Kako preživljavate PROBLEMATIČAN pubertet?

[rehab]

Tako je.
Ja ću za sva vremenu biti zahvalna dvojici kolega mog starijeg sina. Jedan je bio s njim u istom razredu u glazbenoj školi, generaciju ili dvije ispred njega u redovnoj školi. On je prvi spomenuo Mioc, odnosno matematičku gimnaziju kao opciju, možda i prije nego je moj sin uopće razmišljao o tome.

Drugi ga je prijatelj savjetovao da ne upisuje umjetničku akademiju (ADU) nego neki tehnički fakultet.

Da su isti prijedlozi došli od roditelja, ne bi imali istu težinu u očima tinejdžera. Mi smo samo imali sreće. S druge strane, većina mladih prolazi kroz faze nedoumica i preispitivanja u ovoj dobi. To je normalno. Ono što nije normalno je naš kruti sustav školovanja u kojem se mladenačke dileme ili nedostatak jasnog usmjerenja često kasnije teško ispravljaju.

Mi smo djecu pustili da sami biraju škole, ali njihov izbor nije bio daleko od naših očekivanja, pa nemam nikakve savjete za roditelje koji se nađu u toj situaciji.

Zato jako pazim da ne budem nasrtljiva i predirektna u svojim nastojanjima. Najradije bih mu rekla da ne trabunja gluposti, ali fino pakiram razgovor u stilu : sto te privlaci u konobarenju, jesi li sagledao dobre i lose stvari tog posla, kad upises nesto sto te zaista zanima i sto stvarno volis, onda ni ucenje nije muka.. I tako, pokusavam mu siriti sliku na neki fin nacin, da ne pocne traziti srednju skolu kojom ce nam se inatiti.