svi prirodni predmeti u gimnazijama su 4 godine ...Evelina prvotno napisa
Biologiju 1 godina?
Matematika 4 godine??
Pa ja to danas ne bih prošla ni mrtva.U moje vrijeme imao si dvije godine.
 |
|||
|
|
|||
svi prirodni predmeti u gimnazijama su 4 godine ...Biologiju 1 godina?
Matematika 4 godine??
Pa ja to danas ne bih prošla ni mrtva.
Zasto mislis da mi nista ne poduzimamo?I kod nas je takva reakcija, ali vrijedi pokušati, predlagati. Možda joj se nešto svidi, možda nešto želi, a ne želi priznati (npr. ne-znam-kako-ih-zovu, animatori ili informatori ili kako već, koji prodaju karte za klubove, to bi valjda odmah pristala biti; tu ne pomažem, čekam da sam djeluje
Samo sto sve poduzeto cesto nema ucinka jer je dijete to koje ide u skolu .
Jurana, gotovo je nemoguće nagovoriti pubertetliju koji ima otpor prema nečemu da se ipak toga prihvati.
Nisam to nigdje rekla ... pričam o sebi ...
ja ne bih bas upotrebljavala tako rezolutne kategorije.
to da li je nekome uspjelo ili nije, nije vrijeski garancija ni za da, ni za ne.
svaka obitelj ima svoju dinamiku, a svi smo mi razliciti i roditelji i djeca.
vrijeska, ja te sasvim razumijem, da ne mozes sjediti skrstenih ruku (kod cega to nikako ne podrazumijeva da su npr. sirius ili marta skrstile ruke)
ne znam kakav je odnos tebe i kceri, jer to ima takoder utjecaj, bez obzira na pubertet i hormone. ako se u "dobre", ja bih zaista sto cesce razgovarala bez dociranja, naprosto o vrijednostima koje tebe u zivotu vode. te koje vode nju. i taj razgovor bi bio konstanta. pogledala bih takoder i obiteljsku dinamiku, sve ono podsvjesno kod sebe, muza, bake, dide i ostalih s kojima ste u blizim odnosima. da li djete "iznevjerava" neku blisku osobu, ako je u skoli odlicno?
da li se taj sav kaos odnosi samo na pubertet i promjenu fokusa na izlaske, prijatelje...
ili se radi o nekim drugim problematikama koje su zavijene u neke druge slojeve, a dijete se tu ne moze snaci.
pokusala bih vidjeti, da li je problem u skoli kao takvoj, ili u nacinima ucenja (to nije samo motivacija), tu bih potrazila i strucnu pomoc ako treba.
i vrtila bih po tome, dok ne bih osjetila, da sam iskusala sve. u onom trenu, kada bih shvatila/osjetila, da nista ne mogu napraviti ni ja, ni muz, onda bih se prepustila u ruke svemiru, promjenila paradigmu i pocela stvari gledati na nacin, da moje dijete ima neki put, koji je mozda malo zaobilazan, naporan, mozda i tezi, ali je put.
sto se tice posla preko ljeta, ne bih isla na prodavanje karata, nego ako je ikako moguce na nesto sto je blisko onim sto bi ona zeljela raditi/studirati.
Posljednje uređivanje od seni : 27.05.2019. at 11:48
Hobi - evo, moji dečki već nekoliko godina svako ljeto idu na radionice Hrvatskog filmskog saveza - ove u Kraljevici se plaćaju http://www.hfs.hr/radkralj_arhiva.aspx, ali ove u Zagrebu su besplatne (nisu još oglasili za ljeto, stavljam link na prošlogodišnje): http://www.hfs.hr/novosti_detail.asp...8#.XOuwh4gzbHg
Ove godine stariji ne ide u Kraljevicu, ali ide u Gunju - SKIG ima isto ljetnu školu: https://vcvsz.hr/hr/ustanova/multime...ja-mmc-skig-11
Obožavaju Novigradsko proljeće, ali tamo je relativno teško upasti (što ne znači da se ne može): http://www.novigradsko-proljece.com/web/
Obojica su položili A razred (radioamaterski ispit) ali mlađi se time puno aktivnije bavi, kao što se stariji puno aktivnije bavi multimedijom. Godišnja članarina od 50 kn je doslovce jedini trošak. Sprema se polagati i nekakav ispit za civilnu zaštitu - ni ne znam puno o tome.
Da se zna - radioamateri nisu samo dečki, ima i djevojaka: https://www.hamradio.hr/kako-postati-radioamater/ Tečajevi i ispiti bili su organizirani u TŠRB https://www.tsrb.hr/teme/radioamateri/
***
Hobi za djevojke - suvremeni ples (ovo sam prvo našla): https://www.tsrb.hr/teme/radioamateri/
Klasični plesovi - ovo su pohađale kćeri mog prijatelja: http://fredi-dance.hr/
Kreativno pisanje (ovo bih ja sebi izabrala): https://cekape.com/
Dramska (ovo je moj mlađi sin pohađao - mi smo na Peščenici): http://www.knap.hr/centar/
Joj, zaboravila sam bitno - moj stariji je u okviru škole volontirao u SB Gornja Bistra. To mu je drastično posložilo prioritete u životu, jer kad odeš tamo (a nije za svakoga) vidiš da u životu i te kako treba cijeniti to što si zdrav i čitav.
Većina srednjih škola ima volonterske programe. Nije to loše. Ima i podmladak Crvenog križa koji isto ima svoje volontere - to se moj mlađi htio uključiti, a onda se predomislio, postao radioamater i tu našao način kako da doprinese zajednici.
Priručnik za volontiranje u srednjim školama: https://www.vcz.hr/userfiles/Prirucn...cenici_web.pdf
***
Eh, ostao mi je gore dvaput link na radioamatere, a nedostaje link za suvremeni ples: http://www.knap.hr/centar/radionice_tecaji.asp?id=46
Ovo je u mom susjedstvu, ali ima sličnih programa po većini kulturnih centara u Zagrebu.
recimo, ako je zanima psihologija, da li moze raditi/volontirati negdje, gdje je psihologija tema?
poanta je da joj taj hobi/posao priblizi ono sto zeli poslije raditi, pa je to dodatno motivira,
odnosno da tu naide na okolinu ljudi koji su drugacijem, u proaktivnom modusu, a ne u onom kojeg i ovako ima u razredu:
skola je glupa, predmeti dosadni...itd
Iz iskustva - ovo je često manifestacija straha, pogotovo ako postoje neke teškoće učenja ili se gradivo tako nagomilalo da ga učenik ne može sam savladati bez pomoći sa strane...
Potpisujem za volontiranje - možda bi se moglo naći nešto srodno budućem zanimanju ili potencijalnom zanimanju. Da ne linkam puno, odavde bih počela tražiti: https://www.vcz.hr/lokalno-volontira...jeni-projekti/
Ali ako u školi već postoji organizirano volontiranje, možda je to rješenje koje je najbolje. Osim toga, može popraviti stav o školi.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 27.05.2019. at 12:07
ako ju zanima psihologija, treba joj i matematika, prije je bila i na prijemnom, ali svakako i za studij, pogotovo prve dvije godine
moje poduzimanje je razgovor s njom, dajem do znanja da pratim i vidim što se događa, apeliranje nek se trgne, stisne i odradi što treba, nema smisla dobivati loše ocjene iz lijenosti, pilendranje nek uči... itd isl
odlazak na informacije isto je poduzimanje, htjela sam vidjeti s raskom vidi li ona problem iz njezine stolice, i što se tice općeg dojma, i konkretno moje kćeri, trebam li biti zabrinuta ...
Točno, a ta matematika ne smije se olako shvatiti - statističke metode i analiza podataka.
i ovo sto kaze emily, ako je dijete u drugom razredu, mozda je to zaista cesta pojava, pa onda i stvari nisu tako crne, kako sad izgledaju.
Evo, našla sam baš lijep oglas za volontiranje - https://www.vcz.hr/lokalno-volontira...tiraj-u-laubi/
peterlin, ti si prava wikipedija!
Fala, fala....peterlin, ti si prava wikipedija!
Još da to umijem naplatiti, gdje bi mi bio kraj???
Ont. Ne treba biti nezahvalan - ja sam sve ovo naučila uz svoju djecu. Sad učim kako da ih pustim na miru...
A kod moje se pak taj stav u drugom razredu promijenio. Čak je na kraju prvog razreda rekla da smo mi krivi što nema bolje jer ju nismo tjerali
Ove godine si je sama postavila neke ciljeve. U jednom trenutku je zaključila da ona mora naučiti učiti jer joj je osnovna bila lagana i nije naučila učiti. A i vidjela je u razredu gdje stoji i da ona s malo više truda može isto kao i neki drugi s puno više.
Prošle godine ja sam svojoj znala reći, neda ti se raditi za školu, onda ćeš preuzeti neke kućanske obaveze jer je meni bitno da tokom dana i nešto radiš. S time da njene ocjene nisu bile loše, tako da fakat mi je bilo besmisleno da ju idem nateravati ( a ionako to ne bi dalo rezultate).
A što se tiče aktivnosti, tu je isto sve zapustila. Poticali smo ju no bezuspješno. Tako da nas taj dio muči
Posljednje uređivanje od larmama : 27.05.2019. at 14:41
Mi imalo obiteljske aktivnosti i na klincima se vidi da ima je to skroz super. U toj dobi je tesko naci neki rekreativni sport, a popularnost aktivnosti zna ovisiti o drustvu u kojem se krece.
Treba ih malo izbaciti iz zone ugode, al nisu pubertetlije nista posebni po tom pitanju, svakog treba s vremena na vrijeme izbaciti iz zone ugode.
Posljednje uređivanje od marta : 27.05.2019. at 15:23
Sjecam se da sam ja u toj dobi sa sjetom gledala na aktivnosti kojima sam se prije bavila, ali mi nije padalo napamet da se i dalje njima bavim. Pubertetski paradoksalno.
Pa to nije čudno... Sjećam se sebe, završila osnovnu glazbenu i u srednjoj doslovce nisam neko vrijeme znala kud bi sa sobom.... Moji sinovi isto, išli su u Premanturu na harmonikaški kamp još godinu nakon žavršetka glazbene. Spasili su se s ovim filmskim i multimedijskim radionicama, upoznali nove ljude i sad imaju društva i izvan škole, svaki svoju ekipu. Bitno da ne dangube. A te aktivnosti im polako trasiraju i izbor studija i zanimanja, jer otkrivaju stvari koje vole/ne vole.
Eh, ovoga sam se naslušala još u OŠ i početku srednje od svog mlađeg sina, a moja reakcija je bila ovakva: "Možeš pričati što god želiš o profesoru XY, ali tek onda kad budeš imao diplomu kao on. Do tada - on ima čvarak, a ti nemaš. Kad budete izjednačeni, možeš kritizirati. Do tada - izvoli mu DOKAZATI da znaš više od njega..."
Ne znam za druge, ali kod mog sina je upalilo. I dan danas zna zvocati na neke stvari, a onda mu serviramo citate Billa Gatesa: "Ako misliš da je profesor naporan, čekaj da dobiješ šefa! "
A sad ozbiljno - kod nas je pomoglo to što smo otvoreno razgovarali o svemu, o problemima koje ima on u školi, mi na poslu, općenito o očekivanjima... Nema tu savjeta, takav razgovor treba prilagoditi vlastitom djetetu. Zapravo, točnije bi bilo reći "trajno prilagođavati".
Isprobavaš svašta - nešto upali, nešto ne... Već sam napisala i prije: Iskustvo /pouka je ono što dobiješ kad ne dobiješ ono što si poželio.
A na drugom topicu sam napisala još nešto bitno - mi smo skloni svoju djecu u ranoj dobi, ali i osnovnoj školi previše tapšati po ramenu i diviti se njihovim postignućima koja nisu uvijek sjajna. To često ima posljedicu da oni steknu naherenu sliku o sebi - misle da su bolji nego što jesu, a još gore - da ne trebaju ulagati nikakav trud da postanu još bolji. Takav stav često im jako šteti baš u ovom periodu (kraj osnovne i početak srednje škole). Dakle, nema preskakanja - većina ih u nekom trenutku dođe do ove spoznaje da je uspjeh u srednjoj školi i na faksu kombinacija raznih elemenata: dobro predznanje, dobre radne navike, pa tek onda dobar odabir škole/studija. Osvjedočila sam se više puta da su moji klipani (rekla bih prosječni, ali s dobrim radnim navikama i prikladnim vještinama učenja) često sustigli i prestigli pametniju djecu kojima je to nedostajalo. Kako će biti dalje - ne znam... vidjet ćemo.
Evo, kome treba, jer to je baš prikladno za srednjoškolce kojima se ne da učiti - Bill Gates: Stvari koje niste naučili u školi http://www.izreke-citati.com/11-stva...tes-microsoft/
Posljednje uređivanje od Peterlin : 28.05.2019. at 09:11
Odlično!
Pratim temu....moj 14-ogodisnjak je postao jako naporan. Pubertet poceo pucat na najjace. Stalno se zali da mu je dosadno i sve oko njega je glupo i zasto mi nismo mogli zivit u nekom velikom gradu u kojem citiram ljudi imaju zivot. Stalno je nezadovoljan stalno prigovara nasim zivotnim izborima....mene to jako boli a znam da to netreba shvacat osobno. U zadnje vrijeme zna izjavit da bi se rade ubio nego nesto (dopuni niz). Muz gleda neku poljoprivrednu emisiju a on komentira rade bi se ubio nego se bavio polj. Sestra mu dosla iz skole i govori kako je dala prosjaku 5 kn a on govori rade bi se ubio nego bio prosjak. Znam da je pubertet jer nekad ima svjetle tocke u danu pa kaze da izjavljuje to samo da nas nazivcira al poludit cu....
A koju skolu planira on upisati?
Posljednje uređivanje od jelena.O : 29.05.2019. at 06:13
Još samo napomene o tome što učenici često rade, a ne bi trebali, pa tako gube dragocjeno vrijeme i energiju...
- ne razumiju gradivo (ako pokušavaju naštrebati, to troši puno vremena i snage, a daje jadne rezultate)
- razumiju, ali ne utvrde i ponove gradivo, pa brzo zaborave bitne stvari
- pokušavaju rješavati zadatke prije nego su dobro naučili i razumjeli teoriju (to je često kod matematike, fiizike i kemije)
- razumiju teoriju, ali ne uvježbaju se (ne riješe dovoljno zadataka da postignu brzinu koja im treba na pismenoj provjeri - isto vrijedi za mat, fiz, kem...)
- uče mehanički, ali bez razumijevanja i povezivanja činjenica (to je često kod povijesti, geografije, biologije...)
- ne znaju odvojiti bitno od nebitnog
- ne razumiju ZAŠTO im je uopće bitno to znati, osim za ocjenu
Ovo zadnje je najbolji motivator. Već sam pisala puno puta kako sam svojoj susjedi objašnjavala zašto treba znati kemiju i procese neutralizacije, da se ne otruješ u vlastitoj kupaonici ako pomiješaš varikinu i solnu kiselinu... Ili zašto treba poklopiti neke namirnice dok se kuhaju, kako se koristi ekspres-lonac, zašto je usisavač s vodenim filterom bolji od običnog itd. ili zašto učiti biologiju (od virusa i bakterija, do načina kako funkcionira naše tijelo, metoda kontracepcije i zdravlja općenito...), zašto učiti geografiju - snalaženje u prostoru, odabir zemlje u koju ćeš ići na studentsku razmjenu
Osim toga, svaki učenik bi si trebao sam osmisliti metode koje su najbolje baš za njega. To mu/joj ne može mama ni učitelji... Nekome će bolje odgovarati signir, nekome audio format, nekome obične bilješke, nekome umne mape, nekom sistematizacija bitnih činjenica u obliku natuknica/bulleta (to se može napraviti i na računalu u ppt).... Alii to možeš ustanoviti samo ako to ISPROBAŠ, a ne samo ako se žališ da ne ide... Na zadnjem roditeljskom u srednjoj školi razrednica je pokazala zbirku uhvaćenih šalabahtera, sa simpatijom, jer trud koji su učenici uložili pri izradi istih pomogao je da im to gradivo uđe i u glavu, a ne samo na papirić...
Posljednje uređivanje od Peterlin : 29.05.2019. at 08:51
Genijalno, baš sa se razniježilaNe treba biti nezahvalan - ja sam sve ovo naučila uz svoju djecu. Sad učim kako da ih pustim na miru...!
Nadovezala bih se na Peterlin - odvajanje bitnog od nebitnog je velik problem današnjim generacijama učenika jer se od njih vrlo često traži da memoriraju što više toga
Ne slažem se da je to zbog količine podataka, ja sam recimo istovremeno imala sjajnu memoriju i sposobnost odvajanja bitnog od nebitnog (išla sam u srednju školu gdje se masu moralo štrebati napamet).Nadovezala bih se na Peterlin - odvajanje bitnog od nebitnog je velik problem današnjim generacijama učenika jer se od njih vrlo često traži da memoriraju što više toga
I nisam profitirala od svog velikog hard diska, naprosto zato jer sam ga kao buntovna tinejdžerka odbijala trošiti na takvu vrstu informacija. Kao što, primjerice, mogu pojesti sve, ali to ne znači da to i volim i radim.
Inače, slažem se sa strujom koja tvrdi da nema pomoći dok im samima ne klikne...ja sam bila takva, kliknulo mi je debelo nakon dvadesete. Strepim od puberteta svoje djece.
Netko po prirodi lako odvaja bitno od nebitnog, netko to tek mora naučiti, ali tvrdim da sadašnji školski sustav, količina gradiva koja se mora proći i (vrlo često) način provjere znanja ne pomažu u razvijanju te sposobnosti.
I moje iskustsvo je takvo. Moj stariji bez problema to radi (prepoznaje bitno), ali s mlađim sam se dobro nagnjavila dok nije shvatio. Na sreću, to je bilo još debelo u osnovnoj školi. Bili smo prisiljeni na to zbog njegovih smetnji čitanja, a sustav nije naklonjen takvoj djeci.
Osim toga, ako djeci i klikne samo od sebe, to često zna biti prekasno, kad je već jako teško nadoknaditi "rupe" u gradivu raznih predmeta. Moj stariji je takvu situaciju imao sa gradivom povijesti, jer u OŠ se podržavalo štrebanje onoga što je profesorica rekla, a tek u srednjoj se susreo npr. s povijesnim kartama ili potrebom da mozgom povezuje činjenice. Rezultati su bili porazni, pogotovo što je do dana današnjega pokušavao primijeniti neodgovarajući pristup naučen u osnovnoj školi.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 29.05.2019. at 10:04
s ovim se jako slazem. iako pokusavam sa svojim to napraviti veliki je otpor. Kod kceri pogotovo, jer njoj je lakse nastrebetati.
moj stariji ce uskoro 14 godina. zadnja godina je naporna, jer nije pricljiv tip pa smo zakinuti za jako puno informacija. i o njemu i o njegovom okolisu. skola nam je za sad OK, ali sve drugo mi se cini da tezi sve vecem vecem problemu. sad me jos vise strah odlaska u srednju skolu i sta me sve ceka.
a to sigurno
i ovo sigurno
često je i nenadoknadivo, to je vrijeme gone forever za većinu - zbog pogrešnog izbora srednje, zbog slabih ocjena ne možeš upisati faks koji si htio, zbog odugovlačenja faksa nemaš vremena za promijeniti ga, upisati postdiplomski, zatim raditi ono što voliš (konkretno u mom slučaju je bilo upravo tako)
to je ono od čega svi najviše i strahujemo, uostalom
Je, tako to ide... Ne znam kako je sada studentima, ali mislim da nema odugovlačenja više, jer to puno košta. Zato je bitno steći odgovarajuće vještine učenja, krajem osnovne škole i tijekom srednje.
Uostalom, ljudi su to prepoznali i napravili od toga biznis - Trinom je samo jedan primjer, ima i drugih (Algebra, Pomak...cijela hrpa).
Pokušavam i sama s ovakvim pristupom (iako ni sama ne znam primijeniti to malo znanja kemije što je ostalo, ili pak što sad naučim uz njih), ali primjerice za geografiju je uslijedio odgovor: "Mama, JEČAM! JEČAM!"Već sam pisala puno puta kako sam svojoj susjedi objašnjavala zašto treba znati kemiju i procese neutralizacije, da se ne otruješ u vlastitoj kupaonici ako pomiješaš varikinu i solnu kiselinu... Ili zašto treba poklopiti neke namirnice dok se kuhaju, kako se koristi ekspres-lonac, zašto je usisavač s vodenim filterom bolji od običnog itd. ili zašto učiti biologiju (od virusa i bakterija, do načina kako funkcionira naše tijelo, metoda kontracepcije i zdravlja općenito...), zašto učiti geografiju - snalaženje u prostoru, odabir zemlje u koju ćeš ići na studentsku razmjenu
Op. Sad mi je to važno je krumpir egipatski ili međimurski ...
Posljednje uređivanje od Vrijeska : 29.05.2019. at 12:07
Meni je zapravo strašno da se u školi biflaju podaci koji se nađu pomoću 2 klika mišem.
Da, to je osnovni problem. Škola nam je (unatoč svim reformama - od Šuvara i ranije - toliko pamtim, ali sigurno je povijest i dulja) ostala marijaterezijanska ustanova, a nitko tu djecu ne poučava kako efikasno stjecati znanje tu i sada.
... a o stjecanju vještina da i ne govorimo
X. I, kako ja to vidim, već i u RH niče paralelni svijet škola (Američka, Britanska, IB u MIOC-u) koje su se reformirale i rade na vještinama i povezivanju činjenica jer to tržište zahtijeva, a koje odgajaju novi set menadžera i upravljača, s potrebnim vještinama, koji će zapovijedati vojsci naših "modernih galijota" koju se zapravo uči da što manje razmišlja, povezuje i kritizira, što je moguće manje postavlja pitanja, što je moguće više buba činjenice i što je moguće više vjeruje... da je svijet nepromjenjiv i da je njihovo mjesto tu gdje je, jer ionako se ništa ne može jer to je oduvijek tako bilo, i svi bismo nešto htjeli, ali, eto, netko na m ne da jer to je kod nas tako - u međuvremenu štrebaj što više, jer ako nemaš 5.0, nećeš moći biti niti dio vojske modernih galijota.
Posljednje uređivanje od ina33 : 29.05.2019. at 14:32
Da, ali to sami potkrepljujemo tim zahtjevom da djeca imaju izvrsne ocjene. Ovaj stav tako je i mi tu nista ne mozemo je onaj koji prenosimo djeci kad ih motiviramo upisima na to i to za svladavanje skole.
I ja ne vidim skolu tako crnom, niti nasu djecu tako ostecenom skolom. Kad nastavnik trazi vise, onda se cesto polemizira i tu na forumu da je to previse. Ili kad dijete u pubertetu izgubi unutarnju motivaciju, onda se raspravlja kako mu pomoci u ucenju za skolu.
Moja mala se upisala o.g. u peti i počela brijat o ocjenama i da se neće upisat u srednju školu i zaposliti. Ja sam ista bila i u 4.-me i u 5.-me. Pitala sam je odkud joj to. Da im to govore nastavnici u školi. A kad se polemizira o "traženju više", vrlo često je to upravo ovo - više štrebetanja, više činjenica dostupnih dvoklikom miša. Mislim da se na više povezivanja i više vještina ne bi nitko bunio - ali, možda sam u krivu, ja samo svoju perspektivu znam i dijete pohađa školu normal.
Posljednje uređivanje od ina33 : 30.05.2019. at 08:09
ina,identično kod mog sina. Nije lumen ali ima izniman interes za tehniči, informatiku, matematiku i engleski. U prvom polugodištu je zaredao neke trojke i četvorke iz štreberaja. Drugo polugodište je ipak počeo učiti i ono što mu nije najzanimljivije. Vjerojatno će na kraju petog imati 2-3 zaključene četvorke, ostalo petice. I on je mislio da se nigdje neće moći upisati...Imao je jednom prilikom provalu suza tipa’ ja to više ne mogu popraviti, sve je gotovo...’. i bio je totalno oduševljan kad je čuo da postoje srednje škole u koje se upisuju oni koji nemaju 5.0.
Strašno.
Slično je bilo kod moje - ima nekog profesora za kojeg su im drugi profesori rekli da, ako on kaže da je bijelo crno, oni moraju to ponoviti i da se nikako ne bune. Ja sam na to poludila i htjla nešto napraviti, našto je uslijedila histerija da će ona pasti taj predmet (a iz tog predmeta ima sve 5-ice i izrazito joj ide), da se neće upisati niti u jednu srednju školu i da gdje će ona raditi ako ja to napravim. Ostala sam iskrenojer to od doma ne ide - nemam razloga biti zabrinuta (zasad), dobra je učenica i jako je savjesna.
Posljednje uređivanje od ina33 : 30.05.2019. at 09:25
Valjda je to u ZG drugačije. Kod nas bude eventualno jedan učenik sa 5,0 u razredu i još 4-5 sa odličnim uspjehom. 5,0 je stvarno rijetkost.
Beti, u Zagrebu ima nevjerojatnih odstupanja. U školi moje djece je ovako kao kod tebe, ali znam i drugu djecu u drugim školama gdje je polovica razreda 5,00 a gotovo cijeli razred prolazi s odličnim.
Ja se na to uvijek šalim da smo mi očito u kvartu gdje su djeca generalno gluplja pa otud takve razlike u uspjehu. :roll
A da u osnovnoj brinu što će upisati i što poslije raditi u životu... moji zasigurno ne.
Kod mog sina trećina razreda prolazi s 5,0, a gotovo cijeli razred s odličnim. A ravnatelj se javno na Danu škole hvali kako su oni "škola odlikaša"Beti, u Zagrebu ima nevjerojatnih odstupanja. U školi moje djece je ovako kao kod tebe, ali znam i drugu djecu u drugim školama gdje je polovica razreda 5,00 a gotovo cijeli razred prolazi s odličnim.
Ja se na to uvijek šalim da smo mi očito u kvartu gdje su djeca generalno gluplja pa otud takve razlike u uspjehu. :roll
A da u osnovnoj brinu što će upisati i što poslije raditi u životu... moji zasigurno ne.
Istovremeno mi sin priča kako je navlačenje viših ocjena ovih zadnjih tjedana postalo nepodnošljivo. Ali, ipak su oni 8. razred, pa nije beg cicija, jelte…
Ovo više nema veze s pubertetom, ili donekle i ima?
Navlačenja ocjena je uvijek bilo. Samo kad se sjetim svog Šuvarovog doba: upis u 3. razred srednje škole. I to su doslovno radile raske - daj ti mom 5 iz povijesti, ja bum tvom iz kemije . I slično. I ipak, skoro pola razreda nije uspjelo nastaviti (radi se o MIOCu). U prvi smo se upisivali po mjestu stanovanja, tako da ja imam neko kratko životno boravište u Maksimirskoj.
Toliko o tome da je to izum današnjeg doba
Pa ima, jernam je problematicanpubertet postao ako je skolski uspjeh slabiji. U mom mikrokozmosu je slabiji skolski uspjeh s 16 godina ocekivani pokazatelj zdravog razvoja. Moj trecas se bori s ispravljanjima i pliva u ucenju zadnjih tjedana jer je kampanjac, ljenguza koja citave godine gleda gdje ce svirat i kamo ce s curom u petak navecer. I sad, da, zao mi je sto ne ispravlja cetvorke u petice,vec jedinice u dvojke, ali zapravo je izrastao u suosjecajnog, dragog, mladog covjeka. Odgovoran je u nekoj mjeri, samokontrola mu je stalni izazov i pooolako uci kako izaci na kraj sa samim sobom. Vjerujem da kad mu motivacija poraste, a hoce ( jednostavno cini mi se da je sadasnje ponasanje ocekivano za dob), ne sumnjam da ce upisati faks koji zeli. Ili ce sjesti i uciti i poloziti drzavnu maturu ili ce zaraditi za privatni faks i tako s njim o tome i razgovaram.
Zicanje ocjena je nekako dio nase skolske kulture. Mislim da toga u svakom dijelu Hrvatske ima.. pocinje u 5,6 razredu i na vrhuncu je u 8.
Moj sin upravo zavrsava 9. razred. Od njih 27, samo cetvero je odlicnih, jedna cura 5,0, druga tipa 4,95 (imala 4 iz fizickog u sestom) i njih dvoje sa 4,7
Ono sto je meni zanimljivo jeste ta diskrepanca izmedju njihovog fizickog razvoja i mentalnog sklopa. Ponekad kao da je razumno i zrelo celjade, a onda napravi takve gafove da ne mozes vjerovati sta mu padne na pamet. A nije problematican (jos). Samo lijen do bola a ja sizim jer sam istu osobinu platila na svojoj kozi i drobim drobim drobim a njemu se ne prima. Zivim u nadi da ce se ipak primiti...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom