jelenaO ajd ne pretjeruj. ja ne pijem kavu, ali idem na kavu (pa pijem caj). mojoj djeci je smijesno kad kazem da idem na kavu s nekim, a ni taj neko ne pije istu
no s vremenom nasi mali/veliki se mijenjaju, odrastaju i taj scijalni kontakt se mijenja. s njim i njihove potrebe koje mi mozemo u nekoj mjeri ili potpunosti servisirati. na nama je da odredimo koliko i kako,
a da zamislim 17godisnjaka kako vozi bicikl sa Sigg bocicom vode mi je fakat pretjerivanje.
a nije da ni ja nisam vozila bicikl ili slicno. mislim da nije tema kako se druze vec koliko ima dati da si rasporede i na taj nacin shvate da nije sve s neba i bogom dano.
moji nemaju dzeparac. iz nase ljenosti. al imaju novaca koje su skupili kao sto neki pisu od baka, teta i sl.
ne trose, tj. stariji (musko celjade od 13 god) ne izlazi ni na sladoled, vec jede onaj od doma. a i akd se odluci to su rijetki petki.
mladje celjade (cura 11 god) bome zna otici u palacinkarnicu, sladoled. to joj se bas svidja. isla je od svoje ustedjevine doma.
mjesecno oboje dobiju na svoj racun od mene 150 kn i bon za mobitel. novce s racuna uzimaju za svoje vece zelje koje ja ne zelim servisirati. novce koje skupe u gotvoini (donacijom familije i vracanjem boca u ducan) s vremena na vrijeme uloze na svoj racun.
sad i ja razmisaljm da li bi im jos trebalo dati nesto u gotovini na ruke. ali mislim da s obzirom na potrebe ce jos ostati u mojim mislima.