Quote Originally Posted by Pepi12 View Post
Otac odbija bilo kakav razgovor.Majka je trazila nadzor od strane Centra;otac dolazi po dijete sa nadzorom no dijete odbija ici ocu.Unatoc tome, otac je majku prijavio policiji zbog neviđanja djeteta.
Dete odbija da ide ocu, a otac je prijavio majku deteta zbog neviđanja deteta - iako ga viđa.
A psiholog nije ustanovio ništa? Kako nije ustanovio ništa? Pa valjda je mogao makar da konstatuje da li dete zaista odbija da ide kod oca ili ne? Zar samo dečje odbijanje nije nekakav alarm za psihološku pomoć detetu, bez obzira šta je uzrok?
Kod nas je već palo više žrtvi nesavesnog rada centara za socijalni rad , što žena, što dece, što samih socijalnih radnika. Mene ostavlja bez teksta ta ravnodušnost nadležnih prema dečjoj reakciji. Kao i psihološki profil roditelja kome je bitnije da vidi dete koje beži pod krevet od njega, nego da li se dete oseća psihički dovoljno dobro i stabilno u njegovom društvu .