Potpis...MikiMama prvotno napisa
Žuta, više ti vrijedi edukacija (to ti ide - trudiš se skupiti znanje i prenijeti ga djeci) nego oprema. Tečaj prve pomoći si vjerojatno već položila u okviru vozačkog, a ostalo je dio opće kulture: ne skupljati u stanu smeće i furdu (npr. staklenke i stare novine) kako bi se smanjila vjerojatnost da se štogod od toga zapali, protupožarni aparat imati negdje pri ruci (kod mene je na odmorištu nedaleko vrata stana, ali u oba auta imamo po jedan mali, od 1 kg - možda je tebi to dobro rješenje, a košta stotinjak kuna. Mislim da je zadnjeg kupio mm u Pevecu nedavno. Stavi to ispod sudopera.
Inače - o sigurnosti domova u kojima su mala djeca (iz iskustva):
- nikakvi stolci i stolići na koje se dijete može pentrati ne smiju biti na balkonu niti ih djeca mogu/smiju onamo dovući (moj stariji je dobio po guzi jedan jedini put u životu, kad je došlepao plastični stolac na balkon i pokušao se popeti preko ograde istog... Stolac je istog trena bio škartiran u podrum) Ako na balkonima imaš rešetke kroz koje bi se malo dijete moglo provući, stavi zaštitno platno ili mrežu da ne mogu
- ormarić ispod sudopera (gdje su bili deterdženti i tablete za suđericu) imao je ključ, a taj je visio na zidu visoko, da meni bude na oku i pri ruci, a da moji dečki ne mogu do njega
- u kupaonici su deterdžent i omekšivač godinama stajali na prozoru, izvan dohvata djece, kao i insekticid
- godinama sam koristila sodu bikarbonu i bijeli ocat na dnevnoj bazi, a malo žešće kemikalije sporadično i te su bile zaključane
- u kuhinji imam plinski štednjak i godinama sam kuhala na ringovima koji su do zida
- utičnice nikad nismo štitili, iako bi trebalo, ali moji dečki su se rodili kao električari i od jako malih nogu znaju s tim... Učila sam ih da je struja pec tako da sam im pokazala kako trese kondenzator od miksera - shvatili su brzo
- televizor, video i liniju nismo stavljali izvan dohvata djece jer nismo mogli, ali su klinci tolikom brzinom pohvatali kako se time rukuje da nije bilo problema... ali nemamo naviku buljenja u tv, pa nemaju ni oni. Mobitel i računalo nešto malo više, ali to je druga tema...
Poplava, potres i slično su mi sf, ali tava i ekspres lonac nisu. Noževi i škare također. Nisam to skrivala od djece, ali nisam ni držala na dohvatu. Imali su svoje noževe i škare i relativno brzo su naučili rukovati time, naročito mlađi (ljevak, vrlo spretan motorički, ali ima svoj ljevački pribor)
Ključno mi je bilo imati pri ruci dovoljno stvari za odvlačenje tj.preusmjeravanje pažnje. To je često pomagalo. Jest da je stan često bio krš i lom, ali protiv toga sam se borila ograničavanjem količine stvari. Sve mi je dobro išlo osim njihovih ormara (čuvaj od jednoga za drugoga) i špajze. Još je jedan astmatičar, pa knjige ne smiju biti na otvorenom, nego u zatvorenom ormaru....
Dok su bili mali, gledala sam da ih naučim sigurno preko ceste, paziti na sebe koliko se može bez pretjeranog ograničavanja, da ih potaknem misliti svojom glavom, vodila računa da nauče plivati, voziti role i bicikl i drugo (ovo je užitak, ali plivanje ti glavu nosi) i tako dalje.
Bilo je škakljivih situacija - mali se jednom skoro zadavio pršutom, ali mater mu zna što je Heimlichov hvat i kako ga primijeniti, pa je sve bilo ok. Dok su bili još manji, znala sam ih izvrnuti za noge ako su se davili... Stariji je jednom pohlepno jeo ribu, pa sam mu to napravila. Nije ugodno, ali u tim situacijama ne misliš nego djeluješ. U međuvremenu, dok sam ja pazila da im se koji vrag ne dogodi, djeca su odrasla - evo, stariji će idući tjedan zakoračiti u punoljetnost. Sad će i on u autoškolu, pa ćemo vidjeti kako je naučio sam sebe čuvati... Uče oni i dalje. Eto, ne mogu se sjetiti ničeg više. Bilo je opečenih prstiju (mlađi je primio tavu golom rukom), ozljeda od čekića, uganutih gležnjeva... ma sve to ide u rok službe. Dobru zabavu!
 |
|||
Odgovori s citatom