aj, sad mi je lakšecasa prvotno napisa
znači da moja puca od zdravlja
ja se baš ne bih s tim složila
mogu oni biti zdravi i imati školski uspjeh adekvatan njihovim sposobnostima
 |
|||
|
|
|||
aj, sad mi je lakše
znači da moja puca od zdravlja
ja se baš ne bih s tim složila
mogu oni biti zdravi i imati školski uspjeh adekvatan njihovim sposobnostima
Ne sjećam se jesam li već pisala na temi...odgovor na pitanje iz naslova: pubertete preživljavamo racionalizacijom i gledanjem šire slike :D
Na ovu zadnju temu: mislim da je zdravo ne fokusirati se na petice, upisnom sustavu unatoč. Dobre škole postoje i mimo nekoliko razvikanih, tj postoje škole koje nude znanje, a na djetetu je da to (nadamo se) iskoristi.
Moj je na žalost zapeo za školu koja je trenutno za 5.0. Nadam se da u sljedeće tri godine bude uspio održati barem koliko toliko prosjek da uz prijemni i ostvari upis.
Iako je sada u petom razredu jedino učio uz svakodnevno podsjećanje na isto.
(Nevjerojatan je utjecaj društva kada je igranje igrica u pitanju).
aj, sad mi je lakše
znači da moja puca od zdravlja
ja se baš ne bih s tim složila
mogu oni biti zdravi i imati školski uspjeh adekvatan njihovim sposobnostimaalex legendo rikavam na pucanje od zdravlja.
Slažem se s tvojom zadnjom rečenicom. Ja sam bila takva.
Mogu, ali ipak mnogi, rekla bih vecina, nemaju, pa zato kazem ocekivani...ne nuzni. Gledam danas svog brata diplomiranog profesora u roku, a u srednjoj razred pao. Pubertet prode, covjek se zbroji i skroji si zivot kakav zeli.
Oni se zbroje i skroje, a tko će nama naše živce zašiti?!
Pa mi sami svjesni da ni sami u pubertetu nismo bili vrijedni ni skloni dugorocnom promisljanju.
Mozda neki od nas jesu ( Nisam!) pa onda isto ocekuju od djece.
Posljednje uređivanje od sirius : 30.05.2019. at 21:43
Ocekivanje je majka svih zajeba.
Hebiga ja jesam,sad ispada da smo fakat rijetki. Ajd dobro,moguće.
Meni se recimo primjer tvog brata čini baš izuzetno rijedak s padanja razreda u srednjoj do besprijekornog studenta. Bravo za njega!
Pa ja sam bila odlikas uvijek i svugdje, ali sam bez pardona kemiju bila na rubu padanja jer mi je bila dooosadna. I razmisljala sam dugorocno, samo skroz nerealno, iliti sanjarila sam. Danas kad gledam gdje je tko iz moje generacije definitivno mi se ne cini da su odlikasi uspjesniji i sretniji. Ubrajam i sebe.
Pa naravno da uspjeh u školi ne mora biti vezan uz opće zadovoljstvo životom, uspjeh,..nastavi niz kasnije u životu.
Ja sam jednostavno voljela učiti (uvijek 5.0), nikad mi nije bila škola dosadna, kao ni profesori (ajd nisam bila luda za povijesti) believe it or not
Znam da ovo nekima zvuči suludo
Pa računam da i danas ima takve djece (evo recimo kćerka od Tanči). Kao i djece koja nemaju izrazito problematičan pubertet.
Vrijeska ima li kkavih pomaka? Jako mi se sviđa tvoj stav da pokušavaš naći način, predložit nešto..sretno draga!!!
Posljednje uređivanje od Lili75 : 30.05.2019. at 23:20
Apsolutno
Pa da, razliciti smo.Pa naravno da uspjeh u školi ne mora biti vezan uz opće zadovoljstvo životom, uspjeh,..nastavi niz kasnije u životu.
Ja sam jednostavno voljela učiti (uvijek 5.0), nikad mi nije bila škola dosadna, kao ni profesori (ajd nisam bila luda za povijesti) believe it or not
Znam da ovo nekima zvuči suludo
Pa računam da i danas ima takve djece (evo recimo kćerka od Tanči). Kao i djece koja nemaju izrazito problematičan pubertet.
Vrijeska ima li kkavih pomaka? Jako mi se sviđa tvoj stav da pokušavaš naći način, predložit nešto..sretno draga!!!
Samo da nadodam da Vrijeskino dijete NEMA problematican pubertet. Ima samo -pubertet.
Najnormalniji . Pubertet vulgaris.
Druga je stvar sto Vrijeska ima probleme s tim stanjem i promjenama.
Možda ima.... To je životna škola - kako što bolje prodati ono malo što imašKod mog sina trećina razreda prolazi s 5,0, a gotovo cijeli razred s odličnim. A ravnatelj se javno na Danu škole hvali kako su oni "škola odlikaša"
Istovremeno mi sin priča kako je navlačenje viših ocjena ovih zadnjih tjedana postalo nepodnošljivo. Ali, ipak su oni 8. razred, pa nije beg cicija, jelte…
Ovo više nema veze s pubertetom, ili donekle i ima?. Nije to loša lekcija, ako se uspiješ otresti osjećaja gađenja...
Moj mlađi sin je uvijek kritizirao to navlačenje ocjena, do te mjere da je u prvom srednje javno rekao profesoru povijesti "ne možete mi zaključiti 4 na prosjek 3.4", pa je sam sebi zapravo spustio prosjek. Poruka koju je želio poslati profesoru bila je da ni drugim ljudima ne bi trebao popuštati na taj način. Eh, sad, koliko je to bilo učinkovito - nemam pojma. Sebi je očito radio u korist vlastite štete. Kasnije se opametio, ne u smislu da se grebe za ocjene (to mu se uvijek gadilo) ali je barem naučio držati jezik za zubima.
Moj stariji je puno vještiji u držanju jezika za zubima, a vještiji je i u natezanja ocjena, tj. ima bolje diplomatske vještine, što se vidi i na prosjeku.
casa je u pravu - taj period je pretežnoj većini težak i vide se posljedice, a osim zdravog razvoja - zdrav NAPREDAK se pokazuje u tome koliko brzo učenici prevladaju taj period. Moj mlađi je imao tako veliku oscilaciju, ali se resetirao do početka drugog razreda. Za starijeg ne znam - njemu je bio težak njemački u prvom razredu i povijest u svim godinama, a ostalo... moram priznati da je imao predmete koji su mu se gadili i kojima je pristupao kampanjski (uglavnom društvena grupa). Nije imao problema s onim što ga je zanimalo. Aliii to puno ovisi o osobi. Čula sam povremeno od roditelja iz istog razreda takve priče da mi se činilo da su nam djeca na dva kontinenta, a ne u istom razredu. Doduše, to mi se događa i u razredu mlađeg sina - em moji nikakve tračeve ne donose doma, em ne vide problem u tome da ih netko "zakida" ako imaju dva testa i usmeno ispitivanje isti dan... ništa. Naučili gledat svoja posla, a možda je dio te priče i činjenica da mene ne uključuju u svaki detalj. Tako izgleda odrastanje.aj, sad mi je lakše
znači da moja puca od zdravlja
ja se baš ne bih s tim složila
mogu oni biti zdravi i imati školski uspjeh adekvatan njihovim sposobnostima
Posljednje uređivanje od Peterlin : 31.05.2019. at 08:30
jučerašnji dnevnik HRT, 26 minuta
https://www.hrt.hr/enz/dnevnik/517277/
Psihološki problemi mladih: anksioznost, depresivnost, samoozljeđivanje, razmišljanje o samoubojstvu ... sve iznad 15%
jučerašnji dnevnik HRT, 26. minuta
https://www.hrt.hr/enz/dnevnik/517277/
Psihološki problemi mladih: anksioznost, depresivnost, samoozljeđivanje, razmišljanje o samoubojstvu ... sve iznad 15%
Pa ne čudi me - tijekom odrastanja, baš u ovom periodu, mladi ljudi bolje razumiju svijet oko sebe i minimalne mogućnosti da sami tu nešto promijene...
super za casinog brata, ali meni se isto taj primjer cini vise iznimkom
ljudi koje ja znam da su padali godinu obicno nisu napravili puno sto se obrazovanja tice, sto ne znaci da nisu uspjeli na drugim poljima
ja sam isla u mioc, i bilo nas je puno konstantnih odlikasa bez ikakvog losijeg uspjeha zbog puberteta
tako da ja neki pad u ocjenama, motivaciji i slicno ne bih zvala ocekivanim pokazateljem zdravog razvoja, ali ni nikakvim znakom za paniku, vise nekako razumljivim
moj i sestrin pubertet nije bio nesto problematican, skoro uopce ne, pa me bas zanima kako ce to ici s mojom djecom
Kao i svi i djeca si moraju posložiti prioritete.
Ja sam uvijek svojoj kćeri govorila da joj je škola jedina obaveza i ako dobije jedinicu- njena je. Ako dobije peticu- isto je njena.
Nikad nisam pisala zadaće s njom, ispitivala ju prije testova, učila s njom.
Nikad nisam zavirila u e- imenik, niti znam kako to učiniti.
Nikad nisam bila na informacijama.
Samo na roditeljskima.
Baš mi se jučer razrednik smijao prilikom druženja na maturalnoj večeri kad sam mu zahvalila što mi nije zamjerio nedolaske na informacije i što mi nije otežavao život zbog toga.
Ja radim po 10-13 sati dnevno, putujem 3-4 sata i spavam najčešće oko 5 sati i nemam vremena za ništa van toga.
I sad ispada da sam ja najveća nemajka.
Nisam.
Jer muž je doma, a kad god me malička trebala ja sam bila uz nju.
I od njenog prvog udaha mi pričamo.
Prvo samo ja, a kad je progovorila i ona.
I tako mi pričamo već 19 godina.
I rastemo i živimo.
I mislim da smo suprug i ja dobar posao napravili.
Mala je ispala odlično.
I kad se razbolila nismo posustali.
I borili smo se s depresijom jedno kraće vrijeme i pobijedili bez posljedica.
Pubertet smo preživjeli bez posljedica.
Mislim i da smo bolest savladali i nakon upisa na faks kreće skidanje s lijekova.
I uz sve to je ona završila Mioc s 5,0 i dobila je pohvalu nastavničkog vijeća.
Nikad nismo koristili bolest za ikakve ustupke. Apsolutno nikad.
Maturu će polagati kao i sva zdrava djeca.
Ali ona uči. Fakat uči.
Ona se počela na zimskim ferijama spremati za prijemni.
Literaturu je nabavljala po antikvarijatima i kopirala od kolega koji idu u Algebru i Trinom na pripreme.
Sve je sama organizirala i nabavljala.
Ja sam joj samo novce dala za to.
Ja sam se čak i malo ljutila da previše uči, a malo odmara i njen komentar je bio:
... mama, kad ćeš ti konačno shvatiti da se ja OVAKO odmaram?!?”
Dakle, izabrala je pravu struku jer će morati cijeli život učiti.
Što hoću reći?
Sva naša djeca su pametna i sposobna, ali treba raditi.
Puno raditi.
A da bi oni radili tj. učili, trebaju to htjeti. Shvatiti da je to jedini put do uspjeha u školi.
Da bi shvatili, treba stalno s njima razgovarati.
Od prvog dana pa i onda kad nam se ne da, a ne urlati, kažnjavati, samo treba razgovarati.
Ovo je moje iskustvo.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Skroz OT , al Tanči - kako nisi išla na iformacije. ? Pa mi moramo za svaku p......, da ne budem prosta. Isprike preko maila nam ne priznaju. radi se o istoj školi . Razrednik/razrednica fakat to ne traže? Znam da su različiti pristupi kod mojih dvoje, ali ne toliko različiti da ne moramo otići u školu opravdat izostanak
Pa komunicira na drugačiji način - e.mailom i slično...
U istoj školi, u razredu u kojem je moj sin - razrednica isto nije prihvaćala isprike za izostanke ako nisi osobno došao, ali ja nikad nisam imala potrebu dolaziti zato jer moj sin nije imao problema s izostancima. Kad je na roditeljskom sastnku razrednica rekla "dođite na informacije osobno opravdati izostanke", ja došla tjedan dana kasnije, a žena pita "A zašto ste došli, pa nema vaš sin ni jedan sat izostanaka???" a ja sam došla najaviti planirani izostanak i raspraviti neke druge stvari, pa me začudilo kako razrednica reagira, kao da su izostanci jedino o čemu trebamo razgovarati ....
Tako da - Tanči vjerojatno ima sličnu situaciju. Ako je u kontaktu s razrednikom/com na drugi način, čemu da se vuče u školu? Trebaš doći 2x godišnje obavezno, a roditeljski su ti dovoljni za tu kvotu. Kod mlađeg sina više volim ići na informacije nego na roditeljske, jer mi idu na živce, ali odradim i to...
Posljednje uređivanje od Peterlin : 31.05.2019. at 10:03
Ček, djeca vam nisu bolesna tipa jedan dan, pa ne odeš doktoru?
ja se slazem sa summer.
nemam nikakve statistike, ali sjecanja na moje i mojih prijatelja mladahne dane, te uvid u drustvo i kolege i kolegice moje cure je takvo, da ni najmanje nije pravilo, da je pad ocjena i motoivacije znak zdravog razvoja.
pubertet se na jako razlicite nacine manifestira kod razlicite djece, a i dinamika obitelji igra neku ulogu.
naka djeca nisu uopce popustila, a toj grupi je raspon od onih koji su i dalje bili vrlo strukturirani u skoli do onih koji su pametno kalkulirali, pa im se to nije odrazilo na uspjeh, mada su objektivno ucili manje, ili nalazili neke druge nacine snalazenja...
neka djeca su malo popustila, neka vise popustila, a na srecu kod vrlo malog broja su kola zaista krenula nizbrdo.
osim toga skola je samo jedno od polja na koje pubertet utjece. kod mnoge djece napetosti ne nastaju u odnosu na skolu, nego na roditelje, prijatelje i slicno.
meni se cini, da su kriminal, droge, neko jako lose drustvo i slicno situacije, kod kojeg covjeka zaista treba uhvatiti panika, no na srecu to se zaista ne dogada tako cesto.
sve druge manifestacije naprosto kako summer kaze, shvacas kao "razumljive" te se uhvatis u kostac s njima.
Posljednje uređivanje od seni : 31.05.2019. at 10:55
I ja se slažem. Imala sam prijateljice koje su zaista skrahirale u srednjoj školi, markiranje, loše ocjene, izbačene/ispisale se iz škole na kraju, dakle pubertet ih je zaista lupio, ali to su ipak bili pojedinačni slučajevi.
Ma ne sjećam se kad su zadnji put bili bolesni. Ako su bolesni jedan dan, to prehodaju i često mi to tek navečer kažu.
Ozbiljno. Niti jednom nisam išla.
Izostanke sam pravdala mailom, a drugo ništa nisam trebala.
Jedan jedini put me raski nazvao sav u panici da kćeri nema na trećem satu, a ona je bila kod mentorice i to je sve bilo dogovoreno, ali su mu zaboravili reći.
On se jadan prepao da maloj nije pozlilo pa da negdje u školi ne leži nezbrinuta.
Ma odličan je raski.
Duša od čovjeka.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ja isto bila jednom na info u prvom polugodištu, u drugom ne mislim uopće, a izostanke opravdavam mailom. Ista škola
Što se tiče sinoćnjeg dnevnika, i ja mislim da treba puno razgovarati, i znati ocijeniti "s kim imaš posla". Neki ljudi/djeca su jači a neki slabiji, neki perfekcionisti, neki bekrije, i svakako treba ocijeniti gdje i kad stisnuti a gdje i kad otpustiti. Za svako dijete i za svaki pubertet posebno.
Slažem se sa summer i seni tako i kod mene bilo.
Raska od moje mlađe komplicira za poludit. Neki dan nas je bilo valjda 10 po istom postupku - isprike. S tim da sam neke morala i po par puta jer zaboravi ispričat. Sorry cure, kaj offtopičarim al malo se jadam.
Baš smo mi roditelji to kometirali - očito nije do škole, neg do prof.
Rekla sam MMu da je sljedeće godine njegov red
Moze li mi netko objasniti kako tema o problematicnim pubertetu opet zavrsi o MIOC- u ? !
Ali stvarno?! Da odem na recepte ? Ili burzu?
Posljednje uređivanje od sirius : 31.05.2019. at 13:05
Summer. Summer je krivac!
(Hercule P.)
odi na čestitarenja
Neki očigledno nemaju život bez MIOC-a.
XJa isto bila jednom na info u prvom polugodištu, u drugom ne mislim uopće, a izostanke opravdavam mailom. Ista škola
Što se tiče sinoćnjeg dnevnika, i ja mislim da treba puno razgovarati, i znati ocijeniti "s kim imaš posla". Neki ljudi/djeca su jači a neki slabiji, neki perfekcionisti, neki bekrije, i svakako treba ocijeniti gdje i kad stisnuti a gdje i kad otpustiti. Za svako dijete i za svaki pubertet posebno.
točno tako.
u mom mikrokozmosu zdravi razvoj krene od 14 godina.U mom mikrokozmosu je slabiji skolski uspjeh s 16 godina ocekivani pokazatelj zdravog razvoja
ovo nije 'taj' mioc
Nema problematičnog puberteta u MIOCu. Ma gdje bio.
Ali mozes dobiti dijete nakon MIOCa koje ce imati problematicni pubertet. Iako ga mozda ne bi imalo da je upisao MIOC.
Pa sad...
Već sam gore napisala - nije problem na strani djece, ali zna biti na strani roditelja.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 31.05.2019. at 14:48
da se vratim gore na priču, ne može se svako padanje razreda i slično pripisat problematičnom pubertetu
najčešće nije problematičan pubertet nego je problematično sve od početka, samo se u pubertetu razbukta
to je skroz druga stvar od djece koja su bila relativno ok, pa uđu u "bube su u glavi" fazu u kojoj možda fasuje i godina, češće polugodište, ali kasnije opet nastave ok
Baš sam to htjela napisati:
ovo nije 'taj' mioc
nije to taj... ali sam se bojala da Splićanke to ne shvate krivo.
Tang, to se meni isto čini... pubertet ponekad izvuče neke stvari na površinu.
inače ne znam prati li itko ovdje seriju better things
ja sam nedavno pogledala zadnje dvije epizode treće sezone, koje su baš o mami i tome kako ona preživljava FAZU svoje pubertetske kćeri
koja je odlučila da mamu trenutno ne podnosi i mora odselit od nje
udari joj totalni ignore, živi kod prijatelja
pritom nije da tulumari i drogira se, dapače, u školi i aktivnostima nikad bolja, reklo bi se sve super
samo se s majkom nešto ne podnosi, ili kako svi kažu "prolazi kroz nešto"
svašta sam mislila i osjećala gledajući to
mama u seriji koristi metode koje je i vertex navela: racionalizacija i gledanje šire slike, ali bome nivo za napredne korisnike
hahaha da, da, JAKO teško za gledati .. s našim odgojem, s onim na što smo navikli, ja mislim da malo tko ne razmišlja o tome da mu ruka poleti, ili da npr. zaključa malu u sobu
Da ja sam isto zakljucila da bih uz pomoc policije dovela malu doma i porucila joj (preko odvjetnika ako treba) da fazu odradi u svojoj sobi
Vi ste sve neke stroge... mislim, pa covjek je s 18 i zakonski samostalan. Naravno da u pubertetu izlazi na vidjelo sve sto nije bilo dobro kroz cijeli zivot. I zato sam stvarno svjesna da bi moj sinak uz bolje roditelje vjerojatno imao blazi pubertet... al bolje da izade u pubertetu nego s 25 ili 35... i zato mi je to ocekivani pokazatelj. Svima ovima koji su odgojili djecu tako da su u i u pubertetu skolski i obiteljski odgovorna, suradljiva i marljiva te su sigurni da nista nece izbit ni s 25 ni s 35 iz djece im, skidam kapu do poda i na umijecu odgoja i na samopouzdanju u neizbijanje. Ne pripadam u tu grupu. S trenutnim pubertetlijom imam situaciju popustanja u skoli, i ocekujem istu s jos dva sina, a s jednim se bojim krasnog puberteta s kasnijim izbijanjem.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
