Analna faza. Već jednostavnim promatranjem možemo vidjeti kako dijete konce prve godine i početkom druge godine života postiže određena zadovoljstva za vrijeme vježbanja novih bioloških autonomija kao što su hod, govor, kontrola sfinktera. Analna faza počinje onda kad se uspostavi kontrola sfinktera, odnosno kad čin defekacije, dakle, zadovoljstvo izbaciti ili zadržati, postaje čin koga će dijete moći savladati po svojoj volji. Sve to postaje novo zadovoljstvo i u djetetu budi osjećaj ponosa.
Analno zadovoljstvo i nezadovoljstvo postaju važni za dijete tek kada defekacija postaje oblik komunikacije s majkom i okolinom. Dijete zapaža da su majka i okolina zadovoljni, radosni, puni iščekivanja, ili nezadovoljni i pokazuju gađenje prema njegovoj defekaciji. Ono prepoznaje da putem defekacije može odgovarati majci na način da je poslušno, da u isto vrijeme hoće i neće, da je tvrdoglavo ili kad odbija da je bijesno itd.
Navikavanje na čistoću, zadovoljstvo, nezadovoljstvo, zabrane, ukori i odbijanje za vrijeme učenja kontrole sfinktera mogu na osobnost ostaviti trajni pečat. Neke osobe postaju uporne u održavanju čistoće, reda i točnosti. Takve osobe su kontrolirane i planirane u odnosu na svoj posao, jasne i definirane u odnosu na svoje mišljenje i komunikaciju prema okolini. Ovakve, analne crete možemo vidjeti kod neuroza kao što su prisilne radnje, psihosomatskih bolesti kao što su simptomi opstipacija, spastični kolon i sl.
Uretralna faza razvoja poklapa se uglavnom vremenski s analnom fazom i zbog toga se ne izdvaja kao posebna faza jer ima mnogo analogije u biološkoj i psihološkoj funkciji uretralne faze s analnom fazom razvoja.