Citiraj Poluluda prvotno napisa Vidi poruku
Dosta se postova skupilo pa idem po redu Svjesna sam da djeci ne mozemo provjeravati sve drustvene mreze jer su pametnija od nas u tehnoloskom smislu i dobro skrivaju ono sto ne zele da nadjemo. Tu je jedina stvar povjerenje odnosno koliko smo dobar odnos s njima izgradili prije puberteta da znaju da nam mogu sve reci i povjeriti se bez straha od osude. Isto tako znamo da oni i kada pricaju o osobnijim stvarima tipa cure/decki itekako filtriraju informacija, ali mi ih dobro poznajemo da mozemo upotpuniti praznine. Mene je zacudio taj rjecnik jer nisam to ocekivala od moje kceri jer to ne koristi inace, ni psovke ne mogu cuti od nje.
S tetovazama nemam problema jer je starija kcer sa 17 izrazila zelju da bi si napravila tetovazu, malu na ramenu. Pricale smo o tome i kada sam vidjela da je ozbiljna i da shvaca da je to za cijeli zivot otisle smo da se tetovira.
Sto se tice mrguda djeci u ovoj dobi je to vise manje normalno jer se traze, ne znaju jesu li djeca ili odrasli i zbunjena su. Jedino kako mozemo znati je li nesto dublje je razgovor i samo razgovor do besvijesti. Sitnice, neke rijeci, ih mogu otkriti radi li se o ozbiljnom problemu ili samo bezopasnoj fazi kroz koju prolaze. Prije nekoliko mjeseci I se nekoliko dana nije uopce htjela izvuci iz kreveta, slusalice na usima i oci crvene. Malo po malo, kroz razgovor smo dosli do toga da prijateljica nece pricati s njom. Nista strasno jer koliko ce se prijateljstava jos razbiti kroz njezin zivot, ali u tom trenutku to je njoj bilo strasno, kataklizma. Evo je danas normalna, tipicna tinejdzerica.
Kada smo kod toga, gospodicna se s rodjendana vratila u 23:30 (vec sam je krenula traziti) pomalo vesela (citaj pripita) i daha po cigaretama. Tlak mi na 300, ali sam se sjetila brojanja do 10 s ove teme, odbrojim i kazem joj da ide u krevet pa cemo sutra pricati. Naravno da skoro cijelu noc nisam zaspala, ona se dize ujutro i pitam je sto je to bilo sinoc. Ona se ni ne pravi da ne zna o cemu pricam nego kaze da su svi malo popili i ona s njima i da sam ja staromodna. Trajao je dugo razgovor, rekla sam joj da sam strasno razocarana i da ce moje povjerenje tesko vratiti. Ona koluta ocima i puse. U kazni je naravno i ima obavljati jos kucanskih poslova nego inace. I ja sam bila tinejdzer, radila gluposti, ali pila i pusila sa 14 nisam. Ima da potpuno osijedim dok I izadje iz puberteta.
Eh, suosjećam...

Nemoj dijete kažnjavati povećavanjem kućanskim poslova - kućanski poslovi su nešto što se mora obaviti, ovako ili onako... Time ćeš stvoriti otpor.

Ako želiš, možeš kazniti na drugi način, koji je djelotvorniji. Cura se nije držala dogovora, i sad do kraja ljeta ne može ni na jedan rođendan i ni jednu subotu van. Može ostalim danima, ali da se vrati do 22 sata. Ne do 23 kako je po zakonu, nego 22. Unaprijed joj reci da će izgubiti privilegiju i na to (jer to nije pravo nego privilegija) ako zakasni. I kraj priče...

Možeš joj ukinuti džeparac, ako joj ga daješ. Možeš (i trebaš) joj mirnim glasom reći da si jako razočarana njezinim ponašanjem. Da si očekivala kako će se ponašati zrelije, ali da ona očito još nije spremna za tu vrstu odgovornosti, pa da će izlasci još malo pričekati... Možeš (i trebaš) joj reći da te ne zanima što sve smiju i mogu njezini prijatelji, jer tebe zanima samo ona, za nju si odgovorna i želiš da odraste u savjesnu i zrelu osobu.

Pazi da ne pretjeraš s prodikama, jer tri ključne rečenice su bolje od pola sata uzrujavanja. Dobro si učinila što si odbrojila do 10. Reci joj da svatko može pogriješiti, ali da od nje očekuješ da razumije što je krivo učinila i zašto. Sama najbolje poznaješ svoje dijete, pa ćeš znati što najbolje pali. Nemoj se puno uzrujavati, ali reci joj da pridržavaš pravo odluke jer joj želiš dobro i odgovorna si za to. Ne očekuj da će odmah shvatiti, ali to je kao i s trogodišnjacima - njezini postupci imaju posljedice. Ne drži se dogovora, ne može van. Kraj priče. Sretno!