Pa to nije čudno... Sjećam se sebe, završila osnovnu glazbenu i u srednjoj doslovce nisam neko vrijeme znala kud bi sa sobom.... Moji sinovi isto, išli su u Premanturu na harmonikaški kamp još godinu nakon žavršetka glazbene. Spasili su se s ovim filmskim i multimedijskim radionicama, upoznali nove ljude i sad imaju društva i izvan škole, svaki svoju ekipu. Bitno da ne dangube. A te aktivnosti im polako trasiraju i izbor studija i zanimanja, jer otkrivaju stvari koje vole/ne vole.