poklanjala nešto sto možda ljudi nemaju gdje držati, ne žele brinuti o tome i slično... to mi je ko da nekome poklanjam ribicu u tegli .
Kad smo mi uselili u stan, dobila sam desetak tegli... orhideje, ljubice... ne znam ni sama sto sve ne.

Sve je krepalo za manje od 12 mjeseci .
I sa svime mi je bio problem gdje to držati.
Ljudi dolaze prvi put u stan, nemaju pojma kako sto izgleda i koliko ima mjesta, a nose inventar. Čak i onima s kojima sam dobra i rekla sam im da ne nose, ipak su donijeli jer je to lijepo, i sigurno neće krepati, trebam raditi samo to i to...

Inače, kad su pokloni odraslima u pitanju (kod djece je druga stvar), postala sam pravi grinč. Od nekadašnjeg hrčka, postala sam netko tko sve baca i ništa sto nije funkcionalno mi ne treba. Može neki manji ukras, sve drugo ne trebam. I mislim da drugi ne trebaju i nikome ništa ne kupujem. I svima govorim da mi ništa ne kupuju. Odavno smo si prestali poklanjati stvari jer su (barem mene) počele opterećivati.

Ako već je neka prilika da se nosi poklon, npr. useljenje, kupim nešto sto može “najmanje smetati”, a može biti korisno... npr. neko fino ulje (za jesti, ne za mazati se, poklanjanje kozmetike mi je isto “nema šanse”) ili teglu nečeg finog/posebnog/domaćeg... Čokoladu. Neku domaću/rijetku namirnicu... začin (ne Vegetu ).... Ako se ne voli, lako se proslijedi. Kava mi je već postala problematična jer mnogi danas piju svakakve vrste kava pa, osim ako znaš da su ljubitelji turske, isto lako fulaš. Ručnik neutralne boje (nema puno ljudi koji imaju ručnike samo jedne boje ). I slično.

Ne znam, meni su sve to postale stvari koje smetaju i ne trebaju nam, zagađuju zemlju dok doputuju iz Kine, i još mi je tu (bar zasad) rezano cvijeće najsmislenije. Uljepša prostor na 2-3 dana. Nitko od njega ni ne očekuje vise. To je taj mali znak pažnje, trenutak. A bitnije je da smo se okupili nego donijeli hrpu nepotrebnih stvari.