Mene je jedan šoping, mislim ljeto prije 7.r., i to stvari koje su joj zbilja trebale (hlače, majice, cipele) ubio. Valjda smo 6h bile u zagušljivom WG, a njoj ništa nije bilo dovoljno dobro, ugodno...NIŠTA nismo kupile, pošizila sam.
Otad kupuje što joj treba sama s frendicama (mi samo cipele i jakne), i to jako šparno. Jučer me zvala da je našla traperice, ali da joj se čine skupe pa želi provjeriti cijenu sa mnom (kupuje od "svojih" novaca). Pa kaže 79kn. Mislim se, kakve su te...bit će one s više rupa nego tkanine. Kad ono, kupila predobre trapke u Newyorkeru na sniženju, ko salivene!
Dodatan bonus je što mi ne zvoca da nešto nije dobro "jer sam je ja nagovorila".




Odgovori s citatom
treba ih sprovoditi pod stražom u dućan i ne pustiti ih van dok ne kupe što im treba.