Ma kakva prestroga, rena, slažem se skroz s tobom.
Eto tako sam npr. ja, koja inače mislim da od predugačkog pametovanja nema velike vajde, u nedjelju kad sam ih vozila s mora dobila dar govora.
Ja i klinci, zatvoreni u autu 2 sata slušamo moje predavanje o zaglupljujućem
djelovanju takvih sadržaja...onako “na hladno”, bez neposrednog povoda.
Sklopili “dogovor” da ćemo medije srezat na pola sata dnevno (osim kad skupa gledamo nešto korisno).

(Doduše imala sam jaki argument na mojoj strani: ovog su ljeta bili u kampu tjedan dana gdje im nisu bili dozvoljeni niti mobiteli, niti drugi mediji. Vratili se doma toliko “očišćeni” da sami nisu htjeli uzimat mob u ruke.)

Uglavnom rezultat mog monologa iz auta: dođem jučer doma, gleda se obrazovni program HRT-a i još su rekli da je zanimljivo
(I to su prevrtili, nije bilo trenutno na tv-u), iza toga mediji srezani na nulu, nešto crtali, otišli van s loptom...
e sad, znam da će ih to pustiti uskoro, ali opet, toplo mi je oko srca što ozbiljan razgovor (monolog)
makar privremeno, ipak pomaže...