Kod nas su se u školi također na početku bunili da ne mogu neka djeca nositi užinu, a druga ne, ali sam se ja izborila da nam dopuste. Probali smo da kao ostali boravkaši imaju ručak i mliječni obrok, no to se pokazalo kao loš potez budući da se međuobroci uglavnom svode na najgore industrijske namaze i salame koje ionako ne žele jesti niti je meni prihvatljivo da ih jedu. Na kraju krajeva, besmisleno mi je i plaćati nešto što unaprijed znam da neće pojesti. S ručkom je situacija malo bolja, ali i tu se zna zalomiti da im ponude nešto što ne vole. Kako su u školi 8 sati (i duže kada imaju dodatne aktivnosti), neprihvatljivo je da čitavo to vrijeme imaju - u najboljem slučaju - jedan obrok. Nisam spremna na konformističke ustupke kad je zdravlje u pitanju. Srećom, imamo razumne učiteljice pa nije trebalo puno uvjeravanja.