Ma ne bih dijete pustila niti u Hrvatsku.
Ne bih ni da do Rijeke ode na grupno putovanje. Jednostavno to nije to. Okolnosti vise nisu iste, djeca vise nisu ista, profesori vise nisu isti. Tu opustenost i otvorenost za ucenje i zabavu na takvim putovanjima....toga vise nema. Bezbriznosti vise nema kad su djeca na hrpi. Komunikacije sa drugim grupama. Samo normalnih briga da se netko ne izgubi , ne polomi ili ne napije...sad je tu jos pritisak od epidemije, obavezne maske , drzanje razmaka , zatvoreni ugostiteljski objekti i nocni klubovi. Nista vise nije isto. I nema se smisla pretvarati da je. Nasa razrednica ostala je udovica u prvom zatvaranju. Kad su isli na dvodnevni izlet prije dvije godine vodila je muza i dijete sa razredom. Jasno je da zeni nije sad do nikakvih izleta , niti drugim profesorima, otvoreno je to rekla.
Imali smo sastanak sa agencijom u dvorani pod maskama, svaki predstavnik razreda na 2 m razmaka.
Meni jer razgovor o nekom potencijalnom izletu od 8 dana Mediterana u takvom okruzenju bio totalno bizaran.
Slusala sam i nisam vjerovala.