iskreno to me ni nije briga, ali mi ni veliki ni klinka nisu to rekliOriginally Posted by n.grace
 |
|||
|
|
|||
iskreno to me ni nije briga, ali mi ni veliki ni klinka nisu to rekli
što znači da su alergični na bombone i kak se manifestira, ujedno jesi li proćitala ikada sastav bonbona. jesu li na nešto i inače alergični??
kod mene moja klinak samo tamani bombone, najćešće kiki, ali opet nije to u nekoj punoj dozi, mada bi i ovu količinu koju pojede mogla smanjiti.
Ako ih pojedu dobiju crvene flekove koji jako svrbe. Pokušala sam čitati ali eto ne razumijem. Gomila naziva koje ne razumijem i jako sitna slova. Sin je alergičan i na ambroziju
onda slobodno preskoči
Mozda na pcelinji vosak kojim se premazuju da budu sjajni. Ili zelatina od otpadaka zivotinja
Amaranth,
mislim da cure koje ti ovdje pišu ne spadaju ni u jednu krajnost.
Znači ne mogu naša djeca jesti koliko hoće i kad im se da slatkiše, al isto tako nismo ni za velike zabrane slatkoga (kao i svaka zabrana) jer to djecu još više vuče.
Znači kod mene doma uopće ni nema ništa slatko već dugo vremena, ne znam kako smo uopće došli do tog stadija. Djeca ni ne traže.
A dok su bili mali privlačilo ih je, recimo kiki bomboni i dala bih im al ne puno. Uvjerena sam da sam im branila da bi ih danas trusili samo tako.
Evo jučer mi na izletu na Sljemenu, frendica koja je svojima dok su bili mali jakooo ograničavala unos bilo kakvog šećera i slatkoga, bratemili ponijela je svega keksa, čokse i nekih zdravih grickalica (listići od kokosa) djeca joj kao i ona potamanila svega nečega (pa sam se u sebi pitala i prisjetila koliko im je branila dok su bili maleni a gle ih sad). Moji ne vole baš čoksu, pa se nisu ni nešto zasladili.
Okreće se to u životu jako.
Ali ne treba baš ni tako jednostavne zaključke izvoditi, jer ćeš primjera naći za sve. I ja znam roditelja koji kuhaju kvalitetno, ali imaju i stalno tog industrijskog slatkoga doma i evo djeci nije dosadilo, nego tamane to slatko svaki dan u velikim količinama. Onda, netko je slatkoran, a netko nije. Nije baš neki problem postić da se ne prejede čokoladom dijete koje je ne voli :D.
AQ, ja te razumijem, jer se sjećam koliko je meni to smetalo. Di god se okreneš, netko te sabotira, meni je to bio takav osjećaj. Ali to ti je sve beskorisno, takav je svijet u kojem živite (ili mikrosvijet, nije važno) i takav će sigurno i ostat dok ti dijete ne poraste. Dakle, to su prilike odrastanja, nesavršene, naravno, i treba se snaći. Neće bit nikakvog velikog zla iz svega skupa. Treba vodit računa, ali ne toliko da tema prehrane zadominira životom.
Last edited by vertex; 10.09.2018 at 12:32.
vertex, potpisujem. Treba voditi računa, ali ne toliko da tema prehrane zadominira životom. Gledaj svoju djecu i oni će ti ponašanjem pokazati jesi li pretjerala u bilo kojem smjeru...
Slazem se s vertex.
Moj je takav od rođenja. Ne voli slatko.
I sad s 11 godina, pojesti ce tocno određene slatkise (3 vrste cokolade, 2 vrste keksa, 3 vrste sladoleda). To je to.
Ali ne cesto.
Lako njemu i braniti kad moze danima biti na stolu, nema sanse da takne.
Nedavno na Srebrnjaku pitaju koliko pije Coca cole, jer jedan nalaz moze od toga biti los. Jedva sam objasnila da ne voli sok.
Ja se sjećam kad nije kod nas bilo gumenih bombona pa kad bismo ih dobili koja je to bila fora. Onda je moja starija sestra rekla da ih ne voli, pa sam i ja rekla da ih ne volim, iako su mi bili uredu, nikakav obožavatelj. Kasnije sam iz emisije koja uspoređuje francusku i njemačku kulturu (s ciljem promicanja tolerancije) naučila da se jako razlikuju njemački i francuski gumeni bomboni. Francuski su ljepši jer stave umjetne boje, a njemački ispadnu neugledniji, ali su zdravstveno relativno OK (ne znam što je s bombonima za izvoz...).
Ja odgađam početke isprobavanja nekih namirnica, što bake nervira, i ne razumiju da mi je jasno da će sutra piti energetska pića, ali da mislim da je bolje da što kasnije krene s nečim što nimalo ne pridonosi ni njegovoj sreći ni zdravlju. Moj ima provale tipa - gladan sam, htio bih sladoled ili tužan sam, utješila bi me čokoladaAli pokazuje jednako oduševljenje kad mu donesem iz Lidla šarene paradajze pa bira koji će, ne može dočekati da ostala hrana dođe na stol, kao kad kupim sladoled. I ja sam s tim zadovoljna. Volim da jede raznoliku hranu, to mi je baš bitno. I dogodilo se da se u našem mikrokozmosu u parku ne nose slatkiši, nego voće, a povremeni izlet u drugu ekipu sa slatkišima nije tako dramatičan. Jedino što mi je prestrašno je nuđenje nepoznate djece bilo kakvom hranom.
Nije tema, ali sam se sjetila - pred mjesec dva sam morala ići podići nalaze u bolnicu. Nisam ga imala kome ostaviti pa sam ga povela sasobom. Nalazi se diži na šalteru u čekaoni. Ispred mene se ubacio neki atipični pacijent, sestra istražuje što će, a moj već pošizio i onda mu neki deda iz čekaone nudi svoje kifle. Deda stvarno dobrica, al ne bi dala da uzme hranu u bolničkoj čekaoni za ništa. Jedva sam se izborila i s malim i s dedom
Ja djelim cokoladice nakon vadenja krvi ako ih imam. Ali prije pitam roditelje da li smijem.
Ako nemam cokse podjelim koju epruvetu.
Čokoladice poslije vađenja krvi dođu kao tableta protiv padanja u nesvijest
A šprice se više ne dijele, sirius? To mi je bilo omiljeno kad sam bila klinka.
Nemamo sprica, ne koristimo ih.
Pa nabavite ih. Ja sam zbog injekcija od zubarke maštala da budem doktorica.
Ti se salis i ocito ne radis u drzavnoj instituciji. Jedva dobijemo ono sto koristimo.
Kupiš u apoteci za 50 lipa i daš sestri/doktoru/zubarici krišom
Ja koristim šprice za izvlačenje fiziološke iz flaše pa ih imamo doma desetke.
Moja zubarica meni da promotivne poklončiće jer sam bila strpljiva - jednako se veselim kao da sam dijete. I još me pohvali jer sam redovita na pregledima. Odlazak zubaru mi je event
Jedna čokoladica dođe ko šprica.
Ako netko nije ljubitelj čokolade, ne znači da ne voli ostalo slatko
No sad ozbiljno, ja sam za zdravu prehranu, al naravno umjereno bez pretjerivanja, nikome se neće ništa strašno dogoditi ako ponekad "zgriješi".
Moja zubarica dijeli kao poklone djeci one gluposti kao što su frozen i starwars zvrkovi ili steekezi. (Dijelili u konzumu i lidlu za kupovinu)Ti se salis i ocito ne radis u drzavnoj instituciji. Jedva dobijemo ono sto koristimo.
Meni je fora jel djecu veseli, pametno se sjetila, a ne kvari zube.
pol kune šprica u apoteci,Ti se salis i ocito ne radis u drzavnoj instituciji. Jedva dobijemo ono sto koristimo.
Moji kad vade krv žicaju epruveti i odmah obećaju da će biti dobri,e da je tog bilo kad je veliki bio beba ne bi mu vadili krv iz glave
Cokolade dobijemo od pacijenata, odraslih. Ne kupujem ih, a ne kupuje niti firma.Jedna čokoladica dođe ko šprica.
Znam koliko kosta sprica. Kupujem ih sebi kad trebam. Sigirno ih necu za firmu kupovati.
pa ne treba te ni biti briga
samo kažem da ako tvoji ne piju, ne znači da druga djeca to ne rade, jer rade.
nama su fini oni veganski gumeni bomboni iz spara bez želatine, ako su vam klinci ljubitelji, probajte.
Čisto informacije radi, želatina se pravi od koštane srži goveda, ono što ostane u klaonici ide u tvornicu za želatinu. Alternativa je agar koji se dobije iz crvenih algi.
Last edited by VeraM; 16.09.2018 at 18:05.
Tako je Vera nekad je želatina biljnog porijekla a nekad je i nema kao u Sparovim gumenim koje se nađe na bio&bio.
Dakle gumeni bomboni su zapravo kao ona juha koju kuham 4 sata od goveđih kostiju. Pa to je onda zdravo!
Plus umjetne boje i šećer.
Pa da - taman sam mislila kak fino pašu nakon 100% Agnus hambicaDakle gumeni bomboni su zapravo kao ona juha koju kuham 4 sata od goveđih kostiju. Pa to je onda zdravo!
Njemački nemaju umjetne boje, nego često imaju umjetne arome.
Evo na temu test bombona:
https://www.kochbar.de/cms/oeko-test...n-1759364.html
Dakle uglavnom se bune na arome, ne na boje.
Što sam naučila iz ovog teksta je da su u njemačkoj oznake bio-aroma zabranjene, jer to ne postoji. Nisam na to kod nas ni obraćala pažnju.
e to sam mojim velikima ojašnjavala, ne može biti jogurt koji može trajati još 2-3 mjeseca( najmanje) bez ićega mora tu bit kemije ak ništ bar u tragovima
uspordbu sam im napravila od sira ok kumice i sira s aromom iz dučana
Last edited by jelena.O; 17.09.2018 at 12:22.
u 100 grama 17 kocki secera. pa ti vidi!
A jedna kocka šećera ima koliko grama? Deset? 170 g šećera u 100 g bombona?
5 gr,
"Gummibärchen im Test: Egal ob Rot, Grün oder Gelb: Gummibärchen mag fast jeder. Dabei interessiert es die wenigsten, dass in 100 Gramm ganze 17 Zuckerwürfel stecken. "
prevedeno iz texta koji je jelena linkala.
a nadam se da je svima jasno da prosjecni bombon ima najmanje 60, 70 posto secera. a i inace u njima nista pametnoga nema.
Last edited by seni; 18.09.2018 at 14:40.
Meni je još bolje što piše da su "kažnjavali" u ocjeni isticanje da su dodani vitamini, jer dovodi do zablude kupca da su bomboni zbog toga zdraviji.
da, to su mi super reklame: nimm 2 ili tako nekako, ono gomila secera, odnosno manje vise samo secer + boje, aditivi, okusi svakojaki i
eureka puuuuno vitamina!
Kao i Nesquick čokoladne kuglice sa 7 vitamina i minerala
To nam je uvijek doma predmet zezancije kako se naši klinci zapravo zdravo hrane (obožavaju te kuglice i povremeno jedu za doručak).
Meni je ok povremeno jesti i nešto što nije top zdravo, ali jesti to i zavaravati se da jedeš zdrav obrok s puno vitamina mi je za krepati stvarno.
pa bomboni su staklasti oblik secera. dakle sto bi bilo unutra nego secer.
X
nema ništa pametnog u bombonima, ali se povremeno može pojesti, tko voli. nitko u životu ne radi isključivo pametne stvari.
Upravo tako
Ima u DM-u, bomboni od grožđanog šećera sa magnezijem. Nama su super za natjecanja, da malo podignu prije borbe.
Pa cak i ako nema vitamina i minerala previse ipak je hrana i daje energiju ( kalorije). Pa prema tome nije cak niti potpuni besmisleno.
Sjetila sam se ove teme: https://www.medscape.com/viewarticle...rgydrink&faf=1
Last edited by zutaminuta; 26.12.2018 at 11:44.
Posting Permissions
Reply With Quote