što te ne ubije, to te ojača

[Lili75]

Da malo podignem.

Na temi spominjemo manje-više "materijalne" stvari koje djeci danas možemo, želimo ili ne želimo priuštiti, ali što je s "nematerijalnim"?

Treba li im "omogućiti" ostvarenje njihovih želja tipa:
Dijete 1. u subotu želi na bazen, dijete 2. želi se ići rolati, dijete 3. .. nastavi niz i roditelji razapeti između različitih želja, "krcaju" vikend tako da se sve želje ispune a oni sami postanu sluge pokorne vlastitoj djeci u ispunjavanju želja, kreiranju rasporeda obiteljskog vremena/vikenda/..., ne odmore se u takvom rasporedu i sl.

Gdje je zapravo granica? je li svojima bez beda kažete da mogu htjeti što hoće, ali da ćete vi odlučiti ili im ni dajete takve mogućnosti nego sami planirate obiteljsko vrijeme?

Ja ne želim da mi djeca "zagospodare" vremenom i prostorom, a opet ne želim bit ni diktator

[Peterlin]

Da malo podignem.

Na temi spominjemo manje-više "materijalne" stvari koje djeci danas možemo, želimo ili ne želimo priuštiti, ali što je s "nematerijalnim"?

Treba li im "omogućiti" ostvarenje njihovih želja tipa:
Dijete 1. u subotu želi na bazen, dijete 2. želi se ići rolati, dijete 3. .. nastavi niz i roditelji razapeti između različitih želja, "krcaju" vikend tako da se sve želje ispune a oni sami postanu sluge pokorne vlastitoj djeci u ispunjavanju želja, kreiranju rasporeda obiteljskog vremena/vikenda/..., ne odmore se u takvom rasporedu i sl.

Gdje je zapravo granica? je li svojima bez beda kažete da mogu htjeti što hoće, ali da ćete vi odlučiti ili im ni dajete takve mogućnosti nego sami planirate obiteljsko vrijeme?

Ja ne želim da mi djeca "zagospodare" vremenom i prostorom, a opet ne želim bit ni diktator

Na ovo je jednostavno odgovoriti, ali nije jednostavno postići. Znaš i sama. Rješenje je kompromis. To je životna vještina koja se uči kad se više ljudi s različitim interesima i potrebama treba dogovoriti što i kako... Naravno, roditelj još neko vrijeme ima pravo veta. To ne znači da će ga i upotrijebiti.

Mi smo se uglavnom dogovarali. Nekad se netko mora prilagoditi i pomiriti s tim da npr.ovaj vikend idemo kositi travu, a ne na pecanje, ali onda odmah dogovorimo kad je termin za pecanje. Osim toga, oni moraju biti svjesni da se i mi ponekad žrtvujemo za njih (vozi, razvozi, pripremi, donesi...) ali taj period je kao klackalica - djeca rastu i sve ih manje treba voziti po gradu, ali ih štajaznam treba odvesti u Istru u glazbeni kamp, da se ne tramakavaju javnim prijevozom. Čini mi se da ste vi sad u toj fazi malo većeg opterećenja, ali to relativno kratko traje. Brzo oni narastu, pa požele ići sami i eto, roditeljima se oslobodi vrijeme...

Tako je to - dok su mali, imaš češće i kraće obveze, kad narastu, imaš povremeno dulje (i skuplje), a ja sam sad u fazi da jedva čekam da obojica završe autoškolu. To će me rasteretiti dijela obveza, ali će mi donijeti nove i drugačije brige - nećemo više dvoje voziti dva auta, nego četvoro dva auta. Već SAD polako utabavamo stazu - moći ćete ići autom kamo god želite, aliii imate samo jedan oko kojeg ćete se dogovarati + morate i uskočiti kad treba obići baku i dedu, donijeti drugoj baki sanduk mineralne vode i druge potrepštine iz dućana. Kod koga je auto, taj obavlja terenski dio posla.

A dok su bili manji, ja sam svoje aktivnosti (joga, teretana) imala nakon 9 navečer i to sam zadržala i danas, jer sam navikla. MM je u raspored ubacio bazen, a ako djeca žele s nama - mogu. Ako ne žele (a u pravilu ne žele, već su preveliki) odosmo mi. DOk su bili manji, išli smo na bazen zajedno. Već dugo im to nije špica filma, a nama je lakše.

Ljetovanje - tjedan dana zajedničkog ljeta, a ostalo - mili moji, kud koji... Mlađi se sutra vraća u Zagreb, stariji krajem tjedna. Pita me kolegica da li naši sinovi još uvijek žele ići s nama na more... Naravno, jer to je samo tjedan dana u kojem ne trebaju ni o čemu brinuti, imaju prijevoz + smještaj + hranu. A zabava i njihove aktivnosti su nešto drugo - u to se mi puno ne miješamo više. Otkad su u srednjoj školi, nismo ih vozili ni na jedan ljetni kamp. Postoji organizirani prijevoz autobusom ili se snađite kako god... Meni bi bilo fizički prenaporno u subotu ići po sina na krajnji istok Slavonije, a u nedjelju na more. Njima to nije napor.

[Lili75]

Slažem se seni. Moji su dobri ko kruh, pa ih baš zbog toga ne bih htjela nepravedno zakinut.

Gdje je zapravo granica? je li svojima bez beda kažete da mogu htjeti što hoće, ali da ćete vi odlučiti ili im ni dajete takve mogućnosti nego sami planirate obiteljsko vrijeme?

al očito da neće biti dobrovoljaca na temi za dat odgovor na postavljeno pitanje

[pulinka]

Treba li im "omogućiti" ostvarenje njihovih želja tipa:
Dijete 1. u subotu želi na bazen, dijete 2. želi se ići rolati, dijete 3. .. nastavi niz i roditelji razapeti između različitih želja, "krcaju" vikend tako da se sve želje ispune a oni sami postanu sluge pokorne vlastitoj djeci u ispunjavanju želja, kreiranju rasporeda obiteljskog vremena/vikenda/..., ne odmore se u takvom rasporedu i sl.

Gdje je zapravo granica? je li svojima bez beda kažete da mogu htjeti što hoće, ali da ćete vi odlučiti ili im ni dajete takve mogućnosti nego sami planirate obiteljsko vrijeme?

Ja sam se totalno izgubila u ovom pitanju, tj. zašto je uopšte postavljeno.
Savršeno sam sigurna da ne poznajem ni jednog jedinog roditelja koji tako slepo i pokorno ispunjava sve moguće želje svoje dece, a na svoju štetu. Niti poznajem ijednog roditelja a da nije savladao "NE" makar do detetovog drugog rođendana, ako već ne ranije.
Ako već i poznajem decu koja mahom dobiju puno toga nematerijalnog što žele i dan je podređen njihovom uživanju, onda je to uvek uz blagoslov i odobravanje roditelja, koji ne izgledaju ni najmanje namučeno, već srećno i ponosno, isto kao što i njihova deca izgledaju puna samopouzdanja i nefrustrirana (Ni ja ne govorim o sebi i svojoj deci, da ne bude zabune :D).
Tako da je meni taj izmučeni pregaženi roditelj koji npr. godinama ne zna da odbije dečje želje totalno imaginarna kategorija, ono, ne verujem dok ne vidim . A nije da nisam videla roditelja i roditelja...