Majke - pomozite mi!

[Frafi]

Drage mame,
od jucer lezim u bolnici dok je moje sunce kod kuce. Vidjela sam je jucer predvecer, i danas evo vec dvaput, ali mi svejedno nenormalno nedostaje. Rekli su mi pustiti me sutra, najkasnije preksutra, ali s obzirom na mali napredak od jucer - morat cu ostati i preko vikenda. Ne moram vam pricati kroz koje sam vec drame prosla sama sa sobom jer je vise ne mogu dojiti (za deset dana ce 7 mjeseci), a ova razdvojenost me jednostavno tjera na suze. Koliko to moze ugroziti nas odnos, i prije svega koliko to moze na nju utjecati, na njezin osjecaj sigurnosti, pouzdanja i samopouzdanja? Ona je inace jako vesela beba, vec puze, penje se, sjedi, ima je svugdje po stanu i ovo vrijeme koje provodi sa tatom i njegovom sestrom (s kojom je kliknula od prve) ne djeluje tuzno, igra se kao i kada sam ja doma, pa se pitam i je li to normalno? Mozda ima povjerenja u mene da cu se vratiti, ako je to ikako moguce u tako maloj dobi. Ima li netko iskustva, koja su vasa misljenja koliko ce to promijeniti nase zivote i trebam li se uopce brinuti?

Tuzna mama

[Beti3]

Ne trebaš se uopće brinuti.
Samo lijepo ozdravi.

[marla-s]

Mila, pa dijete ti je s ljudima s kojima je sigurna, gdje ima i ljubav i sigurnost. Nista vas dvije necete izgubiti jer si ti trenutno hospitalizirana. A da se osjecas tako kako se osjecas - to je potpuno razumljivo. Separacije nam svima tesko padaju, no bitno je da tebi bude dobro i da se zdrava vratis kuci svojoj obitelji. [emoji173]

[Frafi]

Hvala, jednostavno to trebam cuti.

[čokolada]

Ne brini, dijete neće imati baš nikakvih posljedica. Malo si sad pod stresom, zato tako razmišljaš.