Eh da - još o osnovnoškolskim ekscesima....

Koliko god je naša škola slovila da je puna problematičnih učenika (sad više nisam sigurna da je to bilo točno) NIKAD nisam čula ni za jedno opijanje, ni na izletima ni inače. Nikad.

Bilo je pušenja oko škole i na izletima, bilo je maltretiranja mlađih učenika i začikavanja, bilo je krađa i tučnjava, ali za opijanje ne znam. Ne kažem da nije toga bilo, ali nije doprlo do mene, pa vjerujem da nije toga bilo baš puno. Bilo je jedno trovanje hranom na dvodnevnom izletu (zapravo, trovanje nije prava riječ, jer radilo se o nekoliko ljudi s probavnim smetnjama, među kojima i profesori). Ne bih za to ni znala niti se sjećala, da nije moj sin izvukao iz torbe zalihu probiotika i liječio sve druge... Njemu nije bilo ništ.

Još o piću - znam da sam se nemalo iznenadila kad je sin naših prijatelja eksperimentirao s pivom u osmom osnovne, a nisam trebala, jer sam i ja u to vrijeme eksperimentirala s pivom. Bome, naš maturalac u osnovnoj (putovima AVNOJ-a) je bio definitivno opakiji nego ovo sada. Nije se čak radilo o opijanju ili pušenju, nego nas nisu pustili noću van, pa se našla grupa ljudi koji su silazili preko balkona...ufff... E, tako se događaju nesreće.