https://youtu.be/BFq8vH7tPxs
evo vam malo Carrie Bradshaw
pogledajte violinista s njene lijeve strane kako joj se smješka, divni su oboje
 |
|||
|
|
|||
https://youtu.be/BFq8vH7tPxs
evo vam malo Carrie Bradshaw
pogledajte violinista s njene lijeve strane kako joj se smješka, divni su oboje
Ja mislim da tu nitko nije rekao da SVI teenageri piju, puše, lažu i mažu. Ali sad očekivati da nikad ne lažu, ne prešute, nikad ne zaruže do ujutro, ne zapale duvan, ne opiju se...to mi malo nekako nemoguće zvuči.
Mislim da je jako maleni postotak onih koji to ne rade, ovo je doba eksperimentiranja i kada ih drustvo ponese, a ako je u granicama normale sve je to ok. Davno sam rekla da cu biti drugacija od moje mame kojoj nisam puno stvari mogla reci pa sam tako poskrivecki pila i pusila. Mozda je to ona i znala, ali nikada nije rekla. Rijetko kada bi sa mnom sjela i pricala. Zato sada hocu da sa svojom imam koliko toliko otvoren odnos da zna da mi moze reci sto je muci ili pitati sto je zanima. Ali isto tako znam da mi i presuti neke stvari pa sama upopunjavam praznine.
Naravno da je necu kazniti zbog sobe, to je njezina stvar i stvorila bih protuucinak jer ionako je za dva dana u neredu. Zasto je kaznjavati zbog gluposti? Kao i siziti zbog rodinog ugriza. Pa lakse mi joj se smijati i zezati je pomalo. Slatko mi je to, neka se “vole”. Nocni klub je druga stvar, potpuno sam posizila i mislim s pravom jer kojeg vraga ima u 3 ujutro biti tamo pogotovo jer je nakon toga dobila krila pa opet zakasnila.
Nje znam baš da je mali postotak. Već neko vrijeme pokušavam pronaći ovaj članak:
https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrva...zasto/6975735/
koji me se prilično dojmio kad sam ga pročitala, jer često od svojih prijateljica sa već starijom djecom čujem ovo što komentira otac na početku članka, je li normalno da 17 godišnja cura subotom navečer s ocem gleda film.
Tako moja prijateljica komentira kako se njene kćeri od 16,17 gopdina navečer na moru ide malo prošetati s dedom
Evo ovo bih izdvojila iz članka
Nikada prije djeca nisu imala tako bitan položaj u obitelji, nikada nisu toliko sudjelovala u odlučivanju i imala važnost u kreiranju obiteljskih odluka. Nikada ih se nije toliko slušalo i uvažavalo i nikada prije im obiteljska dinamika nije bila toliko sklona. Osobito je, pak, tome pridonijela promjena u očinskoj ulozi: očevi danas sudjeluju u dječjem životu više nego ikad u povijesti (iako i dalje bitno manje nego majke), napuštaju autoritarnu i strogu ulogu, a kod djece nestaje osjećaj koji je desetljećima bio vezan uz očeve - strahopoštovanje.
- Čini se da doma stvaramo djeci okruženje u kojem nemaju potrebu za buntom i bijegom, jer unutar roditeljskog doma imaju dovoljno prostora i samostalnosti u odlučivanju, nemaju potrebu biti “kontra”, kao što je to imala generacija njihovih roditelja. Oni se drže pravila jer pravila vrlo često nisu postavljena, nego su dogovorena s djecom, jer mnogi roditelji svoju ulogu shvaćaju bitno drukčije nego što su je shvaćali njihovi roditelji. Čini se da očevi sve više preuzimaju ono tradicionalno najbolje od majki - njihovu toplinu i bliskost, a majke preuzimaju strukturiranost i dosljednost od očeva. Roditeljske se uloge približavaju, za djecu na najbolji način - kaže dr. Gordana Kuterovac Jagodić s Katedre za razvojnu psihologiju Odsjeka za psihologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta, upozoravajući da se radi o prosječnom trendu koji se ne može primijeniti na sve obitelji i čiji intenzitet ovisi o nizu varijabli, poput socijalne i obrazovne pozadine svake konkretne obitelji.
Pa naravno da žele što duže biti doma. Doma imaju sve, brzi internet, odličnu, zdravu hranu, oprano, svoju sobu, novac, uvažava ih se i poštuje, to vrijedi ostajanja navečer sa roditeljima. Ma, to vrijedi ostajanja doma do 25. godine. Do 30
O, da, drugačiji je odnos prema djeci danas, kod dobre polovice ljudi.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 12.08.2018. at 20:11
Od puno prijateljica sam cula da ce drugacije i rade drugacije s djeocm nego kada smo mi bile u tinejdzerskim godinama. U vecini slucajeva roditelji su bili glavni i sto su oni rekli tako je moralo biti bez da se djecu pita, a o puno stvari se nije pricalo.
Nadam se da moja nece bas do 30. s nama ostati, tko ce to trpiti
Eh, to je tako - želimo kontrirati roditeljima.... a opet, kad se sjetim sebe, imala sam dovoljno slobode. Imala sam pristup alkoholu i cigaretama i mrzila sam kao dijete kad bi me slali po cigarete, ali sam isto prošla tu fazu eksperimenata relativno bezbolno, nisam postala pušač (iako su moji roditelji to bili) niti sam neki ljubitelj alkohola. Aliiii sam bila opaka skitnica, a ni d2čki mi nisu bili mrski (iako sam teško nalazila dobre partnere). Sigurno sam roditeljima zadala puno glavobolja, iako sam bila solidna učenica elitnog smjera...imala sqm hrpu neopravdanih i radila stvari koje mojoj djeci za sad nisu pale na pamet jer ih je teško sakriti u doba e.dnevnika i sl. Nitko od mojih sinova nije markirao 2 dana, recimo, hehehe....aliii bolje da šutim. Nisam bila samo mlada i luda, mama me slala s dosta mlađim bratom u drugi grad k teti na više dana javnim prijevozom, ja osmi razred a o predškolac...Bome, ja se svoju djecu ne bih usudila tako otpremiti, tj otpremati, ali bila su to neka drugačija vremena.Poluluda prvotno napisa
Od puno prijateljica sam cula da ce drugacije i rade drugacije s djeocm nego kada smo mi bile u tinejdzerskim godinama. U vecini slucajeva roditelji su bili glavni i sto su oni rekli tako je moralo biti bez da se djecu pita, a o puno stvari se nije pricalo.
Nadam se da moja nece bas do 30. s nama ostati, tko ce to trpiti
Ne znam jesam li pisala o tome već - sestra mi kaže da se u zadnjih 20g. u NL drastično promijenio trend odlaska od kuće s 18 g. Prije je to bilo najnormalnije čim se ide na studij. A sad svi gledaju kako će što dulje ostati doma i studirati u matičnom gradu. Ima to veze i sa studentskim kreditima koji se uzimaju da bi se mogli osamostaliti i plaćati studij, ali sad su mladi sve manje raspoloženi prvih 10 g. radnog staža raditi samo za vraćanje kredita.
Ta vremena su bila totalno drugacija, djecu se posvuda slalo i ostavljalo jer se vjerovalo ljudima. Ne da tada nije bilo losih stvari nego mozda jer nije bilo interneta pa se nije toliko znalo za to ili mozda jer se vjerovalo susjedima.
Eto, na tvom primjeru se vidi da je svatko vise manje prosao to ludo razdoblje pa smo ispali dobri. Samo treba sirom otvoriti oci. Da, danas je malo teze to sakriti, ali tko zeli i to moze. Malo tko od nas nije muljao.
Poluluda, ja cu ti samo reci iz svojeg iskustva ( bila sam JAKO problematican teenager - spavanje vani ponoci, roditelji par dana nisu znali gdje sam,pa ponekad i tjedan dana, opijanje ( jedino pusila nisam nikada i droge sam isto ostavila sa strane), soba uvijek u kaosu, povracanja kroz prozor u kuci, stopiranje u gluho doba noci,... you name it i mi smo to rafili) da kazne jednostavno ne pale! Meni su prijetili, kaznili ali nista. Ja dalje po svome. Sve me proslo kad sam sa 19 upoznala buduceg muza, smirila se totalno i postala skroz “normalna” s troje djece
Sada su moji na pragu puberteta, najstrarija je mirno dijete ( bice na muza on je bio sportas i nije izlazio), ima 13,5g i za sada je izlasci itd ne zanimaju. Ide s cura na jupanje, po selu, voli odigrati biljard... soba joj u kaosu i to je jedino sto ima zajednicko s mojim pubertetom. Ali se ne zavaravam, noc je jos mlada.
ja sam već dva puta napisala da sam se na svom djetetu uvjerila da kazne ne djeluju i In love, drago mi je da si napisala to isto ali iz svog iskustva
Očito je individualno. Kod moje djece kazne djeluju ali bitno je da kazne ne budu izrečene u afektu pa poslije prekršene već da ih se dosljedno pridržavamo.
Ne kažnjavamo ih često, nije bilo previše razloga za to, ali u nekim situacijama kad su zaslužili kaznu i kažnjeni su zabranom izlazaka i oduzimanjem mobitela na neki rok, najduže na 6 mjeseci (i dosljedno smo ih se držali) to im je itekako dalo neku drugu perspektivu.
Ono što je meni važno i što želim postići je komunikacija i iskrenost, želim da moja djeca imaju osjećaj sigurnosti da me uvijek mogu nazvati i tražiti pomoć u nekoj nevolji, a ne da ih nadjača strah da moraju sakriti od mene pod svaku cijenu nešto što se dogodilo.
Ti si po novom moj uzor.
6 mjeseci...
Samo da napomenem, imali smo i mi slično, iako kraće (3 mj). Takvu kaznu ne trebaš odrediti dvaput. Jednom je dovoljno, ali treba biti dosljedan i izdržati. Tko nije siguran da će izdurati, bolje nek smisli nešto drugo.Ti si po novom moj uzor.
6 mjeseci...
Ont. Sad mi tek dopire iz pametnijeg dijela tijela u glavu da je bilo jako dobro što je naš mlađi sin divljao u ranijoj dobi, pa smo bili primorani neke kazne i metode provesti ranije. (I starijeg smo ponekad kaznili, ali rjeđe. Taj nije radio cirkuse, nego je bio sklon pretjerivanju s igricama i elektronikom općenito. )Bome, ne znam kako bih srednjoškolcima sad otela mobitel ili laptop, a imali smo takvih kazni.
I love ...lupanje.....
Barbi ajd zanima me ovo za mobitel kolko je to mogli biti dosljedni kad si rastavljena,jel i otac to poštivao ,znatiželja jača od bilo ćeg
Posljednje uređivanje od jelena.O : 13.08.2018. at 14:07
Svaka cast na dosljednosti i oduzimanju na sest mjeseci, treba to provesti u djelo. Za sto je zasluzena takva kazna i kako ste izdrzali?
Posljednje uređivanje od Poluluda : 13.08.2018. at 14:17
Barbi, koliko je staro dijete koje je ostalo 6 mj. bez mobitela?
Samo da pojasnim, kod nas se nije radilo o oduzimanju mobitela, nego se zabrana odnosila na smartphone. Dobio je zamjenski stari mobitel da se može javljati i da ga možemo locirati, ali bez pristupa internetu. Sedmi razred. Mislim.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 13.08.2018. at 15:26
Barbi, najprije napišeš da si djetetu oduzela mobitel na šest mjeseci, a u idućoj rečenici da ti je bitno da komunicirate i da te uvijek mogu nazvati.
Ha, ha, ha, nevjerojatno!
I propisivanje kazne koja traje 6 mjeseci, svome djetetu! Pa, to je gore nego kazneni sud. Strašno. Meni posve nepojmljivo.
Vjerojatno je napravila isto što i mi, nije oduzela mobitel kao takav nego uređaj koji ima pristup internetu. Nije problem mobitel nego društvene mreže i igrice. Kod nas je pristup internetu dugo bio moguć samo s računala u boravku. Ja sam sinu uzela smartphone kad sam ga zatekla da noću igra igrice ispod popluna,a ujutro ga ne mogu probuditi. Protiv stare Nokie nisam imala ništa. I na internet su obojica smjeli koliko im treba u kontroliranim uvjetima i pod nadzorom. Na fb tek s 13 godina. I tako....
Mozda je malo dijete. Moja i tako ne dozivljava mobitel u ovoj dobi. Sa starijim bi bila drugaciha prica, to bi znacilo drustvenu izolaciju. Tako da je dob prilicno presudna u jacini kazne.
Tako je. Jako je velika razlika kazna za 12g i 15g dijete. I nema pravila; on8 što je palilo kod mog mlađeg sina, često je bilo potpuno neprikladno za starijeg...njemu npr. bi zabrana izlazaka bila nagrada, a ne kazna.
Inače, mi nismo kazne lomili preko koljena. Upozorili smo, a za ponovljeno neprikladno ponašanje slijedila je unaprijed najavljena kazna. Sad više ne bih mogla tako nešto provesti.
uh
mi znamo u afektu svasta prijetiti, MM puno vise nego ja, ja sam i i ljutnji svijesna da se necu drzati, on ga nabroja svega i svacega, samo sto joj ne zabrani disati
i naravno da (ga) ona ne dozivljava
priceka da se ispuse
ja cu se drzati, ali kaznjavam koliko ja mogu izdrzati
a to je 1-2 dana bez mobitela
Velika je razlika od 13 do 18 godina.
U svakom pogledu velika.
Ovi od 13 godina nisu zavrsili osnovnu, a ovi od 18 godina mogu vec i raditi .
Tako da se pretpostavljam i pravila razlikuju.
Mojoj je trenutacno oduzet mobitel dok ne pocne skole, smije ga imati na nekoliko sati dnevno, navecer kada sam doma. Da sam joj ga oduzela sa 11-12 ne bi imalo ucinka jer ga nije toliko koristila i kazna kao takva ne bi bila djelototvorna jer se mora uzeti nesto sto dijete voli. Isto kao sto ne bi bilo ucinka da sam ga starijoj uzela kada je imala godina kao i mladja. Ona mobitel nije toliko koristila niti je kasnila.
Tad 14,5, to je bilo drugo polugodište 8. razreda i nije imao mobitel cijelo polugodište. Imao mi se obavezu javiti s kućnog telefona kad dođe iz škole, u paketu s mobitelom bila je i zabrana izlazaka.Barbi, koliko je staro dijete koje je ostalo 6 mj. bez mobitela?
To je dovelo do današnje dobre komunikacije, ove koju Beti smatra nevjerojatnom. Sad ima 16 i izlazi i redovito smo u komunikaciji i dobro pamti to drugo polugodište 8. razreda.
I da, zabrana mobitela imala je jasnu namjeru i namjenu, upravo to da ga makne s društvenih mreža i snimanja filmića mobitelom, zbog takve jedne situacije je i dobio kaznu kao i neuzorno vladanje u školi.
Neću pisati detalje ovdje, ali nije se radilo o malom djetetu i uzimanju mobitela da ne igra igrice.
O,ne! Posve si krivo shvatila moj post. Ne smatram ja komunikaciju nevjerojatnom, ona je nebitna u mom odgovoru.
NEVJEROJATNA mi je kazna. Nevjerojatna. Ma ja bih sve roditelje koji tako drastično kažnjavaju maloljetnu djecu, kaznila još jače.
Oprosti, zar bi isto tako mlađem punoljetnom sinu i dalje dala voziti svoj auto nakon što ga je svojim neoprezom razlupao ili nekoga životno ugrozio?
Kazna oduzimanja privilegije društvenih mreža ima razlog ako dijete/teenager sebe i druge dovodi u neugodnu i opasnu situaciju. To je u teen godinama i te kako roditeljska odgovornost. Nije kazna zato da djeci izaziva frustracije, nego da se zamisle što se može dogoditi kad se neprikladno ponašaju. Jer nesreće se događqju.... Zakonska ogrqničenja postoj3 s razlogom. Da je netko nedavno zabranio djevojkama od 16 i 18 godina da u 4 ujutro šetaju cestom u Starigrad Paklenici ili da je netko onom 16godišnjem motoristu koji se zaletio u njih, zabranio pristup vozilu za koje nema dozvolu i isto noćni izlazak i alkohol, danas bi ona djevojka koju je pokupio bila živa. Da je samo netko od odraslih nešto od toga zabranio, zlo se ne bi dogodilo. Ali nisu i sad imamo mrtve, traumatizirane i ubojice. Bravo!
Posljednje uređivanje od Peterlin : 13.08.2018. at 17:43
Da. Jesam. I to ne samo jednom.
Pa i odrasli razbiju auto. Što da muža kaznim zato? Ili da mene moja mama kazni?
Zato postoji kasko.
Razbiti auto nije ništa neobično. Samo nek' su svi živi i zdravi.
No ne znam kako bih reagirala da nekoga ismijavaju na internetu ili da su zlostavljači. Nikada ništa takvog nisu priredili. Ni na pamet mi nešto takvo ne bi palo.
blago tebi
onda je i za tebe ona paralelna tema, ne za problematicne
barbi, i meni se cinilo na prvu ono :shock:
sto je jadno dijete trebalo napraviti...
ali vidim da je kazna apsolutno opravdana
i svaka ti cast
malo off topic, ali osim premije osiguranja, država te kazni, čak i ako si sam pao sam se ubio, sa nekih 2000kn za dovođenje sebe i drugih u opasnostPa i odrasli razbiju auto. Što da muža kaznim zato? Ili da mene moja mama kazni?
Ako su mobitel i drustvene mreze bile alat koji u dovele do necije neugodne situacije , i posljedicno kazne, tada je reakcija i kazna bila potpuno logicna i jasna.
Posljednje uređivanje od sirius : 13.08.2018. at 17:17
Ja ne oduzimam mobitele. Ja ih razbijam.
Jedna bivša forumašica je to riješila bacanjem smarphonea s 5 kata te kupnjom onog mobitela za penziće s velikim tipkama
Ovo je moj muž napravio sinu kad ga je po ne znam koji put uhvatio da umjesto da uči igra igricu na mobitelu. Ostao je bez mobitela do kraja školske godine. Dobio je mobitel kad su počeli praznici, neki rabljeni kaj smo imali doma. Da se može čuti s društvom i da se dogovore za van. Internet nema u svojoj sobi, samo u boravku,
Beti a kakva bi kazna iliti posljedica bila primjerena za tinejdžera koji u školi snimi profesora ili kolegu u svrhu ismijavanja i stavi filmić na Instagram?
Za ovo što se nazire iza Barbine priče, 6 mjeseci pravomoćno skroz je primjerena kazna.
Znam djevojčicu koja je zbog viber ili whatsapp bullyinga bila kažnjena neizlascima iz kuće cijelo jedno polugodište (samo stan - škola i s roditeljima kamo bi već išli).
Znate onu reklamu za 193: Na vrijeme je ugašen samo onaj požar koji je spriječen.
To je to.
Apsolutno, ali realnost je očito da nije svaki spriječen.
za nesto slicno i meni bi kazna bila sasvim primjerena
za mene je mobitel privilegija, a ne pravo
zloupotrijebi, ostajes bez
I meni je to ok, ono sto je dovelo do nezeljenog ponasanja treba ukinuti. Vjerujem da ce onda dobro zapamtiti kaznu.
Tinejdžeri ponekad grupno sudjeluju u glupostima koje im samima nikad ne bi pale na pamet. Ponese ih, osjete nadmoć u trenutku itd.
Meni se čini da ako si spreman ne oduprijeti se takvoj gluposti, moraš biti spreman i na posljedice. Ne govorimo o 9godišnjacima.
Ja imam primjer grupno razbijanja šofer šajbe. Kao posljedica, ukor. I to treći osnovne. A samo su se igrali na parkiralištu nakon škole..
Pritidak drustva je najgori u ovoj dobi, zele biti prihvaceni i dio njega pa rade gluposti. Ne svi, ali ih ima. Da se odupru treba imati vraski dobro samopouzdanje sto je vecini njih problem. Kada se govori o ovome uvijek se sjetim onog filma Zloceste cure koji istina se dogadja u Americi, ali odlicno prikazuju pritisak drustva u tinejdzera. Druga je krajnost da mi dijete nekoga maltretira, tu ne znam kako bih reagirala.
A zasto kazna uzimanja smartphonea ne bi bila opravdana?? Pa nije im to bogomdano pravo
Meni su i Barbi i Poluluda dobro odredile kazne.
Peterlin me baš iznenadila sa svojim dogodovštinama, ne bih nikad rekla da si bila takva vražica
A nu te danas, sve naj
Posljednje uređivanje od Lili75 : 13.08.2018. at 23:26
I da, Peterlin iznenadi. Baš zato ju još više cijenim
Ma pusti, nisu to stvari s kojima bi se čovjek hvalio.... Ja sam iz malog grada i tamo ne možeš izaći iz kuće ni pet koraka, a da ne sretneš nekoga od poznatih, susjeda ili prijatelja vlastitih roditelja. Mi smo zato u srednjoj školi znali kidnuti u Zagreb ili neki drugi obližnji grad... Koje su to bile metode, bolje da se ne prisjećam.... Po birtijama nismo hodočastili da nas ne vide, aliii klijeti i vikendice su druga priča... pa ti ukradu bicikl negdje bogu iza nogu i onda se vraćaj pješice (doba prije mobitela). Ne moraju biti sitni noćni sati. Ako si doma na vrijeme, nitko ne pita gdje si bio/la i što si radio do tada.I da, Peterlin iznenadi. Baš zato ju još više cijenim
Vidim to i danas, prokletstvo pametne djece. Klinci koji su samopouzdani i bistri, neće se lako dovesti u nezgodnu situaciju, tj.radit će koješta, ali bez svjedoka. Toga se pomalo pribojavam i kod svojih, jer ne straše se ničega (kao ni ja u svoje vrijeme....u srednjoj školi po Jugoslaviji, a u studentskim danima bilo je normalno spavati u vreći na kolodvoru u Cardiffu, hehehe.....) Zato smo ih nekako usmjeravali da si nađu aktivnosti koje su im zanimljive, a koje im pružaju mogućnost da se na par dana odlijepe od nas, a opet da imaju ili kontrolu ili odgovornost, koja im nameće uzorno ponašanje.... Evo čime me nasmijao stariji sin- spremao se na filmašku radionicu i nije htio uzeti majicu na kojoj piše Southern Comfort (mmu je malo tijesna, pa sam ju htjela uvqliti sinu). Kaže on meni da je sad jedan od organizatora, pa nije u redu da nosi majicu s reklamom za alkoholno piće, kad je alkohol tamo zaabranjen...
Kapa dolje za dosljednost cure.
Dio koji je meni/nama najteže odraditi.
Ja s mm-om nikako riješite te njegove kazne izrečene u afektu, a kako odrastaju sve se gore kontrolira.
Već sam mislila djecu posjest i objasnit im da to što smo rekli(odnosno on) u žaru rasprave ne vrijedi, da ću kaznu odrezati sutra
Jelena sori, nisam vidjela tvoje pitanje. Da, pridržavao se striktno. Zajedno smo mu odrezali kaznu i zajedno smo je se pridržavali. Oko takvih smo stvari uvijek složni.Barbi ajd zanima me ovo za mobitel kolko je to mogli biti dosljedni kad si rastavljena,jel i otac to poštivao ,znatiželja jača od bilo ćeg
Ovo je možda za neku drugu temu, ali mi smo u više navrata razgovarali s djecom o tome što je obaveza roditelja a što je njihova dobra volja.
Obaveza je da osiguraju djeci krevet, hranu, nešto za obući, školske potrepštine. Zakon propisuje ono osnovno.
Smartphone nije obaveza, brzi internet doma također, kao ni pun zamrzivač sladoleda, kao ni putovanja, kino s ekipom, lova za izlaske, baš ova majica koja im se sviđa i baš ove tenisice.
To je naša dobra volja u kombinaciji sa realnim financijskim mogućnostima. To su povlastice.
Jer oni vrlo lako počnu smatrati osnovnom potrebom nešto što to zaista nije. A i treba im osvijestiti što to imaju a podrazumijevaju i može se ukinuti.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom