Razvod nakon nasilja mog muža i što da radim?

[bobicablue]

Pisala sam na drugom podforumu prije otprilike pola godine. Tad sam navela da imam nasilnog supruga, koji me bacio na pod u petom mjesecu trudnoće. U međuvremenu sam rodila. Prva dva mjeseca smo živjeli kod mojih roditelja i to je dolazio i odlazio svako malo i slabo mi pomagao s bebom, ali još se nekako moglo s njim. Nije naravno radio nigdje ( 15 je godina nezaposlen) i par puta je pomogao preko noći s bebom. Tad se vraćam u svoj stan i nakon nasilne svađe on odlazi svojim roditeljima i nema ga mjesec dana. Vratio se prije tjedan dana i nastavio s ružnim odnosom prema meni ( kad god izlazim s bebom, on neće s nama ići osim možda dva puta, ne traži i dalje posao, vrijeđa, psuje, tu i tam izgleda da će opet biti nasilan) do danas kad je nasrnuo na mene, porazbijao pola stana ( koji su moji roditelji dva mjeseca sređivali jer je bio sav skršen od njegovog prijašnjeg razbijanja), da bi on opet polomio televizor, moj mobitel i nasrtao na mene.
Čak je s nogom lupio i u kinderbet. U panici sam nazvala policiju, koja ga je privela i rekla da će to sud dalje rješavati i da ako on kaže da to on nije napravio ili da ja lažem da ćemo oboje pred sud i da mogu biti kažnjena i ja ili osuđena da sam si sama skršila stan ( koji je btw moj, kao i sve stvari u njemu), pa da ću uz kaznu sudu, morati plaćati od minimalca koji dobivam preko hzzoa i stvari koje je skršio. Da li mi može netko reći, što da radim? Hvala.

[bobicablue]

i još da navedem da, koliko god se nekome mogu činiti glupom što mu non stop opraštam i držim ga se ko pijan plota,a vjerojatno i jesam glupa,tj. prije psihički nestabilna i lako se manipulira sa mnom, da se sad definitivno razvodim jer je očito da je čovjek opasan za ne samo mene, već i bebu, što je puno gore. Ali, ne želim da dobijem i ja kaznu suda i da si još moram plaćati i sve stvari koje je uništio, a ne znam kako dalje. Ne bi me čudilo da izlaže, da sam sama sebi razbila tv i mobitel. a budući čovjek nevjerojatno manipulira sa svima i svi mu u okolini vjeruju, kako da se zaštitim i da ne budem opet ja kriva, jer sam ja obrnuto od njega i meni nitko ne vjeruje ni kad govorim čistu istinu..

[sirius]

Kazna suda je kazna za remecenje javnog reda i mira.
To se dogada kad nije dokazivo da je on zlostavljac nego ste se tukli medusobno.
U ovoj situaciji kazna je tvoj najmanji problem. Ako sesituacija dogodila pred djetetom u igru dolazi i socijalna sluzba.
Isto tako porazbijani stan bi trebao biti tvoj najmanji problem, sigurno neces dobiti nikakvu ostetu za to.
Ono na sto se trebas koncentrirati i potraziti strucnu ( psiholosku i pravnu ) pomoc jest da se maknes iz ocito patoloske i nasilne veze.
Zapravo, potrazi prvo psiholosku pomoc. Jer kad citam tvoje postov mislim da imas ozbiljan problem sa percepcijom stvarnosti i postavljanjem prioriteta.

[tangerina]

draga bobice, jako mi je jako žao što ti se to događa
mislim da ti pothitno treba pravno i psihološko savjetovanje od ljudi koji se bave baš obiteljskim nasiljem, predlažem ti da nazoveš pravnu službu u Babama (http://www.babe.hr/hr/kalendar/980-b...-pravna-pomoc/) ili Autonomnoj ženskoj kući http://www.azkz.net/
i da dobro sa sobom "porazgovaraš" i rasčistiš, kako sirius kaže, slaganje prioriteta

vidi s njima što ti sve može pomoći da ga prijaviš za obiteljsko nasilje, i ni slučajno se ne povlači iz te borbe, a svake iluzije da će se on popraviti se pothitno riješi

[bobicablue]

pa dobro, već sam više puta rekla da sam glupa i kreten što sam ostala s njim u vezi i da sam psihički slaba i slomljena osoba, bez svojega ja koja se držala njega zbog nemogućnosti da funkcioniram sama i nađem novo društvo, tako da mi nije bila poanta da me netko opet vrijeđa ili plaši, već da mi se kaže na koji način da ga se riješim, dobijem odštetu za te stvari i da sud ne da i meni kaznu na kraju.
On neće ništa od toga platiti, već ću morati sve ja, tako da mi ne treba još i kazna na sve! A da se moram srediti, posložiti glavu i naučiti prihvatiti stvarnost da imam nasilnu vezu ( koju očito ne prihvaćam, nego zaklapam oči nad tim i ne mogu prihvatiti da sam BAŠ JA u toj situaciji da imam psihopatu za supruga - to ću očito morati. Ako ne sama, onda uz neku pomoć vjerojatno.

Jer sam ga vječno zvala, jer nemam drugo društvo i staro društvo mi je užas, a ni to ne mogu prihvatiti pa njega zovem. jer si ne znam naći nekog novog, a teško mi je stalno biti sama.

[bobicablue]

Normalno da se slažem da imam ozbiljnih issuesa sa sobom i da sam po psihičkoj zrelosti na slabom nivou, ali sam s druge strane super majka i brinem se danonoćno za dijete sama i zvala sam ga jer mi to nije lako. 90 posto žena u našoj zemlji ima partnere u mojoj situaciji, a ja sam non stop sama i sve sama moram i onda mi dođu napadi slabosti, pa ga pozovem. Ali sam shvatila jučer da ne voli ni mene, ni dijete nimalo tako da ću sad napokon reagirati. Normalno da čovjeku treba da to shvati, budući me prije uvijek gledao s očima punim ljubavi i imao osjećaje, osim u ponekim situacijama, a sad se taj čovjek ponaša kao nekakav automat, koji je došao malo kod mene provoditi vrijeme i da ga ja i dijete previše ne gnjavimo. A pošto je dijete malo i puno toga treba, normalno da to nije moguće. Ali hoću reći, da to nije samo tako, ostaviti nekoga sa tako malim djetetom i krenuti sama u život. Može me svatko popljuvati, da sam pustila da nasilnik bude blizu djeteta, i sama bih sebe popljuvala i nalupala, što sam takva jadnica, ali samo pričam moju stranu priče izašto sam to dopustila. Ali više neću. makar išla na terapije svaki dan i pila nešto za smirenje. On me neće smiriti, ni pomoći očito. Nego odmoći.

[bobicablue]

sve mi se čini da je kod mene denial, negiranje da imam nasilnu vezu. ne mogu to prihvatiti

[spajalica]

bobicablue, ono sto je najbitnije je da si shvatila sto je oko tebe i sto zelis.
sad u skladu s tim i reagiraj.

[tangerina]

bobice, nemoj si toliko to predbacivati i još dodatno sama sebe "slabiti", obiteljsko nasilje je jedan vrlo složen i perfidan proces koji i najjaču žrtvu temeljito sludi i oslabi, nisi ni prva ni zadnja nažalost koja se našla u takvoj situaciji.Sva razmišljanja u stilu "ja sam slaba, ja sam glupa, ja sam ovo sve kriva" ti oduzimaju snagu koja ti je potrebna da se iz ovoga izvučeš.
zato ti i savjetujem da se obratiš ovim udrugama koje imaju puno iskustva s ovom problematikom, i mogu ti pomoći da se zaštitiš, odgovore na pitanja koja nas ovdje pitaš možeš tamo dobiti. Spominjala si svoje roditelje, mogu li ti oni biti podrška i pomoć oko djeteta? možeš li se sjetit još bar jedne osobe koja te može podržati makar da te posluša i ohrabri da mu se ne vraćaš?
Kad sam napisala slaganje prioriteta, čisto mislim na to da postaviš to sebi u glavi da spašavaš živu glavu svoju i djetetovu, nažalost realitet s takvim tipovima je da dio žena završi dva metra pod zemljom

[Vrijeska]

Spomenula si roditelje. Možeš li s njima bit malo više u kontaktu i od njih zatražiti pomoć oko djeteta?
Imaš li kakav park u blizini? Prošeći s bebom. Uvijek se nađe neka mama s djecom koja je otvorena za razgovor. Možda se rodi kakvo lijepo prijateljstvo.

[bobicablue]

hvala na savjetima. istina je da sad samo vrtim u glavi, što sam sve krivo napravila i radi čega sam ispala takva osoba da imam užasno slab prag oko nasilja. Znači moj fitilj je ogroman i meni je normalno x stvari koje drugima nisu. Čak sam često i s drugima upadala u konfliktne situacije, jer je meni normalno da se jako svađam s nekim i da me taj netko eventualno flisne. Radi čega je to meni normalno ne znam, ali ima vjerojatno veze s tim što mi nitko u okolini nije pružao podršku da se maknem iz takve veze već obrnuto. Jedina frendica me non stop motivirala da budem s njim. imala je komentare tipa "pa nije te prebio, teška si osoba i sl." Sad se pitam i za njezine osjećaje naspram mene, da me toliko dugo motivirala da budem s nasilnikom. Očitoje da stvarno nisam našla nikakve kvalitetne ljude oko sebe. Roditeljima je tek sad pukao film, jer imamo dijete. Rekli su da ih boli briga, da mene tako glupu zatuče i ubije, ali da zbog djeteta to neće dopustiti i da će ju uzeti sebi.
Uglavnom sam shvatila da već skoro 20 godina imam prestrašno visok prag tolerancije na nasilje i nasilne situacije s ljudima okolo u koje sam često upadala, pa mi se on nije ni činio tako strašan. Mislila sam si, bolje da se s njim svađam nego da me netko vani još dobro natambura. A radičega mi je to sve normalno da me netko tambura, nemam pojma. Očito je to za psihijatra, neki teži slučaj

[bobicablue]

a ovo što velim da sam odvratno labilna osoba, to je na žalost istina. i lagano me manipulirati. štogod mi kažu roditelji ili ta frendica, meni je Božji zakon.

[Bubilo Bubich]

Jesi nazvala Babe ili autonomnu žensku kuću?
Nazovi ih što prije.

Ne znam postoji li neka poveznica ovih udruga s prijavljivanjem nasilja policiji, da ih netko informira o tome, vjerojatno ne.

Ne znam postoji li u tvom slučaju opcija sigurne kuce, ali ako te mogu smjestiti tamo, možda bi za tebe bilo dobro da barem malo ostaneš kod njih, da si razbistris misli... vjerujem da ćeš tamo dobiti stručnu psihološku pomoć.

Ne razmišljaj sada što je bilo i kako si se našla u ovoj situaciji... zovi ih odmah. Mi ovdje ti nemamo što puno za reći.
Reci da trebaš pravnu i psihološku pomoć, a vidi i kako to ide sa skloništem.

Ajde drži se. I pokreni se. Sve će biti dobro .

[Dijana]

Mislim da se stvarno trebaš natjerati potražiti pomoć stručnjaka, psihologa, psihijatra, da ojačaš psihički, jer te kao samohranu majku očekuju svakojaki izazovi koji su teški i za psihički stabilnu osobu, kad je za sve upućena samo na sebe.
Radi djeteta, ako ne radi sebe.

[čokolada]

a ovo što velim da sam odvratno labilna osoba, to je na žalost istina. i lagano me manipulirati. štogod mi kažu roditelji ili ta frendica, meni je Božji zakon.

Što ovo Božji zakon znači?

[bobicablue]

Mislim da su podosta i moji roditelji krivi što je sve tako ispalo. Jer su od mene i napravili osobu bez svojega ja, koja misli da ju svi mrze i da nikad neće nikoga naći i da ovisi o nekim kretenima koji jedini hoće sa njom. Evo, danas mi je upao tata doma i jedino što zna je derati se na mene jer se ono jučer desilo. Kao da će mi to pomoći!

[rena7]

Meni je žao kada čitam ovakve postove. Najvažnije je da si sama želiš pomoći i da si shvatila da pomoć trebaš. Potraži stručnu pomoć. Ovdje ćeš dobiti savjete, ali i pikanja koja ti ovog trena najmanje trebaju.
Uputi se u neku od udruga, babe ili kako se već zovu i čuj što oni imaju reći.
Ili, najlakše, svom obiteljskom liječniku.
On će ti da ti savjet gdje da potražiš pomoć da se malo ojačaš, sada dok ti gori.
Čuvaj se i sretno!

[lunja]

Bubice, jedno pitanje: ako sam dobro shvatila, tvoj muz i nema neku potrebu da vam se vraca? Osim ako ga ti nagovaras?
Mozda ce cudno zvucati, ali probaj ovakvu situaciju vidjeti kao prednost. Zene cesto u nasilnim relaciijama ostaju jer ipak u njoj prepoznaju emocionalnu vezu: 'ipak on mene voli", ili jos gore ''djeci treba otac''.
Ovako, ako te ne voli i nije vezan uz bebu, a super, sretno mu bilo, svak svojjim putem.
Naravno da ovakva situacija nikad nije laka. Ali vidim ovdje da sama za sebe pises super sam mama i iz toga iscitavam tvoju drugu stranu, cvrstu i jaku.
I jos jedan od mene.

[Beti3]

Što ovo Božji zakon znači?

X

[Lili75]

Pa pretpostavljam da je htjela reći da to uzima zdravo za gotovo da je to tako.

[Jadranka]

bobicablue, slazem se s curama, javi se ovim udrugama i pitaj ih sto je najbolje napravit. Vjerujem da im za pocetak mozes poslati i mail, ako ti je tako lakse...

Al moram komentirat i ovo sto se tice policije.. ako i govore istinu (a nazalost vjerujem.da govore), svejedno bi i oni morali znati sto je najbolje napravit, i uputit te, i pomoc ti da ostvaris zastitu... katastrofa

I drzi se! Dijete ti je maleno, pred vam moze biti jedan dugi lijepi zivot i jedno lijepo djetinjstvo...

[bobicablue]

Znači, vratio se kod svojih roditelja koji ga u svemu podržavaju i rekao mi da je dobio kaznu od "čak" 500 kuna i da mogu biti sretna što nije lagao nešto, pa da i ja dobim kaznu. toliko od sudova. Usput je rekao da će on opet doći kad god želi raditi što želi i trgati što želi u mojem stanu, a sve sam platila ja od svojeg minimalca. I ništa ne mogu. To je to bilo. Imam samo sastanak sa sucem koji je to dosudio sutra, pa se moram dobro iskontrolirati da i meni nešto ne dosudi, neku kaznu jelte.

[sirius]

Znači, vratio se kod svojih roditelja koji ga u svemu podržavaju i rekao mi da je dobio kaznu od "čak" 500 kuna i da mogu biti sretna što nije lagao nešto, pa da i ja dobim kaznu. toliko od sudova. Usput je rekao da će on opet doći kad god želi raditi što želi i trgati što želi u mojem stanu, a sve sam platila ja od svojeg minimalca. I ništa ne mogu. To je to bilo. Imam samo sastanak sa sucem koji je to dosudio sutra, pa se moram dobro iskontrolirati da i meni nešto ne dosudi, neku kaznu jelte.

Mislim da ti je kazna njmanji problem.
U principu ti ju sudac opali ako si se branila dok je on divljao, tj. ako si ti njega takoder tukla.
Ako je dijete bilo ublizi i to gledalo to dodatno komplicira stvari. Ali to je tvoj najmanji problem, pravi problem
je sto ces ti poduzeti da se to ne dogada. I od kuda sve ovo tocno do detalja znas?

[Beti3]

A bebu ćeš uzeti sa sobom na sud?

[mama courage]

jedna velika, velika prednost koju imaš, za razliku od drugih žena u takvim situacijama, je da imaš svoj stan. i imaš svoj novac, makar bio minimalac. - ekonomska neovisnost je jedna ogromna prednost koju imaš. toga moraš biti svjesna.

a stan u biti treba biti više od ekonomske neovisnosti, to treba biti tvoj dom, tvoj mir. on ne može i ne smije dolaziti više tebi tako u kuću kako se njemu sviđa i prijetiti da će ponovno sve uništiti.

drugo, što god ti se dogodilo - ti si žrtva i ne nisi kriva za nasilje koje ti se dogodilo. i nemoj da te itko uvjerava da si ti kriva za ono što ON čini. nisi. ali ti jesi odgovorna za život svog djeteta - i da, možda ti baš to dijete dalo snagu koju trebaš, snagu i razum, da svoj život promijeniš i da izađeš ne samo iz ove nasilne veze, nego da promisliš o cjelokupnom nasilju koji doživljavaš i što je najžalosnije, očito, prihvaćaš kao normalno. a vidim po tvom postu, da i sama u sebi nosiš istovremeno i nesigurnost i neku vrstu agresivnosti... a to ne mora tako biti.

da sam na tvom mjestu, ja bih već sutra ovo uradila... zatražila zaštitne mjere prema čl. 13 zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (https://narodne-novine.nn.hr/clanci/...7_70_1660.html) i to....

Vrste zaštitnih mjeraČlanak 13.

Sud može počinitelju nasilja u obitelji, osim zaštitnih mjera propisanih Prekršajnim zakonom, izreći sljedeće zaštitne mjere:
1. obveznog psihosocijalnog tretmana
2. zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji
3. udaljenja iz zajedničkog kućanstva (vi nemate u tom smislu zajedničko kućanstvo, pa se na to ne bi pozivala, namjerno)
4. obveznog liječenja od ovisnosti.

Članak 14.

(1) Zaštitne mjere iz članka 13. točke 2. i 3. ovoga Zakona sud može izreći prije pokretanja prekršajnog postupka na prijedlog žrtve ili drugog ovlaštenog tužitelja ako postoji izravna opasnost za sigurnost žrtve ili članova njezine obitelji odnosno člana zajedničkog kućanstva.
(2) Odluku iz stavka 1. ovoga članka sud će donijeti bez odgode, a najkasnije u roku od dvadeset četiri sata od podnošenja prijedloga. Sud će odluku donijeti nakon saslušanja žrtve i osobe protiv koje se traži izricanje zaštitne mjere. Žalba ne odgađa izvršenje odluke.
(3) Odluku iz stavka 1. ovoga članka sud će bez odgode dostaviti nadležnoj policijskoj postaji radi provedbe izrečene zaštitne mjere.
(4) Odluku iz stavka 1. ovoga članka sud će ukinuti ako žrtva ili drugi ovlašteni tužitelj u roku od osam dana od dana donošenja odluke ne podnese optužni prijedlog, o čemu je dužan upozoriti žrtvu. O ukidanju zaštitne mjere sud će bez odgode obavijestiti policiju.

kad bih njega konačno izbacila iz svog života, onda bih se okrenula sebi i djetetu. smireno.

i da, jedan savjet, ne dozvoljavaj da te itko učini nesigurnom ili preplaši oko tvojih prava... ako ti bilo tko nešto kaže, ne možeš ovo, ne smiješ ono i sl. samo smireno uzmi sve k znanju i provjeri sama na internetu tj. posavjetuj se sa stručnjacima (babama i sl. organizacijama). kao što si sada učinila. meni je nepojmljivo kako te je policija tako mogla posavjetovati.

ne ulazi u rasprave, ne svađaj se. samo smireno... ako ti on počne prijetiti, da će ti "oduzeti dijete" i sl., da si mu dužna nešto ili što god mu padne na pamet, samo smireno. ne svađaj se, jer on živi od toga da se svađa s tobom. neka on radi što hoće, a ti ćeš već sve riješiti jer ćeš se obratiti stručnjacima. samo mu lakonski reci slobodno radi što želi. i okreni se. i ne dozvoli da on više upravlja tvojim životom (barem ne više nego što će samim tim što imate zajedničko dijete).

sretno!

[Jadranka]

Bravo mc na konkretnom i prakticnom odgovoru!

[rena7]

Bravo mc na konkretnom i prakticnom odgovoru!

Bravo! Ovako izgleda ruka koja pomaže.

[ina33]

meni je nepojmljivo kako te je policija tako mogla posavjetovati.

x

[Rivendell]

Sve što govori su gluposti i manipulacija. Nećeš dobiti nikakvu kaznu, jer na sudu i na socijalnom nisu glupi, nagledali su se takvih. Jesi išla svjedočiti nakon prijave? Kada dođeš postoji suočavanje po kojem sudac procjenjuje tko govori istinu, i većina nasilnika (uključujući i mog) se tu posklizne i skuži se da laže. Samo ponavljaj činjenice, nemoj ga karakterizirati kao osobu u smislu on je ovakav ili onakav, samo se drži toga što se dogodilo. J

Cure imaju pravo, imaš sreće što je tvoj stan. Odmah traži zabranu pristupa zajedničkom kućanstvu koju bi trebala dobiti bez problema zbog prisustva maloljetnog djeteta. Ukoliko si ozbiljna u nakanama da ne želiš više biti s njim, na svaki najmanji trzaj zovi policiju, jer njemu svaka prijava dodaje na kazni, tebi daje vjerodostojnost za traženje zabrane pristupa.

Udruge zaboravi, osim ako ne misliš da ti treba sigurna kuća. Oni ne mogu pokrenuti nikakve postupke, to moraš sama. Savjetovat će ti da zoveš policiju ili odeš na socijalno, koje će ti opet reći da zoveš policiju. Također se trgni od osjećaja bespomoćnosti. Možeš sve. Zakon je na tvojoj strani. Taj osjećaj je nešto što ti je on usadio dugotrajnim zlostavljanjem (a ima veze i s odgojem i prošlošću nasilja koju si navela, slažem se).

Ne uzvraćaj, ni verbalno ni fizički. Tehnika grey rock. Samo slušaj i ne reagiraj, jer takvi traže povratnu reakciju, a neće ti koristiti ni na sudu. Samo sjedi i šuti i čekaj da prestane.

Prvi korak je da ga izbaciš iz svog života, prije toga ne može početi proces tvoj oporavka i izlječenja problema koje navodiš.

[mama courage]

točno, zakon je na tvojoj strani. ne daj se obeshrabriti od nikoga. posebice ne od njega. ne nasjedaj na laži i prijetnje, na bajke i obećanja.

pravno ne znam koliko je pametno ići na izbacivanje iz "zajedničkog kućanstva". jer po meni to više nije zajedničko kućanstvo (tj. bolje da se ne percipira kao takvo) - to je tvoje vlasništvo i tvoje kućanstvo. možda bolje da zatražiš samo da ti ne prilazi, a to podrazumijeva i ne ulazak u TVOJ dom.

kod baba mozes potraziti telefonsku pomoc ili mozes se najaviti na razgovor. one ce ti tada pomoci sastaviti tuzbu ili zahtjev ili sl. (takve usluge su bar nekad davno, kad sam volontirala kod njih, nudile)

sve ovo što i zatražiš i kako na sudu postupiš je još uvijek tek pola puta. najteže predstoji - da TI ostaneš smirena (što je donekle i protiv tvog dosadašnjeg karaktera) i da se ne daš uvući u nasilne rasprave (što je donekle protiv dosadašnje matrice u kojoj si živjela) - to sve zahtjeva jako mnogo snage, mentalne sposobnosti - ne činiti iste greške koje si do sada činila, ne posustati. bilo bi dobro da imaš barem nekoga tko bi ti bio pomoć, ... možda kod baba ima psihološka pomoć koja bi te bodrila i podsjećala da ne poklekneš. jer iskreno rečeno - ovo se sve jako brzo može završiti, ali traži enormnu snagu od tebe. nadam se da ju imaš u sebi. imam osjećaj da imaš, samo ne sitnice ne smiju obeshrabriti.

Prvi korak je da ga izbaciš iz svog života, prije toga ne može početi proces tvoj oporavka i izlječenja problema koje navodiš.

x

[bobicablue]

Lijep pozdrav. Vidim da ima puno odgovora i hvala lijepa na njima. Novo je da sam krenula psihologu. Bila sam već jednom i u prvi mah mi se činilo da mi je dosta pomoglo, ali kako sam od tad imala više svađa s drugim ljudima, sad se pitam da li mi to uistinu pomaže. s druge strane, živim u dosta nezdravom okruženju. Mama i tata jako puno pomažu oko bebe, stalno je čuvaju i šetaju s njom po par sati dnevno, ali s druge strane me manipuliraju kao beba zvečku, a često i vrijeđaju. Skoro svaki dan su neke teške svađe. Uvijek nešto. Danas sam totalno pukla i rekla im da ih ne želim vidjeti sutra, jer dolaze svaki dan. Ne znam više da li bi im trebala biti zahvalna za toliku pomoć ili ljuta na njih, jer se stalno svađamo. A svađamo se zato jer mene moja majka krivi za cijelu situaciju s mužem. Tj.moje "ispade bijesa i sklonost agresiji". Znači, po njoj sam ja kriva. Moji roditelji meni pomažu zato jer treba prokleta teška kolica nositi s četvrtog kata, a kupili su najteža, ali s druge strane sam toliko ojačala da tih 14 kila skupa s bebom mogu već nositi i sama. Malo se pomučim i glupo mi je kad me vidi neki muškarac kako se mučim, ali ja zbog vlastitog osjećaja srama i imam mali milijun problema i često stradavam. Jer me uvijek nečega sram. Tako su me roditelji odgojili. A danas se desila situacija koja je vjerni pokazatelj koliko se ne mogu nositi ni s jednom situacijom i koliko se bojim muškaraca. A bojim ih se upravo zato jer mi je mama non stop usađivala u glavu, da će me netko "zbog mojeg dugog jezika razbiti". Pa mi se non stop dešavaju loše situacije, jer dozvolim da me netko toliko dugo zaj... dok ne puknem skroz naskroz i poludim. Tako da ovo što imam s mužem, taj loš odnos nije pojedinačan slučaj nego općenito s muškarcima imam teške i užasne odnose u životu. Jesam li ljuta na njih jer su me užasno razočarali od mladosti ili nešto drugo, ne znam ali imam teške issuese s njima i hvatam samu sebe gdje osjećam sve goru mržnju prema njima ( hvala Bogu da imam žensko dijete!!!!). Teško je odgajati sina, dok mrziš muški rod.. A svoju curicu OBOŽAVAM.
I užasno sam zaštitnička naspram nje, tako da sam danas poludila kad ju je moj otac nehotice ugrozio dopustivši idiotima od majstora da buše 2 metra od nje. Toliko sam pukla poslije, da to nije bilo normalno. Ok, nekome bi bilo ali mojem ocu nije bilo normalno već "da ga sramotim pred majstorima". A to što mi je dijete bilo izloženo ne znam koliko decibela sigurno par minuta to nema veze! Poludila sam skroz. Jer, moji roditelji se meni toliko nasilno nametnu sa svojim ponašanjima i što se mora činiti, da mene apsolutno nitko ne sluša. Tako da me nije poslušao niti oko toga da dijete ostane u velikoj sobi pored balkona, da ju u slučaju bušenja mogu iznijeti na balkon. A maloumni majstor je rekao da neće biti bušenja. Ja sam bila na wcu i dok je došao drugi majstor i krenuo s bušenjem od minute, dvije, tko će budaletini reći da prestane s bušenjem, a mojem glupom ocu je samo bitno što drugi misle makar ugrozio dijete.
Onda su nakon nekog vremena OPET počeli bušiti "Još samo malo". Nakon toga sam poludila kao nitko i psovala na sav glas. Otac se naljutio na mene. "Kako se to luđački ponašam i slično". A mene je strah da mi dijete nema oštećenje sluha nakon ovoga i užasno mrzim sebe što sam toliko prokleto slaba u prisustvu muškaraca, koji me ili redom ignoriraju kad nešto pitam ili se rasplete užasna svađa u kojoj bi neki i nasrnuli na mene.

Ono, pun mi je kufer svega i imam feeling da je u Hrvatskoj bezbroj primitivaca koje zaboli k... što im neka ženska govori. Čak ni za malo dojenče. Tu su samo kad treba ponižavati i nanositi bol.
Najgore od svega je što bi ja rekla da imam umišljene probleme. Na žalost nemam, već imam ogromne issuese s muškarcima i nabasavam non stop na neke primitivce koji me ne poštuju kolikoje crno pod noktom. Znam da je vjerojatno problem u mojem preslabom stavu na prvu loptu, ali sam danas idiota pitala hoće li biti bušenja i samo mi se podsmijao i rekao da ne i onda je bilo. Nema veze, hoće li mojem malom djetešcetu oštetiti sluh.
Sve slabije se nosim s tim govnarima. Dobra mi je fora kad mi netko kaže da ću možda opet u vezu. Ma koju mrtvu vezu. Najradije bi istog trena otišla iz ove proklete zemlje u neku zemlju gdje ljudi nisu takva govna.Jer očito je da moji roditelji pričuvaju dijete, ali što se tiče zaštitničkog ponašanja nemaju ništa od toga. A ja non stop stradavam, a sad je počelo i moje dijete stradavati što u Hrvatskoj hrpa muškaraca misli da može biti jebeno govno i da je to ok.

[bobicablue]

I koliko uopće može biti normalno da je taj majmun od majstora rekao da neće biti bušenja i onda ga je bilo,a napomenula sam da je dijete u drugoj sobi. I koliko je moj otac takav budalaš da je njemu bitnije što jebeni majstor misli nego djetešce od tri mjeseca i njezin sluh. još me otac htio udariti koliko sam se razljutila. A ovo je samo pokazatelj da koliko mene nisu nikad štitili u životu, niti naučili samopoštovanju nego stari samo želi da ga kao doktora svi štuju, sad i ovo djetešsce može svjesno ugroziti a ne želi prekidati jebenog majstora u radu. Nego sam ja "histerična". Mama mi je opet rekla da uništavam si oca. Pa sam na kraju nazvala muža, jer su me toliko uznemirili da više nisam znala šta ću od muke. Još mi je i kućni ljubimac na umoru. Jako je star.

A moja majka ima ideje da ne diram ljubimca jer će prenijeti nešto djetetu, a samo je star. Dovode me do ludila oboje. I sad bi trebala opet psihologu, a ako ne dam njima dijete ne mogu nikako tamo otići. A čisto sumnjam u to njihovo čuvanje. Moj tata ju tako čuva, da sve sumnjam u to.

Moji roditelji imaju patološku vezu gdje brane jedno drugo u svim situacijama,a ja sam uvijek najgora i krivac. I tako meni prošlo više od pola života u tome da se držim nasilnika, jer su mi roditelji svojom nametljivosti i agresivnosti apsolutno uništili ego i samopoštovanje, a dobrih prijatelja baš i nemam. Tak da kad se od njih maknem fizički,onda nemam nikog i to je to.
Muž mi je bio sve u životu, mada je bio tu i tam nasilan, a u trudnoći i nakon poroda je postao još nasilniji. Prije nam je znalo biti lijepo,ali nešto s njim nije u redu i prepao se odgovornosti.

Strah me i toga da je donedavno moje tipkanje po kompjuteru budilo dijete, a ona sad ne reagira, pa me stvarno strah za njezin sluh!
Znam samo jedno,a to je da ću se morati maknuti na koji dan od svojih. Jer mi se cijeli život raspada. Ta vrijeđanja više ne mogu trpiti. Boli me briga za šetnje s njima, a dotle mi samo kopaju sve veću rupu. Čak mi se i brak s mužem učini da nije toliko toksičan kao ovo dvoje. On me zlostavlja samo fizički i ekonomski, a ovi verbalno!

[bobicablue]

Mislim da bi se ja trebala psihički nekako distancirati od muškaraca i ne tražiti stvarno ništa od njih i samo poslovno i hladno, jer su me uništili. A uništili su me zato jer sam jednostavno preslaba prema njima i umišljam si bajke, kao će doći princ na bijelom konju i sl... Pa sam sva preromantična, slaba, krhka što oni vide i koriste to ko ludi u tome da rade budalu iz mene. Meni je uništilo život to što sam s 17 bila popularna među muškim rodom, pa sam si svašta umislila da me čeka neki super lik. a ta popularnost je bila kratkoročna faza i ni tad me zapravo nisu poštovali već su me htjeli za krevet, a kako sam se oblačila seksi su mislli da sam laka. Dosta sam pobrkala lončiće. Zapravo nikad nisam imala dobrog dečka da me voli. Samo su me koristili tko je god stigao. Ne za seks, već svašta. A poslije i vrijeđali kad bi se oduprla. Tak da ni sama sebi nisam emotivno priznala da imam teške issuese s njima, koje očito u ovom životu neću riješiti, jer mi se bliži 40pa ništa. Znam da se moram više osloniti na sebe, ali ovo društvo je i inače dosta patrijarhalno ustrojeno pa mi je to još teže izvedivo.

a tipkam ko luda, a beba ne reagira. Baš mi je život proklet, od mladosti.

[Beti3]

Čitam i ne znam kako ti pomoći.
Kad ćeš hraniti bebu? Možda ti ona odvrati ove misli.

[jelena.O]

U cijeloj priči nisam skužila zašto onda dete nisi odvela van,ili starci ako već napominješ da su satima u šetnji

[pulinka]

Pratim od početka, mislim da je odlično što si krenula kod psihologa.
Imam praktičan predlog: s obzirom da su tvoji postovi ovde svojevrstan dnevnik, bilo bi praktično i jednostavno kada bi svoje postove od početka do kraja pokazala psihologu, možda čak odštampane.
Sabrala si u njima jasno sve što te dugo muči, crno na belo, i psihologu će biti lakše da ti pomogne kad vidi odmah nabrojano sa kakvim problemima moraš da se nosiš.
U razgovoru često čovek zaboravi da kaže ponešto, naročito kada je vreme ograničeno, a ti si već zapisala sve.
Svakako je psiholog najstručnija osoba da te posavetuje oko nekih situacija, recimo kako da se izraziš dominantno na miran način, da izbegneš svađu a postigneš svoj cilj.

[Lili75]

Slažem se s pulinkom.isprintaj ovo.

I zašto nosite kolica na 4.kat, ostavi ih dolje u prizemlju ili autu, ako se bojiš da će ti ih netko ukrasti, zaveži ih lokotom kao i bicikl.

[Beti3]

Vjerojatno bebu vozi po stanu, ili danju spava u njima.
No, problem kolica mozes rijesiti tako da prodas ova teska i kupis neka laganija.
Ili nosi bebu u rukama, a kolica vuces po stubistu, ona mogu ici preko stepenica, stubu, po stubu.
Ili, rastavis kolica, bebu u kosaru, pa spustis na vrh jednog niza stuba, uzmes donji dio kolica, spustis taj jedan niz stuba,stalno imajuci bebu na oku, potrcis po stubama gore, spustis bebu u kosari taj jedan niz, pa tako do dna. Hodas duplo, ali nosis upola lakse

Neki se problemi mogu lako rijesiti, no vikanje, urlanje i psovanje nisu rjesenje.
Uzmi samu sebe u ruke i sredi se, uz pomoc psihologa, psihijatra i lijekova, bit ce ti bolje. Jer, ovako kako ti je sada je neizdrzivo, molim te, dopusti da ti bude bolje.

[bobicablue]

moram vikati , urlati i psovati zato jer se svi oko mene postavljaju kao da sam nebitna i ja i moje mišljenje i svjesno me ugrožavaju. Ne samo mene, već i bebu. Budem ja psihologici sama ovo ispričala, ali sam se posvađala s roditeljima i neću moći vjerojatno ići, jer ju neću dati njima da je čuvaju. Oni mene manipuliraju sto na sat i ne samo oni, već svi zato jer vide da nemam svoje ja uopće. Znači, dijete mi je jučer bilo ugroženo radi onih majstora i tih glasnih zvukova i danas sam se probudila da kao da ne čujem dobro. A za to je krivo to što moji roditelji rade što ih je volja i ništa me neće poslušati. Stari mi dobije živčani napad, štogod da mu govorim neke upute oko djeteta. Vidim da to tako s njima ne ide. Bolje je čovjeku da bude sam na svijetu s bebom i živi normalno, nego da se moli drugima okolo koji rade iz njega budalu i ne poštuju ga.
Nisam izašla s kolicima, jer je moj otac inzistirao da budemo u stanu i to u sobi pored gdje se bušilo, dva metra od bušenja. Mada sam ja rekla da je to glupo, ali kako mi i kućni ljubimac odlazi i neće ništa jesti, onda sam bila malo u šoku pa se nisam stigla postaviti.

A u životu mi je najgori problem uvijek bio što se ne znam postaviti, pa su ljudi ispadali užasni naspram mene, najviše muškarci. Bolje mi je izgraditi zidove i ne dat se zaj.. od svakog nego non stop stradavati, jer se dobri ljudi muškog spola mogu rijetko nać. Barem sam sinoć došla do razloga zašto mi se sve to dešava. Da, kao dnevnik, mada nije. Ali mi je pomoglo!

A za kolica, dio ostaje u autu a dio nosim dolje. Nije neki problem. Ali moj tata je imao provalu da se skuplja vlaga u toj košari od kolica. Uglavnom, mi je dosta da u 39oj živim na način da mi svi pametuju i ponašaju se kao da sam nebitna

[bobicablue]

ja nisam retard baš, a kad moram s nekim non stop vikati, psovati i svađati se, onda je očito da mi te osobe baš ne odgovaraju i da se ne slažemo. A zašto bi morala biti u blizini onih s kojima se svađam? Nije da sam osuđena na to. Da se svađam i s 80 posto populacije, mogu se maknuti od svih i biti sama. A onih dvadeset posto, ako nekad sklopimo neko poznanstvo - super. Hrpa ljudi postaju manipulatori kad su sa mnom, zato jer imam nepostojeći stav u životu i svega se sramim. Pa mi svatko pametuje i misli da sam NEBITNA. Pa se svađam, da mu pokažem da sam BITNA, a ne NEBITNA. Bolje mi je samoj, nego da imam nekog tko me non stop vrijeđa i ponižava i unosi osjećaj da sam KOMA, NEBITNA, BIJEDNA I JADNA. Bolje biti sam na svijetu i živjeti kako ti odgovara, nego slušati budale okolo.
Da je po meni, odavno bi se odselila na selo, ali sam i u tom slučaju slušala svoju mater koja mi već 15 godina šefuje da selo nije za mene i sl... Domina kakve nema, a ja sam dotle svoja sjena.

[Vrci]

Mislim da su majstori i busenje oko bebe tu najmanji problem. Sigurno beba nije gluha od to malo busenja

Svaki puta kad ti krenes urlati,vristati, raditi scenu, svima samo potvrdujes ono lose sto misle o tebi. I dajes im goriva i materijala za dalje, da te nastave spustati.
Uzmi dijete, pregrizi jezik, izadi u tisini, makni se i smiri.

[bobicablue]

s druge strane, najmanji mi je problem što okolina misli o meni. Okolina me ne voli od mladosti, većina njih i jednostavno sam oduvijek nepopularna osoba tako da me živo zaboli što netko misli o meni. S druge strane, ne mogu baš biti sama na svijetu. Možda mogu i to.. Ima ljudi koji kao pustinjaci negdje žive. Dobro, to su ljudi koji imaju ogromnu smirenost u sebi i nemaju želju za ljudima istina. Imam dijete. Ona je isto osoba i kako će rasti će biti sve lakše s njom komunicirati.

Da sam trebala sama prekinuti to bušenje i izaći van s bebom, trebala sam, ali mi se barem sad iskristaliziralo koliko sam pasivna osoba i koliko se prepuštam svojim roditeljima. To nije rješenje. Svojem djetetu ću morati biti otac i majka u životu i moram izgraditi neki svoj stav, a ne se trošiti kroz svađu, da... Molim druge da mi pomognu, da se dobro slažemo a zapravo mogu sve sama. I odnijeti glupa kolica dolje i prošetati se s bebom i sve. A mislim da ne mogu...

Imam užasno toksične ljude oko sebe, strašno nešto. a jedinu frendicu slabo vidim. To mi isto može dati energije da sebe bolje izgradim u životu i svoj stav.

[čokolada]

Bobice, neka ti prvi i najvazniji korak bude dobra i dugotrajna psihoterapija za vrijeme koje će beba biti s tvojima. Bit će zbrinuta i dok je sita, čista i na toplom, ne prigovaraj im.
S mužem ili što ti je on već, prekini sve odnose, to je nasilnik kojeg se moraš riješiti, a koliko sam shvatila to ćeš najlakše učiniti ako ga ne nazivaš i budi sretna što je to tako, a ne nekako drukčije. Komuniciraj s njim samo putem CZSS.
S roditeljima ne ulazi ni u kakve sukobe, sve prešuti i pusti da prođe mimo tebe. Nisi , koliko razumijem, u poziciji da ostaneš potpuno sama s bebom bez ičije podrške, pa ako to nečija mora biti, neka bude roditeljska, a ne ona nasilnog jebivjetra.
Ako sebi ne pomogneš kontinuiranom psihoterapijom sad odmah, najviše ćeš naštetiti upravo svom djetetu.

[Vrci]

I da, dijete ce vidjeti tvoje reakcije i ono ce tako reagirati. Jel zelis isto to?

Ja sam puno ponasanja ispravila kad sam kod njega vidjela sebe. I nije bilo lijepo

Isto sam inace zivac i dosta eksplozivna. Al ja cesce odem u osamu pa se tamo isplacem ili u sobi udarim u jastuk pa mi bude lakse :D

[pulinka]

Budem ja psihologici sama ovo ispričala, ali sam se posvađala s roditeljima i neću moći vjerojatno ići, jer ju neću dati njima da je čuvaju.

Moći ćeš da ideš. Ako treba, beba će ići sa tobom, nećeš biti ni prva ni poslednja.
Isprintaj svoju priču psihologici.
Ako beba bude mirna, moći ćeš da pričaš sa psihologicom.
Ako bude jako nemirna, objasnićeš situaciju i ostaviti joj neka čita napisano.
Termin ti tako neće propasti, možeš ugovoriti tada i sledeći. Jer si ozbiljna u nameri da ti život bude drugačijii, a ti samostalna.

[Trina]

Vidi se da si jako inteligentna osoba, jasno je da si dobra i brižna mama, isto tako se iz aviona vidi da nemaš neke nerealne prohtjeve i zahtjeve nego najnormalniji život. A zašto onda slažeš takve situacije? Bebi neće ništa biti od tri minute buke. Neće ni kolicima ako ih ostavih ispod stubišta. Muž je nasilnik, makni se ća od njega. To što ga voliš samo ti otežava situaciju, neće od od takvog čovjeka postati umiljati mačić. Nikad.

Ne moraš reagirati prežestoko s roditeljima. Ako su dobri djed i baka, snizi kriterije malo jer iz takvog odnosa tvoje dijete može samo profitirati. To što se oni drže zajedno, to je plus njima i njihovom braku i nemoj im to zamjerati. Zamjeriti im možeš to što te vrijeđaju i to isto tako možeš reći. Mirno. Smirenim tonom. Očito im smeta deranje, vika, histeriziranje. to se da popraviti i promijeniti ako pripaziš malo.

Prinčevi na bijelom konju ne postoje. Postoje konji kojeg si našla već. Ali postoje i normalni muškarci koji, osim što nisu nasilni, mogu biti sasvim dobri partneri kroz život. To ne možeš na silu naći nego ćeš naći kad bude trebalo. Dok si s mužem nećeš nikada.

Što znači kad kažeš da si labilna? To mi nije jasno. Što to znači? netko drugi upravlja tobom? Sve odluke, sva djela, svi potezi su tvoji i ovise o tebi.

vrijeme kad si bila popularna u školi je prošlo svršeno, to možeš izbrisati iz glave. Sad si odrasla osoba i imaš svoje vrline koje možeš ponuditi prijateljima, roditeljima i svima kojima želiš. Ako želiš. To nije teško. Kontroliraj se, kontroliraj lude emocije i ispade bijesa.

[Trina]

Podsjećaš me na moju staru prijateljicu. Strašna ženska (u pozitivnom smislu), jak karakter, kvocijent inteligencije sigurno puno viši od prosjeka, frajerica, svoja..sve naj naj, obožavala sam je. Ali uvijek nekakvi cirkusi s njom. Kad su muškarci u pitanju radila je takvu budalu od sebe da je sve ovo što sam gore napisala padalo redovito u vodu. Puzala je pred njima, padala na koljena, silno željela biti nekome br 1 a bila prenaglašena u svemu pa su je na kraju svi pravili budalom i vrtili oko malog prsta. Živac, kratak fitilj,..par puta se potukla da mene zaštiti. Bez razloga naravno. S roditeljima isto cirkusi, napadi s obje strane. Ona je tvrdila da su naporni i nenormalni, oni da je ona prežestoka i predivlja.

Prošlo je puno godina otkad smo se rastale, sad je ona sofisticirano divlja (ima godina isto ko i ti). Ima svoj biznis, rastura u njemu jer grize. Udala se baš i nije, ne znam kako stoji po pitanju veza i muškaraca detaljno. S roditeljima se dobro slaže jer živi jako puno km dalje pa se vide jednom u pola godine na par dana. Naučila se kontrolirati i više se ne tuče. Naučila je svoje vrline okrenuti u svoju korist a mane zatomiti malo. Ne znam jel išla kod psihologa ili je sama to sve postigla. Znam samo da nije bila u pravu onda kad je tvrdila da je. A ona je mislila da su se svi urotili protiv nje

[bobicablue]

U svakom slučaju mislim da muško ženske veze nisu za mene. Apsolutno. Nema svatko talenta za to. I bolje mi je da se toga klonim, jer sam cijeli život bila u tome samo ranjavana. Od najranije dobi u školi. Ima drugih stvari u kojima sam vjerojatno bolja, samo moram otkriti koje su to. Pošto nisam baš bila uspješna ni u poslu. Valjda mi može nešto ići u životu, pa da se mogu brinuti za svoju najdražu kćer. Valjda nisam u svemu loša. Ali u svakom slučaju mi odnosi s muškarcima ne idu. Međuljudske veze mi momentalno nešto ne idu, ali mogu poraditi na tome,ako bi se bavila s nečim što uključuje druge ljude. To ne bi trebalo biti baš toliko strašno teško, malo poraditi na tome. Ali odnosi s muškarcima su za mene - pakao. To ni pod razno.

[bobicablue]

Na prvu meni ide super s drugima, jer u velikoj želji za ljubavi se jako puno smiješim i užasno trudim s drugima da me vole i da budem popularna ali nekako se to uvijek rasplete unešto loše jer smatram da u vezama s drugima dajem previše i dajem se cijela, a ne dobivam ni deset posto toga pa se uvijek osjećam iskorišteno. Čak i s prijateljicama. Dam sve od sebe, a ne dobijem skoro pa ništa. Zato bi bilo super, kad bi sve to umjesto njima dala - sebi. A s drugima krajnje površno. Ali kad to ne znam već uvijek odem u neke duboke odnose, u kojima se osjećam loše jer ja idem do kraja sa sobom a dobijem - nulu ili nešto malo više od nule. Ja ću i platiti kave i kupiti najbolje poklone i može me se nazvat u tri ujutro s nekim problemom, a drugi povlače granicu nakon obične zabave na kavi i malo chata. Tako da mi svi ti odnosi nemaju smisla, jer se samo uzrujavam non stop i zato ispadam bijesna, ljuta, bez kontrole, divlja i sve to što vi ovdje navodite.

Nije da sam ja takva stalno, nego sam takva kad je netko bezobrazan sa mnom, manipulira me ili iskorištava. a muž nije jedini takav. Moji roditelji se trude, ali su mi dojadili s dominantnosti i manipulacijama. Uz njih se nikad neću nimalo izgraditi kao osoba i srediti. Uvijek ću ostati kao njihova sjena. Zato ću ih moliti za pomoć ali ne svaki dan jer ovo nije baš dobro da se tooooliko oslanjam na roditelje. Moram se više na sebe osloniti.

btw. pred djetetom ne izvodim nikad te scene ja, već drugi. ja sam jedino jučer izvela pred njom pojačanu scenu, ali kako je bila u drugoj sobi ne znam jel ona to skužila.

Moj muž mi se prije činio osoba da isto daje cijelog sebe u odnosima, pa sam mu se zato i prepustila, ali više mi se tako ne čini. Sad mi se čini da daje jedino toliko koliko mu se da. Onda se ja zateknem gdje druge preklinjem i silujem da mi nešto daju.. pa ukrug.

[Trina]

Moram priznati da mi te je teško razumjeti. S jedne strane je jasno da je roditeljima jako stalo do tebe i da ti puno pomažu u svemu, s druge strane oni su tvoji najveći neprijatelji. Onda opet, kad pričaš o mužu, on je nasilnik koji svako malo porazbija stan, s druge ti njega svaki dan zivkaš da dođe i da ti pomogne?! Jesi ti ikad razbila stvari u stanu? Jesi prijetila roditeljima, napravila žešću scenu? Misliš li da je dužnost tvojih roditelja da ti pomažu s djetetom? Jel to tvoj ili njihov stan? Jel te muž ikad udario? A ti njega? Oprosti na pitanjma, ali meni tu neke stvari nisu jasne, pokušavam složiti priču u glavi.