Ja sam se porodila u Pakracu i sve u svemu nije bilo tako loše(uspoređujući s prvim porodom u Požegi).
Nisu mi davali drip ni ništa protiv bolova, dobila sam čaj(što me iznenadilo), rezali me jesu ali su mi rekli da je ožiljčina od prvog poroda bio jako tvrd pa su se bojale da ne popucam. Prethodno sam rekla da bi da me ne režu a babica je rekla da jako rijetko režu čak i kod prvorotkinja. Imala sam dvije ljubazne babice Ankicu i Alenku. Posebne pohvale Ankici koja mi je pomogla savjetima, objašnjenjima(vezanim za dojenje) i toplim ljudskim pristupom. Onih 2 sata nakon poroda sam bila u rađaoni i beba je bila uz mene, nakon čega su je odvezli i dovezli mi je u sobu za 1-2 sata. Ležala sam za vrijeme trudova na povišenom ali moram priznati da nisam imala potrebu za ustajanjem. Bebu su odvozili samo na kupanje. Pristup dojenju ovisi o sestri. Kada su mi ga dovezli nakon poroda sestra kaže da ga je sredila i nahranila na što mi je pao mrak na oči i to je najlošije od svega u ta 3 dana jer je Jakov jadan nakon toga bljuckao i mučio se. Još neke starije sestre su brze s bočicama(kao pa ići ćete prije kući)tako da sam ja svaki puta kada bi ga odvozili na kupanje govorila da ga ne hrane.
Pedijatar mi je naglasio da ga dojim na zahtjev.