Da li je ovo poanta topica?
A što misliš, ima nas koje smo imale i sudare i svakakva iskustva, a opet je (po mom mišljenju) prevladao zdravi razum.... Sjedneš za volan i ponovno... nije baš ugodno, ali vrag odnio....ideš jer moraš.
Mene je mjesec dana nakon položenog vozačkog pokupio tip koji je iz trake za skretanje otišao kud ne treba. Nisam bila kriva, to se s više iskustva moglo izbjeći, ali svaka škola se plaća. Razbio mi je tatin punoljetni auto... dugo mi je trebalo da se opustim, još dulje da si nabavim neko tandrkalo, ali jesam. Nisam se imala na koga osloniti, pa sam falabogu morala sve sama. Bome, isplatilo se... A danas se mm uredno vozi na suvozačkom sicu kad smo u jednom autu, a ja kraj njega u drugom. I uredno jedan drugome govorimo "crveno je.....ide ti baba na biciklu.....skreni lijevo kod Karlovca..." i slične fraze. Nismo nikad dovodili u pitanje tuđe vozačke vještine, ali se zna da on ima bolju orijentaciju u prostoru, bolji je u bočnom parkiranju (ja se novi auto ne usudim bilo gdje parkurati jer je dosta veći od staroga, a ne vozim ga često). Ja imam trunčicu brže reflekse i sklonost bezobraštinama tipa zadnji kotači na crveno...
Ipak, otkad imam djecu, vozim se pristojno dok su oni u autu, a pogotovo sad kad se spremaju u autoškolu. Nema zadnjih kotača na crveno, hehehe...






Odgovori s citatom


sad te kužim
), ali priznajem da sam bila u krivu
...

