Ha za djecu i u hotelu znaju tražiti nekakav dokument, radi godina.
Ha za djecu i u hotelu znaju tražiti nekakav dokument, radi godina.
I nas je to iznenadilo u proljeće ove godine. Bili smo u hotelčiću u Zg, i bez dokumenata za dvoje mlađih. Za D. je to bio trenutak za pamćenje, jer ga je recepcioner savim ozbiljno pitao ako već nema osobnu, ima li možda vozačku
mene uvijek za djecu traže neki dokaz radi godina, ali kak imam samo zdrastvene ponudim to, posle ne pitaju. posebno posle nisu tražili OIB osim u Sloveniji ali tad sam tak i tak imala osobne za sve
Ajd kad več oftopičarimo, da i ja podijelim svoje iskustvo: mene je iznenadilo kad su u sportskom klubu mog sina tražili da im 12-ogodišnjaci donesu osobne na uvid, da samo nekoliko djece NIJE imalo osobne
Posljednje uređivanje od Jurana : 17.09.2018. at 11:42
Moj dobije 80 kn tjedno i to je i za marendu i za izlaske. Doduse, sad nakon ljeta jos ima svojih para pa nista ne dobiva. Pocinjemo od 1.10. I meni se cini bas turbokorisnim da mu je to za sve jer uci rasporedivat i odlucivat o prioritetima. Nista mu nece bit ako u petak ne jede u skoli da bi u subotu imao za bus do cure. Iznos koji dobiva je dogovoren u skladu s financijskim mogucnostima nas i on je toga svjestan i zadovoljan. Uostalom, meni je nornalno da sa 17 godina i izlazis i pijes kave i zaradis bar dio tog.
Ok. To je vaša odluka.
Ali meni nije ok da ne jede.
Na kavu ne mora, ali jesti mora.
I zato ja svako jutro napravim sendvić, stavim ga u malu kutijicu, dodam nekakvu bio čokoladicu i Voss vodu.Iznimno nekad sokić ako nema vode.
I dam joj još 20 kn koje ona redovito ne potroši, već skuplja pa je tako jučer od tih novaca počastila ekipu iz škole s kavom povodom rođendana i danas će kupiti ulaznicu za koncert Opće opasnosti.
Sent from my iPhone using Tapatalk
joj, tanči moja, ko da je meni ok da ne jedu.. ali moj stariji bi sve dao za te kave i cigarete i izlaske of čega mu nikad nije ostajalo - šta mu daš, on sve potroši. nije bio nezadovoljan, nije tražio više nego što bi dobio, ali svojim izborom je često bio gladan, a nije imao malo love. imao je više nego većina ekipe iz razreda.
pa onda umjesto da od te love pojede sendvič, on povede još kojeg sa sobom na kavu pa i njima plati kavu i razdijeli te cigarete ko pijani milijarder. takav je bio cijelu srednju školu i nisi ga mogao krstiti.
srećom po sve nas, a ponajviše njega samoga danas kad zarađuje pokriva se normalno, sve svoje potrebe, vozi auto, izlazi, plaća režije, oblači se i nije onakav kako se činilo da će postati: luđak s gaćama na štapu
E pa meni je ok da ne jede od 7 do 3:30. Pa nije od secera. Treba znat i bit gladan za vise dobro. A da svom 17godisnjaku sa dvije zdrave ruke ja svojim rukama radim sendvic mi je nezamislivo. Eventualno kad idemo svi zajedno negdje, al i tad ocekujem neko sudjelovanje.
Meni isto ne bi bilo u redu da ne jede, i zato bih uvijek razdvojila novce za užinu od džeparca. Jasno, to nije malo novaca, pa je onda stvarno bolje nositi hranu od kuće (i ja nosim, skupo mi je kupovati gablece).
I nekako sklona sam vjerovati da neke stvari jako tesko mozes naucit na tudem primjeru. Kad si ti gladan, a nemas ni za kavu, onda usvojis rasporedivanje para. Gledajuci mene sparnu, skrtu i organiziranu valjda vidi kako se moze. Draze mi je da gladuje u skoli dok ga doma ceka rucak, nego da kao ja gladuje zastvarno.
a bih mu slagala sendviče da je htio nositi.. i da sam uvijek imala od čega, mi rano idemo od kuće i oko peciva treba voditi brigu da se kupe, da h ima.
kad pomislim da ima 16, 17 godina i ne može voditi brigu o tome sam, odmah mi volja splasne - nisam mogla ovako ko ni casa. sramota mi je da ne zna sam. a ako ne mari šta ću mu ja.
ua malu još uvijek vodim brigu - od peciva preko čokoladica, keksića, uvijek da ima nešto flaširano za ponijeti.. ali mala je druga priča, ona je puno samostalnija i odgovornija od njega i ako joj ja sve i ne kupim za sendvič ona se sama pobrine.
moram se ispraviti da ne budem nepravedna prema njemu sada - u toj dobi od 15,16ona je puno samostalnija i odgovornija od njega
Moj zna sam i ponekad pripremi i ponese. Kalogod, ako mu je lijeno o tome brinut, onda po meni nije dovoljno gladan. Nemajka sam...
Ne bi mi bilo ok da gladuje zastvarno, da im nemam sto dati jesti. Ovo gladovanje komocije vlastite radi ili za vise ciljeve mi je potpuno ok. I cascenje kavama i nepijenje kava... Njegovi novci, njegova briga.
Istina, i ja nosim sendviče na posao, i MM, pa se uvijek moramo sjetiti kupiti peciva dan prije. Tako da mislim da baš to i je uloga roditelja, da osigura da si dijete ima od čega napraviti taj sendvič.
ne nosim sendviče na posao. sendviče uopće ne jedem pa ne trebam ni pecivo ni kruh. sad sam ko apri :D
osjećam se dovoljno majčinski što ima kuham svaki dan navečer za sutra. da njih nema, sebi ne bih.
Slično kod mene. Moj stariji nosi klopu u školu po svom izboru, mlađi ne nosi po svom izboru. Doma uvijek imaju kuhano ili bar ne moraju kuhati sve od početka do kraja, ima zimnice i konzervi graha, ima špeka, putra, ponekad i hrenovki, nek se snađu. Danas je punjena paprika, a mlađi je dopodne doma, pa ima zadatak skuhati pire - vidjet ćemo hoće li biti pravi ili će samo zamutiti onaj iz vrećice, to ovisi o njegovom rasporedu vremena tj. o tome koliko je dopodneva prespavao .
Aaaa, ja sebi bih i to drugačije nego što kuham za njih. Za njih je jelovnik gulaš, pohanci, paprikaš, faširanci, vratina s roštilj tave... naravno, uz sve ide i nekakvo povrće u odgovarajućoj kombinaciji.
Prije udaje sam isto kuhala, ali sam jela juhe, lešade i salate. To je jedini način da imam manje kila, ali štaš kad nisam karakter pa jedem što i oni, iako ne bih trebala.
postoji puno nacina, kako dijete moze nauciti da je novac odlican sluga i los gospodar.
a nacini ovise i od roditelja, djece, konteksta, mogucnosti ostalog.
tako da tu nema ovo je bolje ili gore.
Sigurno postoji puno nacina. Govorim kako sam ja naucila i koliko vidim kako ljudi na kraju nauce. Tako da odu od roditelja ili na faks ili sami pocnu zaradivat ili oboje i onda metodom pokusaja pogreske nauce. Mnogi odrasli su po mom videnju puuuno neodgovorniji prema sebi nego moj sin. On preskoci marendu da bi sutra imao za bus, ne zaduzi se kod pajde da bi kafenisao.
I mi bas nikad ne radimo sendvice od peciva jer nam je to skup sport, vec od kruha. Kruha gotovo uvijek ina od jucer. Doruckujemo svi takav kruh. Ne osjecam nikakvu moralnu obvezu jutrom hitat u ducan da bi se jeo svjez kruh. Uvijek ima voca, jogurta, zobenih ... Ponekad ponijesa zobene, jogurt, neko voce i med i ponese, ponekad samo koju vocku, ponekad sendvic od dan starog kruha. Ujutro doruckujemo kraljevski svi zajedno. Rucak ga ceka. Ne znam al eto meni to stvarno nije stvarna glad. Oni koji su bili gladni, valjda razumiju.
Pa i mi najčešće radimo od kruha koji MM peče sam u pekaču, samo ljeti to baš i ne radi tako da onda kupimo pecivo.
(no pecivo iz dućana + narezak, sir, povrće iz dućana - sve je to značajno jeftinije nego kupovanje gotovih sendviča ili neke druge vrste gableca u školi ili na poslu)
Poanta je da bi trebalo biti sastojaka za užinu kod kuće, ako želimo nositi užinu, jer je to u svakom slučaju najjeftinija opcija.
Ne jesti od 7 do tri, to po meni nije dobra opcija, posebno za mladu osobu.
Naravno da je zdravije jesti nego ne jesti. Samo eto i to ima pravo birati s toliko godina. Nije mi ti da nehede neko visokorizicno ponasanje pa da ja uskocim i pravim marendu. Sastojaka ima, ponekad ne po njegovom gustu, volje nema cesto. I onda ne jede ili trosi svoje novce na pekaru.
To je valjda i do navika. Meni je recimo nezamislivo da djeca idu u institucije bez dorucka eventualno a casom mlijeka. A godinama slusam kako su moji medu rijetkima u grupi/razredu koji doruckuju jaja, spek, palacinke, jogurt, sir, kobase. Tu osjecam odgovornost, a za ovo poslije taj meduobrok, ne.
Pa casa, ja bi rekla da tvoj ni nije u skupini gladnih, prvo što doručkuje, drugo: dobro doručkuje. Do 12 sigurno nije gladan. Do 15 može malo potrpit. Da bananu pojede, dovoljno je do ručka.
Ja ako nemam kruha ujutro,jer ga samo dvoje većih klinaca jede,napravim mini palačinke,jer kod nas u pekari ima zorom samo bijeli kruh koji mi je bezveze
Veliki jednom tjednom kad je ujutro nema prvi sat i tad stvarno ne moram misliti,jer iza sedam mogu kupiti kakvi god hoću kruh
Posljednje uređivanje od jelena.O : 18.09.2018. at 21:31
Eto ja sam upravo napravila sendvić mojoj ljubavici dok ona još spava
Danas nema prvi sat.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Lijepo!
Ja pokatkada napravim nešto za jelo da ponese u školu, ali većinom sam lijena za to ... a eto... ima nas i takvih...nemajka ...
Da imam jedno dijete, možda bih bila entuzijastičnija po tom pitanju ... ovako se moja energija podijeli na mnogo drugih zadataka i obveza vezanih uz njih, tako da joj ne bude ništa bilo od kakvog peciva iz pekare ...
A ja valjda volim gladovanje u edukativne svrhe. I zato ujutro pripremim kraljevski dorucak za sest ljudi, a djeca mi moraju znali, ne znali, htjeli, ne htjeli rezat, posluzivat bestek i pokupit stol. I raduje me gotovo kao tanci kad u 6:45 kucom zamirisi dvadesetak palacinki ili 12 jaja.
U 6:45 sam vec pred zgradom u kojoj radim.
Adiomare, ja bih ti se bar jednom tjedno zamijenila. Ne uspijevam se vec godinama probudit dovoljno rano da nitko od djece ne ustane. Imala sam prije dvije godine smjenu od sest i opet bi ujutro bar jedan dosao u boravak...
Posljednje uređivanje od casa : 19.09.2018. at 14:58
I najiskrenije jos uvijek su skupina ljudi kojima zavidim najvise oni sa smjenama 6-14:30. Moje je iskustvo bilo kratko, ali tako slatko. Nadam se da onda i ranije zavrsavate s poslim, naravno.
pa zapravo i ne, ravnam se po mužu ako se želim voziti u autu jer on počinje ranije.
ako ne želim mogu busom - što mi dođe na isto s puno više tramakane.
radim do 15:30.
Pa za veći broj ljudi je lakše i pametnije pripremiti kraljevski doručak, jer ne traje puno dulje kad pržiš 2 jaja ili 12 jaja... Bome, kod nas je to češće zimi (palačinke, bazlamača, pogačice) ali rijetko kad ih radim ujutro. Češće ostanu od večere, pa se ujutro griju. Zobenu kašu s jabukom znam kuhati ujutro za mlađeg sina i sebe, a on sam radi frape s proteinskim prahom, ali u 3/4 slučajeva doručak je kruh+nešto.
ja spavam u vrijeme kad srednjoškola ide u školu ... nemajka na kvadrat ...
kad su osnovnoškolci u jutarnjoj smjeni, onda ustanem
zadnjih nekoliko godina sam radila samo poslijepodne. sad se mijenja raspored pa ću i ja morati ustati ...
nitko od mojih ne jede čim ustane, ne možemo. mislila sam da sam s malim pogriješila pa sam pokušala ispraviti s malom, čim je krenula u vrtić nutkala sam joj hranu prije izlaska iz kuće, sve da bi danas bila doručkujuća, ali ne, tu i tamo je jela i onda počela odbijati da joj ne paše.
sad prvi puta pojede najranije sat i pol nakon ustajanja i to samo zato što ja stalno tupim da mora.
Al iskreno, nemam ja u glavi ni vremensku ni financijsku racunicu ujutro. Jednostavno osjecam glaad, pa onda mislin da mora da su i oni gladni, pa na kraju proizvedem mangupa od 17 koji ujutro moze pojesti svih 12 jaja sam...
Am, onda mi to i nije neki film. Moj san je poceti i zavrsiti ranije. I uvijek imat danjeg svjetla u slobodnom dijelu dana.
... ali tada je ona već daleko od kuće, 500 metara pred školom.. pa usput mrkne kukuruzni trokut sa sirom iz mlinara.
I ti nisi gladna? Ja se ovom jos uvijek cudim.
Eto, Peterlin, zaposli me. Objektivno toliko sam zanimanja promijenila da ni ne znajuci u kojoj si ti branši sigurno bih mogla nesto...i u tvojoj.
a nisam, prvi puta jedem iza 10, 11 i to neko voće. do ručka ne moram (ako nemam) više ništa.
nekad me ulovi vučja glad, ali nikad rano ujutro. zatvori me valjda kava. a bila sam pušač pola života, tada po cijeli dan nisam morala jesti ili jednom na dan samo.
sad kad sam olinjala više pazim na zdravlje, sad kad mi je skoro džaba.