ali generalno, problematičan pubertet može obuhvaćat toliko različitih situacija da je vrlo nezahvalno pričat ovako općenito
 |
|||
|
|
|||
ali generalno, problematičan pubertet može obuhvaćat toliko različitih situacija da je vrlo nezahvalno pričat ovako općenito
Jasno da je uvijek mater kriva.marta prvotno napisa
slazem se. nema idealnih roditelja. dovoljno dobro roditeljstvo ukljucuje i greske i nedoumice.
i sama mislim da taj tabu krivnje bas blokira roditelje. blokira i razgovor i refleksiju.
ma nije da dođe na krivnju majke, nego smo mi ovdje na temi majke, i logično mi je kad postoji problem da se pitamo koja je naša uloga i odgovornost u svemu tome
one koje ne mogu podnijet ideju da nešto griješe, s greškama će nastavit, na to se odnosila moja veza
U filmu o kojem je tangerina pisala je krivnja majke, i roditelja općenito vrlo konkretna i opipljiva. Zlostavljana djevojčica je doslovno zanemareno dijete u velikoj obitelji kojeg se roditelji vrlo rado rješavaju i prepuštaju je u ruke zlostavljačima. Jako poučan film za roditelje, u smislu da je itekako važno promisliti zašto netko pokazuje pretjerani interes za našu djecu. Ima jedna vrlo upečatljiva scena kad majka pušta dijete van sa zlostavljačem, i kad joj je i samoj jasno da tu nešto nije u redu, ali naprosto pređe preko toga.
Nisam pogledala film, pa mi uopšte ne izgleda tako kako ga opisuješ dok čitam ogoljeni siže priče. Devojčica je zapravo u kampu, a zlostavljači su instruktori jahanja, tj. teoretski ljudi od poverenja, ako sam dobro shvatila?
Kod nas je sasvim uobičajeno da najugledniji sportski trener u selu godinama deli svoju kuću sa svojim talentovanim tinejdž sportistkinjama iz daljih i manjih sela. Kuva im njegova žena, of course, a devojčice time uštede novac za putovanje i pod njegovim su stalnim i strogim nadzorom. Mnoge devojke dalje nastave prestižne karijere u većim timovima.
Da li postoji nekakva mračna pozadina takvih odnosa, iskreno, diže mi se želudac i na samu pomisao.
Ali činjenica je da se ogroman deo našeg roditeljstva svodi na prepuštanje naše dece drugim ljudima kojima poklanjamo poverenje da će ih kompetentno čuvati. I nemamo baš uvek ni puno prostora da biramo. Sad, kako se u to uklapa krivnja roditelja? Onako, generalno, nevezano baš za konkretni film?
gdje ste gledali taj film? u kinima?
Na HBO
super! hvala! moram to pogledati.
Osjećaj krivnje u kontekstu roditeljstva ja doživljavam jednostavno kao drugu stranu medalje od osjećaja zaslužnosti za djetetove uspjehe i vrline.
Ni više ni manje od toga.
Samo sto je u znacajnoj mentalnoj prednosti onaj koji osjeca uspjeh.
Potpis na Sašu, Seni i Tangerinu.
Samo sto je u znacajnoj mentalnoj prednosti onaj koji osjeca uspjeh.
Pa što da ti kažem, nisi pogledala film, a čini ti se da nije onako kako sam napisala ?!
Ne radi se uopće o tome da je djevojčica u kampu niti se zlostavljanje dogodilo dok je bila u kampu. Radi se o tome da ju zlostavljači preuzimaju nakon škole i vode k sebi, da to ne radi samo vlasnica kampa nego i čovjek koji je tamo nekakav trener, i da je to sve skupa jako čudno, pa i njenoj majci je čudno, ali roditelji svejedno sve to dozvoljavaju jer imaju puno djece i opterećeni su, i paše im prepustiti jedno dijete nekome drugome na brigu.
I naravno najvažnije u priči je to što djevojčica dozvoljava da se sve to događa.
Nemoj se hvatati za svaku reč, ne kažem da si ti napisala nešto netačno, nego nijedan od nekoliko prvih sižea koji Google izbacuje ne implicira da je dete zanemareno i da ga se roditelji rado rešavaju i daju bilo kome, niti da su zlostavljači nešto posebno aktivni predatori koji "proganjaju" dete, više se odaje utisak neke ne tako neobične i retke situacije gde roditelji omogućavaju detetu da se bavi hobijem koji voli uz naoko kompetentne ljude. Ali ako ti kažeš da su situacije u filmu čudne, a roditelji ih ipak dopuštaju, onda za mene film dobija drugačiju dimenziju.
ja isto nisam doživjela da je ona zanemareno dijete u pravom smislu, mada u intervjuima ona kaže da se osjećala nevidljivo i to je privuklo zlostavljačima koji su joj nudili puno pažnje i "ljubavi"
ali nisam doživjela u filmu da se je se jedva čekali riješiti, doživljavali su tu aktivnost kao jednu pozitivnu stvar za njihovu kćer, jedna situacija je čudna njenoj mami, ali tata je uvjeri da nije ništa i da ona samo vidi opasnosti posvuda
a zlostavljači uglavnom ne dolaze u tom demoniziranom prepoznatljivom obliku, nego upravo kao ljudi od povjerenja u situaciji koja izgleda skroz ok
Pa eto stvarno je zanimljivo kako ljudi različito dožive film, ja sam ju doživjela kao definitivno zanemareno i nevidljivo dijete, i mislim da su zlostavljači iskoristili upravo njenu potrebu za tim da bude viđena, glavna i u centru pažnje. (no, moram reći da sam pročitala i nekolicinu članaka o filmu i autorici, jer me film jako pogodio, pa se to provlači i kroz te priče i članke, da je autorica izgubljena među brojnom braćom, i da su je roditelji rado negdje slali iako su s druge strane bili prilično strogi). Tim više je film važan i poučan za roditelje, jer je interes i angažman koji su zlostavljači pokazivali prema djevojčici blagorečeno neobičan i pretjeran - znači ako netko sa strane pokazuje previliki interes za naše dijete, to je automatski prilično sumnjivo.
Slažem se, a a propos scene o kojoj govoriš, kada zlostavljač pokupi malu i usput donosi poklone za roditelje - baš kao da joj je dečko i došao je u prvi posjet roditeljima (ona je čak kasnije pitala je li bio božić, valjda da si objasni poklone) - je za smrznuti se i mami se upale svi alarmi ali pređe preko toga
podsjeća me na prošlo ljeto kad je moja mala udarila glavom, tj. nosom od deblo pa sam se mislila je li slomljen ili nije, a mi na moru, a bolnica daleko pa sam si rekla, a valjda nije slomljen - i jbg i dan danas joj gledam taj nos i vidim buduće operacije a sve zbog moje komocije (iako drugi ne vide ništa, mene krivnja izjeda)
ono što je mene u tom filmu najviše dojmilo je bilo to njeno iskrivljeno sjećanje - kako se sjeća baš svega, a uopće nije svjesna koliko je to bilo pogrešno i koliki je utjecaj na nju imalo, kako se sebe sjeća (izgledom) starije nego je bila, koliko je sjećanje varljivo. Osobito mi je hrabro od autorice koliko je autobiografskih elemenata unijela u film. One fotografije na odjavnoj špici su me potresle.
x fotografije na odjavnoj špici su me dotukle, a oni flashbackovi na početku su mi bili isto jako dojmljivi, kako se ona sjeća sebe u odnosu na ono kakva je stvarno bila.
U zadnje vrijeme mi se žali puno prijateljica i kolegica da im ljetovanje s 14-15godišnjacima bude noćna mora, stalno su namrgođeni, njurgaju i kažu da im kvare godišnji odmor.
E sad ste me totalno zainteresirale za taj film
Može li ga se vidjeti negdje drugdje osim na HBO?
Nek pričekaju 16, 17 pa će žaliti za ovim danima.U zadnje vrijeme mi se žali puno prijateljica i kolegica da im ljetovanje s 14-15godišnjacima bude noćna mora, stalno su namrgođeni, njurgaju i kažu da im kvare godišnji odmor.
Ali sad zaozbiljno, kad ih se pusti na miru sve je puno lakše, čak preraste u ugodan suživot. ISto ko i doma zapravo.
HahahahNek pričekaju 16, 17 pa će žaliti za ovim danima.
Ali sad zaozbiljno, kad ih se pusti na miru sve je puno lakše, čak preraste u ugodan suživot. ISto ko i doma zapravo.
Moj dragi 16 godisnjak je ima slom zivaca to jutro kad smo kretali na more. Njemu je dosadno sa starcima, nema drustva i nema racunalo. Jedva sam smirila njegovog oca koji je takoder na to imao slom zivaca i htio da ga ostavimo u Zagrebu.
Posljednje uređivanje od sirius : 24.08.2018. at 16:55
Hahahah
Moj dragi 16 godisnjak je ima slom zivaca to jutro kad smo kretali na more. Njemu je dosadno sa starcima, nema drustva i nema racunalo. Jedva sam smirila njegovog oca koji je takoder na to imao slom zivaca i htio da ga ostavimo u Zagrebu.
Ajde barem bi vas poveo. Moj se totalno izbedira pa i nas hoće kaznitiHahahah
Moj dragi 16 godisnjak je ima slom zivaca to jutro kad smo kretali na more. Njemu je dosadno sa starcima, nema drustva i nema racunalo. Jedva sam smirila njegovog oca koji je takoder na to imao slom zivaca i htio da ga ostavimo u Zagrebu.
Za moju 16 godisnjakinju se pokazala dobitna kombinacija odlaska na more netom nakon sto se vrati s izviđačkog tabora. Sva je pozitivna, suradljiva i drzi ju to više od dva tri dana. Pa uspijevamo obići svašta. Dobro pred kraj vec bude, ja cu ostati u autu a vi se divite jos jednom pogledu
Hehehe, ovo mi je poznato, ali pripada prošlosti. Moj mlađi se potpuno resetirao nakon 16.rodendana, dijelom zbog radioamatera, dijelom zbog društva iz ljetne filmske radionice (uglavnom ženskogHahahah
Moj dragi 16 godisnjak je ima slom zivaca to jutro kad smo kretali na more. Njemu je dosadno sa starcima, nema drustva i nema racunalo. Jedva sam smirila njegovog oca koji je takoder na to imao slom zivaca i htio da ga ostavimo u Zagrebu.)
Ali sazrijevanje je u tijeku, nema sumnje. Lakše mu je u vlastitoj koži, a i nama s njim.
Referenca je to što na more nije vukao računalo, a nije ni stariji. Ja sam taman namjeravamo popustiti i ne opirati se tome, a oni su uredno ostavili laptope doma. Yes!
Hahahah
Moj dragi 16 godisnjak je ima slom zivaca to jutro kad smo kretali na more. Njemu je dosadno sa starcima, nema drustva i nema racunalo. Jedva sam smirila njegovog oca koji je takoder na to imao slom zivaca i htio da ga ostavimo u Zagrebu.
Ajme
Kod nas je sreca da dite na moru ima ekipu veliku gotovo kao u Zagrebu, pa onda jedva ceka kad ce otici... Moram li spominjati da ju tijekom godisnjega rijetko vidimo?
Točno tako...Nek pričekaju 16, 17 pa će žaliti za ovim danima.
Ali sad zaozbiljno, kad ih se pusti na miru sve je puno lakše, čak preraste u ugodan suživot. ISto ko i doma zapravo.
Uostalom, ja ne volim ni danas da mi drugi "kroje gaće" pa mogu razummjeti da je tako i mojoj velikoj djeci.
Moje tada 16godišnje dijete je išlo samo zato što je bio prekooceanski godišnji odmorNek pričekaju 16, 17 pa će žaliti za ovim danima.
Ali sad zaozbiljno, kad ih se pusti na miru sve je puno lakše, čak preraste u ugodan suživot. ISto ko i doma zapravo.
A ja sam radije ostajala ljeti doma, nego putovati i upoznati svijet. Plaža i društvo su meni, 17godišnjakinji,vrijedile više od Bliskog istoka. Nakon par godina nisam sebi to mogla oprostiti, ali tada
Nek pričekaju 16, 17 pa će žaliti za ovim danima.
Ali sad zaozbiljno, kad ih se pusti na miru sve je puno lakše, čak preraste u ugodan suživot. ISto ko i doma zapravo.
Na naplatnim kucicama se pubertetlija vec smirio. Bio je potpuno solidan na moru, cak je na kupanje odlazio s nama.
Obecala sam da slijedece ljeto ne mora ici , ali da se onda mora uvaliti nekom frendu i nestati iz Zagreba na more barem 7 dana.
Mi smo na moru, pa nam je ljeto radno. Zimi kad idemo na godišnji, najstariji rado ide s nama. Najveći problem je njegova pretjerana aktivnost. On bi svugdje... I naravno, zivcira ga kad mora malenog odvest na wc ili oprat ruke. S druge strane, kad mi svi odbijamo poslušnost, odvede malenig sa sobom u šetnju.
Ljeti spava koliko želi ako nemamo obaveza ujutro. Ako imamo, ustaje i vidno nervozno obavlja što treba. Ja od količine posla ne dozivljavam njegovu nervozu. Do ludila ga dovede kad ja okupana znojem ribajuci wc zapjevam janis...
kod nas kao kod forke. tokom ovih godina skupila se ekipica djece u istri gdje smo u kolovozu, tako da s tim imamo srecu. vidamo se rekla bih pristojno
a i da vas utjesim, do 18 djeca obicno i sazriju, tako da ni odmor s nama na otoku u srpnju, nije problem, bez obzira sto tamo nema drustva.
naravno da smo se prilagodili tom vidim sveprisutnom trendu spavanja do 11 ili duze... (tjese me da je to tako kod puno djece, jerbo sam se malcice i zabrinula...
ja pripadam onoj sorti ranoranilaca, koja ustaje oko 6, pola 7, pa ako mi se zalomi da legnem i oko 4, svejedno sam u 9 na nogama)
tako da mm i ja ujutro odemo na kavicu, malo se podruzimo s lokalcima, napravimo sitnice za posao ako treba, okupamo se, te onda kupimo dijete na rucak i popodnevno kupanje.
prosle godine je u srpnju radila, tako da smo mm i ja prvi put u 17 godina bili sami na odmoru, ali je poslije rekla da joj je ipak falilo.
u nastavku kad idemo kod bake, vec joj bude malo dosadno, ali neke stvari naprosto radis za familiju i to je tako.
uz to ove godine u tom najduzem ljetu se naputovala i sa prijateljima, tako, da ako bi i gundala, ne bih se ja oko toga puno uzrujavala.
O pa ja ću uz tinejdžere onda moć trenirat ko luda, od 6:30 do 11h mogu odradit i duuugiii trening, otplivat, popit kavu, pročitat knjigu, ma svašta nešto
Al stignem puno i sad kad se bude između 8h i 9h.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 25.08.2018. at 16:12
Ali ima i druga stranaO pa ja ću uz tinejdžere onda moć trenirat ko luda, od 6:30 do 11h mogu odradit i duuugiii trening
Al stignem puno i sad kad se bude između 8h i 9h.
Koliko sam skuzila, Lili si zna dobro organizirati vrijeme i uzeti vremena za sebe, tako da mislim da ce snaci i u pubertetu svoje djeceAli ima i druga strana
Meni su moja očekivanja od djece povezana s mojim strahom.
Strahom za njih. Hoće li moći jednog dana bez mene.
Nisam ambiciozna i ne cijenim statusne simbole bilo to novci ili pozicija.
Ne guram radi toga. Nego da ne budu oni sami nesretni i da nemaju od čega živjeti
Razumijem ovo, jer to nije ništa bolesno, nego sasvim realno. Svašta nas u životu može snaći, a i njih.....
Ja sam stara mama i morala sam ovo sama sa sobom riješiti. Misao koja mi pomaže da se nosim sa strahovima ove vrste je da djeca najbolje uče od nas kako izlaziti na kraj sa životnim izazovima. Mi trebamo sebi (a time i njima) život učiniti vrijeenim življenja, kad god je moguće uživati u njemu i zabavljati se, a kad naiđu problemi i izazovi, rješavati kako najbolje znamo.
Nisam bila pristalica tapšanja djece po ramenu za prosječan ili ispodprosječan uspjeh. Dijelim tvoj stav, djecu treba motivirati da postignu najviše što mogu, ne zbog nas nego zbog njih samih, da se nauče što bolje snaći i uživati u onom što rade.
Taj strah za njih počinje popuštati kad vidiš kako se sami snalaze. Njihova rješenjai ideje često izađu iz okvira roditeljskih očekivanja, a tako i treba biti. Ja sam isto još daleko od toga da se riješim istih strahova, ali čini mi se da su dobro krenuli. A dalje....pa, nadajmo se najboljem. A budući da mene moja mama cijeli život opterećuje svojim strahovima, trudim se svoju djecu poštediti toga.
To ću zadužit muža da se diže i dovoziAli ima i druga strana
A sad ozbiljno ja fakat nisam išla tako kasno spavat osim subotom kad je bio izlazak. I naravno u stud.doba je bilo puno više izlazaka (ne samo subotom).
Posljednje uređivanje od Lili75 : 25.08.2018. at 16:46
Eto, dok ja nabodem post na mobitelu, stize odgovor iz prve rukeTo ću zadužit muža da se diže i dovozi
A sad ozbiljno ja fakat nisam išla tako kasno spavat osim subotom kad je bio izlazak. I naravno u stud.doba je bilo puno više izlazaka (ne samo subotom).
Ah, lako je za izlazke. Nisam na to mislila.To ću zadužit muža da se diže i dovozi
A sad ozbiljno ja fakat nisam išla tako kasno spavat osim subotom kad je bio izlazak. I naravno u stud.doba je bilo puno više izlazaka (ne samo subotom).
Nego na svakodnevno bdijenje u svojoj sobi
larmama i to ce proci.
ja isto ne kuzim tu pricu, ako ne izade, zasto ide tako kasno spavati, a jos manje mi je jasno to kasno dizanje, pa najljepsi dio dana prode, ali ne mogu tu nista.
kad je skola ustaje se bez problema.
kako kome. oduvijek sam bila nocni tip i mrzim rano budenje. tako da o tom najljepsem dijelu dana gajim samo prezir
Da, to s pomakom bioritma je kod nas nešto relativno novo, ali zapravo je očekivano.Ah, lako je za izlazke. Nisam na to mislila.
Nego na svakodnevno bdijenje u svojoj sobi
Donedavno je još bio ranoranilac, čak i kad ne mora budio se prije 7, ali ovog ljeta se spavalo do 9.30
Ovaj moj ne izlazi navečer, tako da večeri provodi ili pred televizorom ili uz mobitel. Povremeno, kad se posvađamo (rutinske pubertetske svađe i prepucavanja), demonstrativno se pobere u svoju sobu, a kako nam je pravilo da ondje nema mobitela
lili, pa preko godine tako kasno idu spavati petom i / ili subotom. za vrijeme skolske godine. moja se sa 14, 15 znala i zacitati dugo u noc. normalno se budila za skolu.
ali ljeti izlaze manje vise svaki dan... tako da, to ti je to.
magriz
peterlin, dobar point!
Magriz, moj mlađi sin bi te potpisao cijelim redom ikseva, hehehe.....on je isto večernji tip, mi ostali ne toliko. Istina je da se tu ne može puno... Meni je lakše otkad sam se s tim pomirila, a i njemu. Kad je škola ujutro, ustane on (zadnji tren doduše) a mi ga zezamo da je srednju školu odabrao prema kriteriju minimalne udaljenosti od vlastitog kreveta, hehe...
Peterlin, tako je moj muz odabrao fakultet. I i dan prema jutru oseca sto i magriz. Aaaaali, ja sam converted. Divlje dete, bolje da ne opisujem 'bioritam' iz mladosti, ali sad lepo ustanem u 5, idem u krevet s decom i uzivam u carima jutra. Nauka kaze da treba oko 100 dana da se bioritam preokrene, toga sam se drzala i preokrenula se, iako nije bilo lako :D
Forka sve znaKoliko sam skuzila, Lili si zna dobro organizirati vrijeme i uzeti vremena za sebe, tako da mislim da ce snaci i u pubertetu svoje djece
Što se tiče bioritma, ja nisam ranoranioc al ne volim ni da mi jutro na moru prođe u spavanju.
Neka sredina, ali sam zbog određenih potreba (trčanje dok mi djeca spavaju i još nije vruće) promijenila svoj bioritam na način da se vrlo često rano dižem radi treninga (meni je rano u 6h) i poslije uživam u miru jutra, čitam, pijuckam i tako.
Naveče sam mortus iza 22h i nastojim leći oko 22:30h. Znala sam leći i prije djece sad preko ljeta.Fino zaželim laku noć i u krpe.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 25.08.2018. at 22:11
Jednom sam se ovo ljeto digla čak u 5:30h, ne bi vjerovala da mi je netko rekao prije par godina da ću se bit u stanju tad dići, rekla bi mu da je lud.
I da odmah razjasnimo, mene budi alarm nema šanse da bi se sama uspjela dići.
Vidiš to bi bilo rješenje da mi idu van do jutra tad se već i ja budim pa ih skupim
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
