Nisam nista lose mislila sa mojim postom....osim pruziti malo ohrabrenja
Samo smatram da nakon tolikih mjere predostroznosti i zabrinutosti u prethodnim postovima.....je ipak najvažnije da se opustis!!!, a ne da budes u strahu i pod stresom..... ....
Naravno da se podrazumjeva da trebas usporiti tempo i vise mirovati, ali ne ni u toj mjeri da se uopce ne kreces....zato sam i navela da je moj slučaj uslijedio tek sa 30. tjedana...

Drzi se, glavu gore i osmjeh na lice....i sve ce ti se vec činiti puno lakse