Kako preživljavate PROBLEMATIČAN pubertet?

[seni]

samo da jos dodam: sad to ovako napisano zvuci kao da sam ja bila specijalno mirna, sigurna u to sto radim.. naravno da ne. gubila sam zivce, nekad smo se bas i svadali... no nekako sam i ja u tom procesu sazrijevala i gledala druge roditelje oko sebe, osluskivala svoju kcer, ne bih li zajedno sa muzem (koji je, sto je dobro, opusteniji od mene i manje temperamentan)

stvar je i u tome da je moguce uz drzanje svoje linije onoga sto je no go, uspostaviti dijalog sa djetetom u kojem ono osjeca da je respektirano od roditelja. da se mama i tata trude razumijeti (sto naravno ne znaci da ce roditelj promijeniti misljenje o nekim stvarima, mada se i to moze dogoditi) sto i zasto ono zeli to sto zeli.
takoder mislim da je vazno da dijete osijeca da ima pravo na greske. ta da ako nesto malcice i zase.e, da to moze i ispraviti.

a i mi kao roditelji trebamo i nase "dogme" ispitati i biti spremni stvari sagledati i iz tudih kutova.