Moj sin je dosta slično reagovao u tom uzrastu kao tvoja devojčica, isto je bio totalno suprotan starijoj seki. Deo problema je rešen kada smo rešili upale uha i probleme sa sluhom, a deo toga je ostao kao karakter: on je razumevao jaaaako puno, kako se kasnije ispostavilo - ali nije sarađivao na zahtev, čak ni sa nama roditeljima, još gore je bilo sa doktorima (isto je bio hospitalizovan u prvoj godini zbog uroinfekcije, imao je duuugo strah od doktora).
Bilo je potpuno uzaludno pitati ga da pokaže gde je mama, tata, seka npr... Ali ako kažem: uzmi keksić od seke- išao je bez problema do sestre . Često sam kod njega bila zbunjena - da li ne razume ili samo ne sarađuje? Međutim, on je pokazivao prstićem -ali opet samo kada je on hteo.

Tako da, svakako treba proveriti radi vašeg mira, ali moguće je zaista da je puno toga do karaktera deteta. Moj sin je progovorio tek sa 2,5 godine, logopeda smo se dokopali tek puno kasnije kada je trebalo ispravljati samo izgovor glasova, ali da mi je logoped bio lako dostupan, svakako bismo išli ranije.
Sinak kreće u prvi razred, od svih problema ostalo mu samo je blago "šuškanje" pri izgovoru š, č, ž, a karakter mu je i dalje isti, ali sarađuje na društveno prihvatljivom nivou .