Mi smo bili jucer na jednom djecjem rodjendanu. Lana se uredno piskila tamo 2 puta. Trebalo joj je vremena da se opusti, pogotovo sto su djeca stalno trcala i vikala oko nas (nikako pronaci miran kutak) i uspjela bi se popisati samo u pauzi izmedju njihovih vikanja.

S nama je na rodjendanu bila curica od 2.5 godine, upravo u fazi odvikavanja od pelena. Zaigrala se i popisala u gace. Njena je mama bila odusevljena Laninim bezpelenastvom, kaze da u zivotu za to nije cula, ali da joj je to super. Meni je bilo super da je nekome to super 8) jer obicno dozivaljvam prazne poglede i prezacudjene face.

Novosti? Imamo. Puno jasnije daje znak, stisne noge i rezi dosta glasno. Sad nema teorije da je ne skuzim, cak i kad nije uz mene, nego je netko drugi drzi (onda je posebno glasna kad mene ugleda).

Druga stvar je moj problem, odnosno moja (ne)pristojnost. Kad pricam s nekim, Lana mi da znak i ja jednostavno odem, usred razgovora. Uopce ne kazem osobi s kojom razgovaram zasto idem, jer je meni jasno "mama, piski mi se", a ta osoba ne cuje nista, samo skuzi da sam joj okrenula ledja. Koma. Nikako da se naucim objasnjavati.