e pa šta čuvaš knjižurine
 |
|||
|
|
|||
e pa šta čuvaš knjižurine
Ne znam, mene osobno bi plasila ocekivanja da nesto moramu dobi od 14 godina ( kao konacna odluka za cijeli zivot) iako pojma nemam da li ce mi se to svidjeti i da li cu biti dobra u tome.
Potpis i na ovoPeterlin prvotno napisa
E sad mi jos samo recite sto bi vi na mom mjestu i koliko politicki korektna trebam biti u razgovoru s njim ako ta tema opet ispliva :D
Posljednje uređivanje od rehab : 17.08.2023. at 15:36
Osjetljivi su na muljanje u ovoj dobi. Ja bih iskreno rekla upravo ono što mislim, eventualno bih pripazila na način kako to izgovoriti... Probaj porazgovarati ravnopravno, kao s odraslom osobom. Probaj ga pitati što bi on tebi savjetovao da je on roditelj, a ti mlada osoba koja treba donijeti neke odluke.
Poznaješ svoje dijete, pa ćeš znati je li to primjeren pristup. Kod mojih je taj pristup *kao s odraslima" davao najbolje rezultate.
Nostalgija, smrce pa šta čuvaš knjižurine
Ja bih isto bila iskrena i direktna.
Mislim da se on majmunira i glupira, al da će na kraju promijenit stav i mišljenje. Više možda testira.
Naš mlađi sin je želio upisati vojno učilište nakon srednje škole. Samo radi toga je polagao A razinu svih predmeta na maturi. Molila sam ga i uvjeravala da to nije za njega (astmatičar) ali nije pomoglo. Na kraju nije uspio proći provjeru tjelesne sposobnosti. Sve je bilo super osim jedne stvari, nije uspio istrčati zadanu rutu u propisanom vremenu.
Mm i ja smo ga na sve mile i nemile načine pokušali usmjeriti na bilo koji obični faks, a onda sam zaključila da ga treba pustiti na miru. Prva tri izbora bili su mu vojni studiji. Na kraju je upisao četvrti izbor, ali nisam sigurna da se danas sutra neće probati zaposliti negdje u vojsci. Ne bi me iznenadilo.
Eto, nije to baš isto kao izbor srednje škole, ali to je naše iskustvo. Nismo baš uspjeli u svojim nastojanjima, a činjenica da je sin odustao od prvobitnog plana samo je rezultat hude sile i eliminacijskih kriterija. Ja sam se na kraju pomirila i zaključila da ako prođe fizičku provjeru možda može i sve ostalo. Na sreću pi njegovo zdravlje, nije.
Sin nije nezadovoljan studijem i dobro mu ide, ali to nije ono što je zamišljao. Vidjet ćemo kako će ići dalje.
Jucer se vozim sa svekrvom kojoj inace nije stalo do obrazovanja, dapace. Oduvijek je eksplicitno tvrdila da se od previse knjiga i ucenja moze poludjeti i pazila je na to da njena djeca ne polude :D
"Jesi li ti cula sto... govori ?? Prica o nekim konobarima ?? Rekla sam mu, ti da ne zavrsis fakultet ? Ti ?? Dat cu ti ja, dok sam ja ziva donijet ces tu diplomu, ako od mame neces dobiti plesku od mene ces... "
Eto, svekrva rijesila problem politicke korektnosti i pedagoskog pristupa :D
Meni je osobno velika razlika izmedu neupisivanja za konobara i price da on mora zavrsiti fakultet samo da bi mogla pricati okolo da joj unuk ima diplomu. To mi je potpuno plitko i promaseno. Ali ok, baba je to odradila pa nema brige da roditelj mora.
Posljednje uređivanje od sirius : 19.08.2023. at 11:53
Ma Sirius, naravno da jedine dostupne opcije nisu konobar - fakultetska diploma. Ovo sam ispricala kao saljivu anegdotu, jasno mi je da je moglo zazvucati drugacije zbog nedostataka forumske komunikacije.
Sad sam pricala s njim, pitala ga kakav je to razgovor vodio s bakom. Smijao se, bilo mu je ultrazabavno kako je baku nazestio. Onda sam mu pristupila onako kako je Peterlin savjetovala, zamijenili smo uloge. Slozili smo se da mu nitko nece birati zanimanje i odredjivati mu cime ce se baviti u zivotu, ali da nema smisla da si zatvara vrata zbog lijenosti. Dobre ocjene, cetverogodisnja skola koja mu se ucini najzanimljivija i dalje biraj sto ces.
Ne znam i moj već godinama sanja trogodišnje škole, sad ih je malo dopunio, istina ima još vremena do srednje.
Iako je odličan ( jer svatko je odličan s prosjekom 4.5+), ali ne opet dovoljno za gimnazije, a i nema pretjeranu želju za njih dobar je s rukama, bili raditi s mužem i velikim, bilo bi lijepo da upiše neku četverogodišnju tehničkunškolu. .....
Znam kak je teško završiti 4. razred ako ideš u trogodišnju, a ipak bi želio neto više, imam i onih koji su uspjeli riješiti taj 4., A i onih koji su napol odustali
Ja, nakon troje djece, više nisam pametna.
Najmladji je počeo u 7r navaljivati s trogodišnjom školom (muž i ja smo imali stav - četverogodišnja pa onda radi što želiš) jer njemu se ne da učiti, on želi početi zaradjivati svoj novac ( strašno je ambiciozna ali ne s knjigama)...i ove godine, kad su došli upisi je navaljivanje samo nastavilo - eto, upisao je frizersku. I jako se veseli, sam si je dogovorio praksu, riješi sve što mora... Na kraju smo odustali jer danas, ako imaš želju i volju možeš i s 3g školom nastaviti školovanje, ako ne ipak imaš neko zanimanje u rukama. Jel odluka bila ok to će pokazati vrijeme, ako i ne upisat će još nešto kad završi ovo (imat če tek 17g). Jedini uvjet, koji smo mu dali (jer mislim da je frizerska škola prelagana za njega i da ce on to rjesiti s lijevom rukom) je da uz to upiše još neki strani jezik dodatno.
Kod nas je stav s 3g skolama koma, imam osjecaj, da postoji razmišljanje da su samo za lošije ucenike kao dobre, mene je cak razrednica zvala, da provjerim što se dijete zeza s frizerskom, da ne bi na kraju stvarno tamo upao.
Uopce ne mislim da su trogodisnje skole lose. Za motiviranu djecu su odlicna opcija. Moja je kcer upisala trogodisnuu skolu za kozmeticare u Zagrebackoj zupaniji i jako se veseli.
Ako se dijete vidi u tom zanimanju zašto ne.
Malo je teže ako je upisao samo da upiše a nije da se baš vidi u tome.
Moj susjed je upisao komercijanu jer mu mama nije dala da upiše trogodišnji CNC, završio, otišao na biro i prekvalificirao se u CNC-ovca i sad radi u toj struci i jako je zadovoljan.
Mislim da možda i nisu tako jako pogriješili jer tko zna što ih čeka u životu pa će mu možda dobro doći i ta komercijala nekad negdje.
In love, super da ste ga s jezicima stisli.
Nas je zavrsio prvu godinu za elektroinstalatera - knjigu mrzi - al radit voli i ima mota. Cijelo ljeto je radio gdje i praksu preko godine, zaradio postenu placu. Sretan on, presretni mi. Nikad bolja odluka
Mestri su trazena roba, a da ne govorim da mogu bolje zaraditi nego neki visoko obrazovani. Planira majstorski poloziti i otvorit svoj obrt jednog dana
...i tako dođosmo na dvije teme
1) "gimnazije i srednje škole" (gdje debela većina ide u gimnaziju)
i
2) "problematičan pubertet" (gdje djeca idu u trogodišnje škole)
Dok se nama svi problemi svode na školu dobro je
Dok se nama svi problemi svode na školu dobro je
tako je...
Došla na temu samo prijaviti da treći put počinjem suživot s pebertetlijom kojeg sam odgajala i da mi se ponekad čini da ništa mudrija nisam. Čini se potpuno neproblematičan, pa očekujem promjene...
Mislim da je u dobi sedmog osmog razreda često presudno pripadanje grupi. I da ako je grupi stav ne da mi se, roditelju najpametnije pronaći novu grupu i u nju najsuptilnije bar djelomično uključiti tinejdžera.
Trogodišnje škole su super izbor uz dva uvjeta da su za konkretno zanimanje za koje dijete ima mota. Ima ih dosta nakon kojih ostaneš na burzi kao skoro gimnazijalac. Protiv takvih bih smišljala strategije, a da koji sin pokaže mot i volju da postane vodoinstaler bila bih podrška.
casa, čitam ovo i mislim kako brzo ide vrijeme... Sretno!
Za mog je bila idealna THK, no on je odabrao gimnaziju.
Bilo me strah svega, ne toliko loših ocjena, eventualnih popravaka koliko opet pada samopuzdanja i još koječega s čime smo se suočavali a i izborili prethodne godine.
No mali je dobro odabrao, opet ne zbog škole nego zbog okruženja koje mu je super leglo, gdje je prihvaćen takav kakav je što on vjeruje da ne bi bilo u THK jer su tamo nastavila ići djeca kojima je godinama bio meta isprdavanja.
Ok, daleko je od izuzetnog, ali našao je svoju nišu u kojoj je dobar i bit će nekako.
Casa sigurno da je presudno pripadanje grupi u puno toga i da koliko možemo,a u sedmom još možemo nekako možda i utjecati na te grupe. Mome je ova nova grupa pomogla jako, em poticaj za učenje em oko hrpe ovih drugih problema koji su mi tada bili puno veći od odabira škole.
Nisam se dugo javljala - vezano za upise u srednju skolu, nama je jako pomoglo sto je zbog astme morao proci profesionalnu orijentaciju.
Jako sam sumnjala u uspjeh jednog tako "reda radi" razgovora, ali je gospođa odradila svoj posao iznad svih ucekivanja.
Nepristrano je objasnila djetetu sto je za njega, a sto nije.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom