Jadranka prvotno napisa
Evo mene s budimpestanske izlozbe. Jako mi je potresna bila izlozba. Frida kao da se skroz razgolitila u svojim slikama, i slikala svoju ogromnu bol, i onu fizicku, a i onu emocionalnu... Ovu potonju zbog pobacaja, zbog Diega, zbog ljubavi... Cijela izlozba mi je u znaku te boli i u znaku velike zelje za majcinstvom...
Na izlozbi me primio osjecaj koji me jos drzi, potrebe za trudnocom, za imanjem kcerke u trbuhu... osjecala sam se kao da joj zadirem u intimu gledanjem slika, toliko su osobne i otvorene. Zadnji dio izlozbe je bio Frida u pop kulturi... Neke fotografije tetovaza s njenim likom, i plakata. Al to mi se nije svidjelo. Djelovalo mi je kao uvreda njenom zivotu. Jos me iznenadilo sto su joj slike dosta male... ja sam ih zamisljala kao ogromna platna koja prste od boja... Al nisu, dosta su male, a boja ima, al su nekako zagasite. Sve u svemu, jako me se dojmilo, i slicno kao sto Mojca kaze, povezalo s nekim zaspalim dijelovima mene.