što te ne ubije, to te ojača

[Lili75]

Peterlin što se tiče organizacije, ja sam tata-mata organizacije bez ikakve lažne skromnosti, ali ne pričam točno o tome. Nisam čak ni pisala o nama nego pišem općenito na temi, filozofiram

Ne znam kako da napravim sponu s tvojom pričom. Evo npr. autoškola jesmo li mi kao roditelji dužni djeci platiti tu autoškolu ili se djeca mogu vozit i javnim prijevozom dok nisu sami u mogućnosti platiti si autoškolu. Nije da ne postoji javni prijevoz kao takav

No meni kao roditelju manje djece (od kojih jedno još sjedi u AS, a kamoli da vozi auto) to je daleka budućnost, pa mi je uopće teško pretpostavit kako ću razmišljat u tim okvirima.
No i to je želja zar ne? sjećam se svog muža, on je na fax išao autom, što je meni bio šok, ja studentica u stud.dom, a on od student od doma dolazi autom. Mogao je brat bratu bit tramvajem za 15-20 minuta na faxu, al i njegovi roditelji su smatrali da mu "trebaju" ostvarit tu želju. Bez ikakve sumnje puno je praktičnije znat vozit auto, to nije sporno, al to se može izrealizirat i nakon faxa.

Ne znam jel jasnije što je bila poanta mog posta.

[Peterlin]

Nije.

Sve je stvar dogovora.

Što je prihvatljivo jednom, nije drugom.

Ja ne kužim što tebe tu muči.... Djeca imaju svoje potrebe i želje, ti svoje želje i mogućnosti. Napraviš presjek skupa. Nekad ima, nekad nema. Ako nema, vučete šibice da li će se ići na bazen ili na rolanje. Ili dogovoriš s njima što im je važnije.

Moj E. ima sad samo jedan strani jezik u školi. Ja bih voljela da uči i drugi izvan škole i to bih mu platila (nastavak učenja njemačkog) ali ne želi. Pa dobro... Kad shvati da mu to ipak treba, meni više to neće biti prioritet, pa će to platiti sam.

A da se vratim na tvoju izvornu priču - da, trebaš podmetnuti leđa za djecu. Oni nisu tražili da ih rodiš. To ipak ne znači da se trebaš razapeti. Priuštiš im ono što možeš i smatraš korisnim i usput ih odgajaš da tako i sami za sebe rade. Tvoja djeca su sad u dobi istraživanja aktivnosti. To je naporno, ali bratemili, još jednom - nisu oni htjeli biti tu. Ti si htjela njih, pa izvoli - ono što misliš da je najbolje za njih, to napraviš.

Što se tiče autoškole, moja djeca odavno znaju što se u našoj kući dobiva za 18. rođendan - autoškola+vozački ispit. Ako ne prođu od prve, plaćaju sami razliku. I da, JA ĆU IM TO PLATITI jer to je komparativna prednost u životu i pri svakom zaposlenju. Budući da bi mi njihova pomoć već i sad dobro došla, ne vidim razloga zašto im ne bih platila autoškolu. Plaćaju roditelji i štošta drugo, privatne gimnazije, privatne osnovne škole i sl. pa mi je u tome autoškola najmanji izdatak. Ne mislim da moram, ali želim. Jer mogu. Jer mislim da je to dobro za njih. Isto kao što sam im (dok su bili manji) platila i zimovanja i ljetovanja i razne radionice s vrtićem/školom/glazbenom školom/filmskim savezom. Rezultat - ove godine su mjesec dana radili na ugovore učeničkog servisa, sad su na organiziranim aktivnostima koje su sami našli, a krajem kolovoza idu na organizirane aktivnosti za koje će dobiti plaću jer su u vreći organizatora. Mi smo takav stav poticali i razvijali godinama i sad smo u fazi da se vide rezultati. Ali nisam kalkulirala sa svojim slobodnim vremenom. MM i ja podmetali smo leđa dok su djeca bila u ranoj dobi. Sad više ne moramo. To je iza nas. I nismo im svaki put išli niz dlaku, ali često jesmo. Na uštrb svog slobodnog vremena/odmora/para koliko se dalo. Naravno, ono što smo smatrali bitnim za kasnije. Oko običnog ispunjavanja želja smo se dogovarali.