marija, ja stvano n ekuzim, sto je problem?
dijete voli pisati, pa to je odlicno!
 |
|||
|
|
|||
marija, ja stvano n ekuzim, sto je problem?
dijete voli pisati, pa to je odlicno!
Hehehe, sloboda tako djeluje. Brzo oni shvate da se drugi kraj iste batine zove odgovornost. Pogotovo kad vidi kako druga djeca ponekad zabrazde... Moj je u OŠ bio na stražnjim nogama, a u srednjoj je malo pomalo počeo sagledavati kod vršnjaka neka ponašanja koj mu se ne sviđaju. Ja te neke stvari čak ne bih ni primijetila, ali kod njega se baš vidi da je počeo misliti svojom glavom. Očito imaš uvid u isti proces kod svog sina i bit će sve to u redu....
Mene je mlađi iznenadio kad je neki dan počeo postavljati alarm za neko normalno doba (inače spava do 10 i duže) da mu ne bude šok kad počne škg. Prvi tjedan je popodne, što je olakšavajuća okolnost, ali bude to sve dobro.
ispravljeno:
ja stvarno ne kuzim....
Jooj, ja kužim, odnosno mogu se uživjeti u to - provela lijep dio srednje škole (i kasnije) piskarajući koješta i to mi je znalo totalno pomutiti osjećaj za prioritete... Nije problem ako piše, nego ako zbog pisanja zanemaruje neke stvari koje treba odraditi (govorim iz svojih cipela od prije nekoliko desetljeća). U ovoj dobi ljudi se lako izgube u vremenu i prostoru. Netko se zaigra na računalu, netko zabrazdi navečer vani, a netko dangubi pisanjem....seni prvotno napisa
Ont. sve je to super i nije za zamjeriti. Ima puno stvari koje su razlog za zabrinutost, a naša djeca ih ne rade...npr. kad vidim pred kladionicom vršnjake svoje djece, dođe mi muka.
pa za nekoga kome je pisanje strast i izbor, je pisanje i prioritet.
A je, ali valja i školu završiti.
Istina je to, ali ako piše (ili crta ili svira kao moj mlađi sin) a ostavi suđe od doručka nepospremljeno, krevet raskopan i slično, bome bi mu ja pripremila recitaciju...
Ni ja ne vidim problem u pisanju, ali isto tako neki ne vide problem ni u karijeri igranja kompjuterskih igrica, jel.
Još samo ovo i neću više majkemijučer je sam od sebe ispraznio perilicu suđa i pospremio svoju sobu (ofrlje ali ipak), a danas sam mu rekla da usisa stan na što je on veselo odgovorio naravno.
Sad sam već polako u panici.
Posljednje uređivanje od Barbi : 29.08.2018. at 15:29
barbi
odrasta dijete!
pa djeca ostavljaju raskopane krevete i sobe u dzumbusu, bez da pisu.
tako da bas ne vidim neku vezu izmedu pisanja i nepospremanja suda iz perilice.
Posljednje uređivanje od seni : 29.08.2018. at 15:33
piše po noći, spava po danu, radi neke imaginarne slave, zanemaruje svoje obaveze.
A kad zbog svojih kreativnih djelatnosti zaborave otići u školu???? Pusti, imali smo svašta u oš. Ali meni je nespremanje kreveta i suđa u rangu neodlaska u školu. Nisu iz carske riti izašli, nemaju sluge da ih dvore. A takav pristup ne mimoilazi ni odrasle u našem domu. Da se razumijemo, ne smeta me prašina ni knjige na stolu, čak ni cipele u predsoblju, aliiii potpuna mi je misterija kako netko može nešto keativno raditi dok mu je na stolu prazan duboki tanjur zmazan od gulaša i zdjela sparušene zelene salate.pa djeca ostavljaju raskopane krevete i sobe u dzumbusu, bez da pisu.
tako da bas ne vidim neku vezu izmedu pisanja i nepospremanja suda iz perilice.
A ja bi baš volila čuti
Marta, ne boj se, piši, branit ćemo te!Svima će biti lakše kad shvate da njihovi nisu najgori....
.
Peterlin, peterlin nikad od tebe umjetnice!
Totalno poznato.
Zar moze i drugacije?!
tvoja velika kad je bila mala,
a moja velika kad je bila mala i sad kad je velika
E, ali moja velika ima malu koja hoda za njom i jamra umjesto mene - pospremi, podigni, stavi u mašinu...toliko je iritantna u tom "mamstvu", da je velikoj lakše pospremiti nego da joj ova stalno zvoca
nas je četvero umjetnika doma, spotičemo se o cipele u predsoblju, a nađe se i zdjela sparušene salate
Nek pričekaju 16, 17 pa će žaliti za ovim danima.
Ali sad zaozbiljno, kad ih se pusti na miru sve je puno lakše, čak preraste u ugodan suživot. ISto ko i doma zapravo.
meni nije ni približno
baš razmišljam o prošloj godini, ujutro ju tata vozi u glazbenu, tamo je od 8:15 do 11:15, jure natrag da stigne na filmsku grupu, poslije toga njemački, nakon toga odmah šest sati u komadu (a gdje je još pisanje zadaće, učenje i vježbanje instrumenta), jede usput, tako da ja stvarno ne očekujem da još uz sve to sprema krevet i suđe (a nisam ni ja to radila u njenim godinama).
hoću reći, volim pročitati razna iskustva i onda vidim koliko se ljudi razlikuju u očekivanjima i navikama.
ah samo suđe, kod cura još imaš češalj, ogledalo šminku, naravno i svakakvih papira, škara od kreativnosti
Posljednje uređivanje od larmama : 29.08.2018. at 23:51
ja sam naučila da mi ne bude.
umjetnik u kući donosi nova pravila,
nevjerojatno je na što se čovjek sve nauči, NNRN
U skladu s ovom temu, moj prvorođeni mi je priredio baš prekrasnu noć. Neću ni ja pisati detalje ali dođe mi da ga izbacim iz kuće. Još pola godine pa će biti punoljetan, a onda je sam odgovoran za svoja sranja.
Mene je moje prvorođeno isto jučer iznenadilo, ali ugodno.
Došla u 22 doma, iako je izlazak bio puno duže.
I još zvala da li smije ranije doći jer je vani zima i oni se smrzavaju. A na moru smo.
desi se i to, ali manje puta
kaj je to jel to trebalo bit NNNI?
Da, ljudi se razlikuju u očekivanjima i navikama. Meni nije padalo na pamet očekivati ili se navikavati da dođem doma s posla, a da moji sinovi ostave raskopane krevete... Za spremanje kreveta treba im 3 sekunde. Imaju krevete s bonell jezgrom i bunkerom ispod, doslovce zavrknu plahtu, jastuk i pokrivač u "sarmu" i gurnu ispod.
Za odlaganje suđa u sudoper (čak ne tražim da bude u suđerici) treba isto 2 koraka od stola do sudopera.
A nije da moja djeca nisu imala i još uvijek imaju razne aktivnosti... Glazbenu školu su završili, drugi jezik od četvrtog osnovne, informatiku izborno, a u srednjoj hrpa slobodnih aktivnosti koje im uzmu puno slobodnog vremena. U takvim je okolnostima organizacija još bitnija. Svaki roditelj djece sa smetnjama pažnje to zna. ZATO nisam dozvoljavala da uče u takvim okolnostima. Minimum reda mora biti. A to je bitno naučiti i usvojiti kao naviku i u odrasloj dobi.
Aliii postoje ljetni praznici i vrijeme kad je sloboda na djelu. Tijekom ljeta radni stol mog starijeg sina izgledao je ovako: https://ibb.co/djwehp (stol mlađeg sina zna izgledati još gore... on isto ima naviku ostavljati raskopane radioaparate i slično na svom stolu tijekom ljeta). Ali kad krene školska godina, situacija je bolja. Na stolu je laptop, pribor za pisanje i knjige/bilježnice koje im trebaju.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 30.08.2018. at 09:31
Peterlin, ti si moj idol. Tako izgleda stol mog sina kad ga složi. Nažalost, svoje od malih nogu nisam UVIJEK vraćala da pospreme. Sad mi se čini da je to ključ urednosti. Vraćati bez ljutnje.
da, razlikujemo se. jer kad bih inzistirala da radi stvari koje i ja ili muž možemo napraviti u tri sekunde i dva koraka, a provodi vani po 12 i pol sati (od 7 ujutro do 19:30 kad bi došla kući), loše bih se osjećala, želim joj pomoći koliko mogu da izdrži sve to. moj problem, znam.
a u urednosti ide u krajnosti, soba je ili u totalnom kaosu, ili savršeno pospremljena kad nađe vremena. u to joj se ne miješam.
Ja zbog takvog razmišljanja sada muku mučim da ih naviknem da nisam sluškinja i da imaju zdrave ruke za staviti tanjur u sudoper ili vratiti mlijeko u frižider.
Ali isto moj problem, ali kreće polako.
Ja mislim da je ključ prije svega osvijestiti što oni sve mogu od najranije dobi. Meni se to šokantno osvještavanje dogodilo u jaslicama - moji su rano krenuli u vrtić, u dobi od 15 mjeseci. Jedva su prohodali, još dojili na veliko, bili bebe u pravom smislu riječi.
I onda već za par tjedana jasličarenja shvatiš, vidiš na svoje oči da sva ta majušna dječica poslušno pospremaju igračke nakon igre, sjede za stolom i jedu za vrijeme obroka i čudom se čudiš.
Mi smo dugo skloni djecu smatrati premalom za nešto, bilo to kuhanje, zabijanje čavlića, usisavanje, nastavi niz. Ja sam se osvjedočila da su oni u vrtiću tako mnoge stvari radili puno prije nego bi meni uopće palo na pamet da oni to mogu.
Drugi korak je ovo što cipelica piše, vraćati da pospreme i naprave što si im rekao da naprave, po mogućnosti bez ljutnje i deranja. Tu mislim da svi padamo
Ni djeca ni odrasli ljudi nisu prirodno svi uredni, ali daju se istrenirati.
Ja treniram muža, djecu, a bome i samu sebe.
Moj je stav da svi ukućani, bez obzira koliko godina imaju, trebaju sudjelovati u tome da nam bude lijepo, čisto i uredno.
To je dnevna aktivnost u koju ulažem napor
Pa je, meni je isto žao kćeri jer ona stalno cvili kako nema vremena za hobije radi učenja, onda ne inzistiram na pospremanju po kući, ali stvarno to osnovno pospremanje za sobom bi moralo biti obavezno.
Na tome čak i ja inzistiram
nije pravilo. ja do udaje nikad nisam ni tanjur oprala, a kamoli nešto skuhala ili stavila veš u mašinu i relativno sam uredna. kome su neke stvari bitne, radi ih bez obzira učili ih tome roditelji ili ne, vidim hrpu primjera oko sebe.
Isto ovako. Nikad nisam htjela pospremati i vodila bitke s mamom jer me ona tjerala, a ja sam govorila ako brat ne sprema, necu ni ja, a ona meni - on je musko (e to je sad posebna tema). No, nisam se dala preobratiti dok se nisam odselila. Evo sad spremam, sve osim kreveta - ne kuzim potrebu pospremanja kreveta.
ni ja nisam vraćala djecu da pospremaju.
Moje starije dijete je ove godine bilo s društvom na moru (neko vrijeme)- mogu napisati da su se nakon toga neke promjene dogodile. Oko pospremanja i pripreme hrane. Al se sad polako vraća na staro
Moje 1xtj. usisavaju stan, vikendom peglaju sav veš, pune i prazne mašine, razgrću veš, skupljaju ga sa sušila. Mala bi htjela prati i prozore, ali muž ne da da udiše Ajax. Zauzvrat joj dam da oriba ploču štednjaka.
S druge strane, uopće mi nije bitno je li krevet složen, kako izgledaju ormari ili radni stolovi. Veliku opomenem tu i tamo da posloži police i stol jer se pogubi u kaosu. Mala svoj povremeno pedantno presloži, ali ako se uputi u kreativu, isto bude kaos.
Otkad same peglaju, nekako manje neuredno prevrću po ormaru
Nemaju neke opake slob.aktivnosti tipa profi treninzi ili GŠ.
Nek prozore pere octom i vodom
Zaboravila sam napisati da sam sve to naučila od Peterlin
A ne, to mi je trauma iz djetinjstva, valjda 100 prozora na kući i rifljanje novinskim papiromNek prozore pere octom i vodom.
Otplovili smo od teme. Problemi na sunce!
XNek prozore pere octom i vodom
I čarobnom krpom.
Moj astmatičar i alergičar je najbolji perač prozora u kući.
Nije pravilo, slažem se, nisam ni ja prstom makla do studentskih dana i života s cimericama, a ni tad baš ne previše.nije pravilo. ja do udaje nikad nisam ni tanjur oprala, a kamoli nešto skuhala ili stavila veš u mašinu i relativno sam uredna. kome su neke stvari bitne, radi ih bez obzira učili ih tome roditelji ili ne, vidim hrpu primjera oko sebe.
ALI, ne učim ja djecu pospremanju i kućanskim poslovima da bi oni jednom to znali kad budu samostalni. Ja želim da oni sad sudjeluju u kućanskim aktivnostima, da svatko odradi neki dio jer svi skupa živimo i svi koristimo i kuhinju i frižider i kantu za smeće i wc.
Kad jednom odsele boli me džon hoće li čistiti i kuhati, naći muža/ ženu koji će to raditi ili plaćati spremačicu i kuharicu.
Mislim da ih nije loše učiti iz svih tih razloga: i da sudjeluju u kućanskim poslovima, i da ne ispadaju nepristojni ako negdje odu pa ne pospreme za sobom, i da znaju osnovne stvari kasnije u životu.
Ali, kao što već rekoh, ne ide mi to baš, osim najosnovnijeg.
Najosnovnije je dovoljno. Ne valja kad su pošteđeni svega i misle da tak mora biti.
treba ih uputiti carima zivota. da vide i osjete, slazem se. moji usisavaju, razvrstavaju robu, znaju je staviti u perilici i na koju temp. sudje pere perilaica koju treba puniti i prazniti. sto moje sto njihove ruke.
nekidan su bome isli kupavati skolski pribor. prosle godine sam ucinila kobnu gresku i narpavila to sama. pa je bilo zasto ova biljeznica s ovim timom, zasto ovo, a jojjjj.
sad kad su sami birali vidjeli su da nije jednostavno. BC nije mogao naci 2 biljeznice A4 format bez crta za decke. kupio jednu i dobio zadatak da ode u lokalnu papirnicu i kupi si jos jednu.
sad znam da ne ce njuragati. sami su vidjeli izbor, sami su birali, a ja sam citala novine na mobitelu dok su se oni mucili
Posljednje uređivanje od spajalica : 30.08.2018. at 11:07
Ajoj pa kupovanje školskog pribora je gušt a ne obaveza
Poslije idemo na sladoled u Orijent. Sve je to već tradicija
Mima i mojoj je gust, ali njemu nije. ali zato to ne znaci da mu se svidja ono sto mu je doneseno. zato sad nema prigovora.
Ovako sam i ja prošle godine (ne, krivo, pretprošle - kad je mlađi krenuo u srednju) + nadogradnja, nije mi više padalo na pamet zamatat im knjige, nego su kupili plastične omote i malo probali sami... hehehe.... bome im je isto promijenilo perspektivu. Sad ćemo vidjeti drugi tjedan kako će ispasti. Neke smo bilježnice (tvrde A4 sa zaobljenim uglovima) nabavili usput dok smo kupovali robu za ljetovanje, jer smo naletjeli na njih u Sparu i Kauflandu. Za ove jeftine me nije briga, imaju kvartovsku malu knjižaru pod nosom i nek se snalaze. Otkud ja znam što klipanima treba, a bome me sve manje briga. Ali dogodi se da ovaj moj stariji izgubi pol popodneva jer mu se čini puno dati 14 kn za neku bilježnicu koju je na Kvatriću vidio za 12....ajooooj....treba ih uputiti carima zivota. da vide i osjete, slazem se. moji usisavaju, razvrstavaju robu, znaju je staviti u perilici i na koju temp. sudje pere perilaica koju treba puniti i prazniti. sto moje sto njihove ruke.
nekidan su bome isli kupavati skolski pribor. prosle godine sam ucinila kobnu gresku i narpavila to sama. pa je bilo zasto ova biljeznica s ovim timom, zasto ovo, a jojjjj.
sad kad su sami birali vidjeli su da nije jednostavno. BC nije mogao naci 2 biljeznice A4 format bez crta za decke. kupio jednu i dobio zadatak da ode u lokalnu papirnicu i kupi si jos jednu.
sad znam da ne ce njuragati. sami su vidjeli izbor, sami su birali, a ja sam citala novine na mobitelu dok su se oni mucili
Posljednje uređivanje od Peterlin : 30.08.2018. at 11:15
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom