U stvarnosti mi se to čini dosta kompliciranije nego što naoko izgleda.
Npr. on prati tog dečka iz razreda na youtube-u jer želi vidjeti o čemu se radi. Dok ga gleda, i sam komentira kako je dosadan i kako mu je to glupo, ali i dalje gleda. I razrednog youtubera (od kojeg i nema neke štete), ali onda i one "opće" youtubere koje drugi komentiraju.
Tu se radi i o formiranju vlastitog ukusa, a zbog velike količine smeća koje se pritom vidi, kvalitetni sadržaji često se jednostavno istisnu.
No dobro, teoretiziram, jer moj zbilja malo gleda youtube.
Još ću postati sretna zbog introvertiranih igrica na mobitelu koje uglavnom igra (košarka na sto načina, nogomet na dvjesto načina, i slično).