 |
|||
Napisala sam već da mi je žao što sam reagirala, ali teško je protiv sebe. Grammar nazi, kako bi se to pravilno reklo, hihi.
A još mi to više smeta u talijanskom jeziku. Nisam se na vrijeme zaustavila nego stisnula : "Brzi odgovor". Trudit ću se usporiti taj moj jezik.
Ne razumijem kakav si ti to grammar nazi, kad ne znaš objasniti što je ispravno i zašto.
Mima, sempre contro tutti.
S obzirom da Mestre nije množina, onda je: živim u Mestreu. Kao u Čileu, foajeu, rezimeu....To je jedino ispravno po hrvatskoj jezičnoj normi.
...odnosno tako je po Akademijinoj gramatici.
Pitam se kako znamo da nije množina, meni osobno suvislije zvuči ove Mestre nego ovaj Mestre (iako mi suvislo zvuči ovaj Čile). Ali ja stvarno nisam dovoljno kompetentna u gramatici, a kamoli da sam grammar nazi.
Kako sam nedavno tražila smještaj u Mestrama ili Mestreu vidjela sam da se oblik "u Mestrama" vrlo često upotrebljava.
Kaže frendica da Mestre NIJE množina.
Last edited by čokolada; 18.05.2018 at 12:20.
Pa to valjda na talijanskom nije, ali kako mi to znamo i kako onda dekliniramo? Ne znam ima li veze rod i boj zemljopisnog naziva u stranom jeziku. Nemam pojma.
a možda je i po logici U NIŠ, iz NIŠ, oko NIŠ
sretno na putu Mojca i drugari
Last edited by jelena.O; 18.05.2018 at 12:36.
čokolada napose bojevi imaju veze s time
Akademijina gramatika posuđenice na -e, -i, -u, -ō (dugo o) sklanja kao imenice muškoga roda a-vrste, bez nastavka u N jd., tj. nominativni se oblik uzima kao osnova, npr. imenice foaje (G foajea), rezime,
Čile, kroki, derbi, intervju, biro, bistro itd.
Npr. tal. grad Pordenone. Ne bi rekla da živiš u Pordenonama, nego u Pordenoneu.
S druge strane Tenerife. Našem uhu množina jer ih zamišljamo kao otočje pa kažemo da uživamo na Tenerifima, dok Španjolci znaju da je to - jedan otok.
Ovo sam sad prodiskutirala sa stručnom frendicom da ne misliš da sam baš tolika znalica.
? prijevod, molim.Originally Posted by jelena.O
evo ti i dubrovniknet misli da je u Mestrama http://www.dubrovniknet.hr/novost.ph...5#.Wv6wf-6FO70
Last edited by Mima; 18.05.2018 at 12:53.
o nema mjerila pismenosti do naših portala
Nisam ovaj link niti navela kao mjerilo pismenosti.
Prvo je Mimi ispao "r", pa se jelena. O nadovezala
Vjerojatno da pokaže kako i drugi gube slova. Zaključak je moj, ne znam da li je jelena. O to mislila.
Vidi svoj post
Izgleda da je i jelena grammar nazi.
Slovenci kažu:
Bili smo v Trakoščanih.
Back to the topic, izložba je sjajna.
Harry Potter isto.
Sad kad kažeš... frendica koja tamo živi tako kaže.
Mojca daj molim te detaljnije o HP izložbi. Jel veliko ili malo, smije se dirati, kuhati napitak ...
Znaš da u srpnju dolaze novi Lego HP setovi...
Napišem kad se vratimo.
Mojca napisi nam nesto i o izlozbi F.K. Obozavam njene slike, ali sam ih nazalost vidjela samo nekoliko prije sto godina u Washingtonu. Cijelo vrijeme me kopka kako bi krenula u Milano. Sto je rekla tvoja curica na slike?
Mamitzi, bit ce ovo ljeto i u Budimpesti izlozba od FK. Mozda ova ista.
Al da, Mojca svakako napisi malo vise o izlozbi!
Ne vjerujem sto mozete napraviti od teme zbog deklinacije imena talijanskog grada?!
Kao i sve disleksicare zaboli me uho za to, izlozba bi me uvijek vise zanimala.
Hvala -mozda uspijem do budimpeste
I ja se nadam
I ja
Evo skidam slike pa sam se sjetila da sam obećala napisati par riječi.
Krenuli smo iz Zg u četvrtak oko 18... vozili ravno do Milana, uz jedno stajanje u Sloveniji... oko 1 ujutro smo bili u hotelu u gradiću Rho, sjeverno od Milana. Ulaznice za Fridu smo imali za 10.30, pa smo odmah nakon doručka požurili na vlak i metro, pa do http://www.mudec.it/ita/. Srećom nije bila pretjerana gužva, kako zna biti na izložbama... pa smo imale mogućnost u miru razgledati svaku sliku... Smjehuljica je bila jako zainteresirana... Kad lista knjigu najviše je se dojme njene nadrealne slike... a tu, u muzeju najviše su je se dojmile slike koje prikazuju voće i životinje, što me iznenadilo.
Uz njene slike bilo je i dosta dokumenata, pisama, obiteljskih fotografija... evo tu se lijepo vidi atmosfera http://pacificpress.lightrocketmedia...ition-in-milan
Uvijek ti susreti sa slikama koje godinama gledam u knjigama, probude onaj dio mene koji pritisnut svakodnevicom spava... i svaki odlazak na "susret s nekim od velikih slikara" mi bude poseban... ali ova izložba je bila još posebnija... jer je bila prva nakon jako puno vremena, bila je prva otkad sam mama i bila je prva velika izložba s mojom kćeri... pa sam ušla u Mudec s vrlo nemirnim leptirićima u trbuhu...
Promatrati te slike uživo, vidjeti pred sobom ono što je zbilja umjetnik stvorio, a ne stroj otisnuo... uh... zbilja posebno. Izložba je podijeljena u nekoliko perioda... a posljednji period "bol" je onaj koji je najpoznatiji i najatraktivniji zbog tog nadrealnih prizora. No... valjda zbog toga što sam te slike već puno puta gledala, sadržajno mi nisu nepoznanica... pa sam im se prepustila... i osjetila svu tu tugu, bol i patnju koja se zbilja vrišti iz njih... ma koliko staložene one na prvi pogled izgledale. Tek sam sad zbilja shvatila koliko hrabra i velika je Frida bila.
Nakon nekog vremena Smjehuljica je počela pokazivati znakove da želi van... nije joj bilo dosadno.... samo ju je preplavila tuga... baš se vidjelo na njoj.
Zvala sam MD-a da dođe po Smjehuljicu, pa sam ostala još 15-min sama... jer nisam bila sposobna izaći van.... kad sam izašla... bila sam u suzama.
Nažalost, kako to na putovanjima tog tipa ide, morali smo se držati plana i brzo nešto pojesti i krenuti prema Harry Potter izložbi... Smjehuljica nije znala što ju čeka... i dobro da nije... jer bi nam valjda krv popila još u Zagrebu... od trenutka kad smo joj rekli, pa do trenutka kad smo stigli do izložbe prošlo je oko sat i pol... ona je bila sva van sebe od sreće.
Ova izložba je nešto posve drugo... dugi red na ulasku... pa slikanje pod mus, pa čekanje da naša grupa dođe na red za ući... Lijepo je napravljena, ništa se ne smije dirati i slikati... ali naravno, svi slikaju (Italija kao da je dio Balkana) nešto malo je interaktivna... mogu se povući mandragore koje fakat cvile... može se ući u Hagridovu kolibu, dotaknuti zmajevo jaje... pokušati baciti loptu kroz obruč... sve što je prikazano je vrlo uvjerljivo... na trenutke i malo zastrašujuće za djecu (taman koliko treba).
Nakon Harry Pottera, trk do Duoma... u potrazi za Grom sladoledom... ali slastičarnica je zatvorena, što je izazvalo veliko razočarenje... pa smo potražili i drugu na stabici gdje smo s metroa presjedali na vlak... pa je i ta bila zatvorena.... što je već probudilo sumnje da se omiljeni lanac sladoledarnica zatvara.
Po povratku u Rho večerali smo u restoranu kojeg sam izabrala na Googleu... pokazao se kao super izbor... nakon toga šetnja po Rho i jedan prosječan sladoled.
Budući smo se napunili sadržajima koji su zanimali Smjehuljicu i mene, odlučili smo sljedeće jutro izabrati "nešto za tatu",pa smo otišli Alfa Romeo muzeja... što je bio pun pogodak jer se tog dana održavala utrka starih automobila Mille miglia http://www.1000miglia.it/2018-Edition/
To je bilo jako šarmantno... pa smo se zadržali puno dulje nego smo planirali, pa smo odlučili ne ići u Mestre i Veneciju.
Kupili malo voća i peciva u obližnjem shopping centru i krenuli prema doma uz dogovor da ćemo stati usput...
To usput bilo je Lago di Garda.... gdje smo proveli par sati na predivnom vjetru, promatrajući ogromne valove (fakat nisam znala da na jezeru mogu biti toliki valovi) dok se Smjehuljica ljuljala u parkiću...
Vozeći se prema Zagrebu, privukao nas je jedan dvorac kojeg smo vidjeli s autoputa... pa smo stali, iako smo imali nešto drugo u planu... i to je bilo jako slatko završno skitanje po Italiji... Soare, mali gradić podno dvorca, taman se dešavala neka nježna fešta... sve puno štandova s domaćom hranom, umjetninama, crkva pretvorena u galeriju... Malo jeli i upijali... kad je počeo padati mrak, krenuli smo prema doma i oko pol jedan stigli...
Napunili baterije i uživali... djetetu smo ostali dužni Veneciju... pa ćemo teška srca uskoro morati i tamo.
Baš vam je bilo lijepo. I napisala si dobar putopis.
Inače, mogu tu stavit, a tog se prije nisam sjetila, dosta zgodan smještaj u Milanu. Radi se o studentskom domu koji je malo izvan centra (nismo htjeli ulazit autom u grad) - parking je besplatan, a do samog centra ima par stanica metroom. Cijena noćenja s doručkom je bila 110 eura. Doručak je bio preodličan, a uz to možeš piti esspresa do mile volje. Ja kao ljubiteljica talijanske kave sam se morala suzdržavati. Osim kej me uhvatila nostalgija za studentskim danima, klinci su bili impresionirani količinom utičnica u sobi
Noćenje s doručkom 110 eur za koliko osoba, koliko dana?
Mi smo u Rhou platili 950 kn sa svim taksama za nas troje, za dvije noći. Noćenje + doručak.
Jednu noć, za nas 4. Stali smo na povratku iz Švicarske. Smještaj je baš dobar - žao mi je kaj se nisam ranije sjetila to ovdje napisat
Super cifra.
Imaš link?
naravno, ostao mi je u booking rezervaciji
https://www.booking.com/hotel/it/cam...d8f350ae48c18d
Ajme koji espreso za doručak imaju - kupili su me njime.
Smještaj se nalazi blizu jednog os aerodroma. Mislim da oni imaju samo par soba tako ia iznajmljivanje. Ostalo koriste studenti
Thx
Valjda je to dobar link. Ovaj Camplus
http://www.booking.com/hotel/it/camp...m_occ=2;srhp=1
Evo prijedloga knjige za djecu:
https://www.planetzoe.hr/frida-kahlo...zini-ljubimci/
Evo mene s budimpestanske izlozbe. Jako mi je potresna bila izlozba. Frida kao da se skroz razgolitila u svojim slikama, i slikala svoju ogromnu bol, i onu fizicku, a i onu emocionalnu... Ovu potonju zbog pobacaja, zbog Diega, zbog ljubavi... Cijela izlozba mi je u znaku te boli i u znaku velike zelje za majcinstvom...
Na izlozbi me primio osjecaj koji me jos drzi, potrebe za trudnocom, za imanjem kcerke u trbuhu... osjecala sam se kao da joj zadirem u intimu gledanjem slika, toliko su osobne i otvorene. Zadnji dio izlozbe je bio Frida u pop kulturi... Neke fotografije tetovaza s njenim likom, i plakata. Al to mi se nije svidjelo. Djelovalo mi je kao uvreda njenom zivotu. Jos me iznenadilo sto su joj slike dosta male... ja sam ih zamisljala kao ogromna platna koja prste od boja... Al nisu, dosta su male, a boja ima, al su nekako zagasite. Sve u svemu, jako me se dojmilo, i slicno kao sto Mojca kaze, povezalo s nekim zaspalim dijelovima mene.
Jadranka, jesi li čitala knjigu Slavenke Drakulić: Frida ili o boli?
Nisam bila na izložbi, ali feeling koji opisuješ imala sam i ja nakon pročitane knjige...
(Okej, osim potrebe za trudnoćom
Jesam, citala sam. Da, i knjiga je bila potresna, al ne ovako. I bez potrebe za trudnocom
Mi smo ovaj vikend takodjer posjetili izlozbu. Nije nam bila u planu, niti smo znali za nju. Ali iskoristili smo priliku.
Zbilja je dojmljiva. Osjetis tugu ali i snagu koju je imala u zivotu bez obzira sto je dva puta bila slomljena.
I jos bih dodala iznenadjenje. Za nas 4 (dvoje odraslih i dvoje djece 11 i 13) platili smo ulaznice 150 kn.
Lijepo si ovo napisala...
Mojca
Da ne otvaram sad novu temu...
Sutra idemo u milano, autom iz peschiera de garda, znaci od jezera. Gdje parkirati u milanu? Ili van njega? Koliko je karta za metro? Svi nam govore da ni ludi ne ulazimo u grad autom...
Mi imamo u planu Duomo, da vincija , ali i san siro. Ima li neki parking blizu stadiona? Da li je ro uopce dovoljno van grada?
Babylove, mislim da za posljednju večeru moraš imati rezervirane / kupljene karte unaprijed.
Dnevna karta za metro je 4,5 eura, a karta za jednu voznju (90 min) je 1,5 eura. Za ostalo ne znam.
Istina, nemoj se ni truditi ići do Santa Maria delle Grazie bez karata :znamiziskustva:
Mi uvijek idemo autom u grad, parkiramo na nekom parkiralištu ili u garaži, ima toga, ne sjećam se više cijena, ali to je trošak na koji računaš kad ideš na put...
Ma ne idemo gledat posljednju veceru. Mladjoj djeci nije napeto pa sam to izbacila, to cemo mm i ja u solo aranzmanu. Idemo vidjet katedralu, izlozbu, san sirro zbog najveceg i najmanjeg... I još neke stvari meni bitne.
Hvala na info. Mislim da cemo ipak parkorat negdje izbvan grad pa ic metroom
Posting Permissions
Reply With Quote