Jao, ja ne smijem ovdje ni napisati kako sam prvi put sjela za volan, ali bile su to sedamdesete, vrijeme daaavno prije mobitela. Bila sam u 4.ili 5.razredu osnovne škole. Tata i ja smo otišli u ribičiju, ostavili auto na riječnom sprudu i kad smo navečer htjeli doma, kotači su upali u šoder i nismo mogli krenuti. Nigdje nikoga.... Ja nisam mogla gurnuti auto pa je jedino rješenje bilo da sjednem za volan i radim ono što mi je tata govorio, dok je on iz petnih žila gurao..... Podmetnuli granje i gumene tepihe pod kotače i uspjeli smo se iskoprcati. Nije da sam baš vozila, tj jesam metar i pol ili dva, aliii dobro mi je došlo to što me uvijek zanimalo, pa sam znala od ranije "na suho" šaltati brzine i to nam je dobro došlo, a i činjenica da mi je tata uspio objasniti što i kako trebam raditi... Eto, drugačija vremena (tad su se sigurnosni pojasevi ugrađivali naknadno, auto je kupljen bez njih) ali ovo nije izmišljena priča.