Pozitivna priča s poroda, Čakovec

Lijepi pozdrav! Da podijelim svoju priču s poroda, iz rodilišta u Čakovcu, koje se u to vrijeme baš renoviralo. Nije bilo onih bokseva o kojima svi pričaju,već je jedna prostorija bila posložena kao rađaonica, što je zapravo omogućilo veću privatnost i time donijelo pravu ajmo reći komociju u tim trenucima
Ovo mi je bila prva trudnoća pa sam očekivala dvodnevne trudove i mučenje do krajnjih granica, na što su me svi pripremali, no eto kako je glatko sve skupa išlo.
Puknuće vodenjaka doma oko 5 ujutro. Znala sam da imam 2 dana muke pred sobom i da nam se ne žuri, no nazvala sam i pitala Imam li se vremena otuširati prije i ljubazna sestra je rekla No problem Oko 6 smo stigli, par minuta poslije ležim na stolu, otvorena prst i pol, nema trudova. Stavili su me u predrađaonu. Oko 7 su počeli lagani grčevi. s vremenom su postajali sve jači, bila sam uštekana na ctg i kad je stigla sestra pitam mogu li šetati, ona me otkopča s ctg-a i započinjem šetnju koja je trajala i trajala... Par puta su me došli pogledati, pitati kako sam, doktorica i sestra. Oko pola 11 sam išla na klistir i tuširanje. U 11 sam premještena u rađaonu, otvorena 4 i pol prsta, muž stiže. Trudovi se lagano pojačavaju, ja hodam po rađaoni cijelo vrijeme. Paralelno s jačanjem bolova se otvaram i ništa naglo, sve postepeno i samim tim lakše izdržljivo. Oko 12 i 30 sam dobila drip jer su trudovi bili jako česti i intenzivni,a polakše je krenulo otvaranje. U 14 i 30 se rodila naša bubamarica
Sve skupa ne bih opisala kao bolove, već kao borbu od tiskanja. Dobila sam spazmeks i dolantin. Pri sljedećem porodu, ako ga bude, probat ću i bez toga Ono što je meni puno pomoglo je bilo konstantno šetanje do nekih 13 sati i postavka u glavi da je sve to normalno, da sam sa svakim trudom sve bliže svojoj najvećoj ljubavi, suprugova prisutnost-nismo razgovarali nit komunicirali drugačije, nego pogledima hahaha, jako drago osoblje, dvije mlade babice i mladi doktor, koji su djelovali umirujuće, da nema koristi od vikanja,već od disanja, da šetnjom ubrzavam trudove...
Nakon poroda je buba brzo počela sisati, još u rađaoni, jednostavno smo imale obje sreću pa je odmah prihvatila sisu kako treba pa s dojenjem nismo imale problema pa je i boravak u bolnici prošao brzo i lijepo

cestitam

Cestitam cuftice, bas lepa i stalozena prica.

Hvala Mislim da pozitivnih priča s poroda nikad dosta. Sjećam se da sam kao trudnica stalno slušala o mukotrpnim porodima, a nažalost i čitala puno više teških, od ovakvog kakav je bio moj i bila sam užasno prestrašena. Treba podijelit i ove negativne priče, dapače. Samo je za trudnice prvorotkinje to puno teže čitati. Zato mislim da je super kad možeš pročitati da nije svaki porod tako težak, djeluje ohrabrujuće, a i nekako je lakše otići u rodilište za koje pročitaš pozitivne priče, a evo, ima ih. Na kraju je najbitnije da sve dobro prođe, ma kakva priča bila i da doma nosimo zdrave smotuljke