Ovo s vikanjem i brigom nije odvojena stvar, to sve izlazi iz iste vreće...Zuska prvotno napisa
Vičem. I o svemu i svima vodim veću brigu nego o sebi.
Ali mene muči druga stvar. Osvijestila sam da imam PTSP od prvog djeteta (njenih prvih nekoliko godina života) i da imam mnogo manje strpljenja za nju nego za mlađeg. Ona od rođenja...do danas traži nevjerojatno puno pažnje, uporna je, davi((, cvili... i redovito me peče savjest što ju tako vidim. Ali to je moj problem, a ne njen i moram se s tim pozabaviti kod nekog psihoterapeuta. Da ne bude zabune, puno se mazimo, dajem joj puno svog vremena i sebe, ali... moje strpljenje i osjećaj krivnje se stalno vrte u krug.... Naš je odnos ponekad jako napet, dok sa sinom imam divan odnos
Kriva tema, znam, ali ako netko ima neku ok knjigu na tu temu, javite.
Eh, ne znam što pametno reći... Knjiga koju pamtim je Zahtjevna djeca (Stanley Greenspan i još netko, ne znam napamet bez pretraživanja interneta). Opisuje različite tipove zahtjevne djece, npr. agresivno dijete, preosjetljivo dijete...
Pitaj školskog psihologa.... ali ja bih rekla da si ti svom djetetu vježbalište za međuljudske odnose. Na tebi isprobava sve što nigdje drugdje ne može ili misli da nije primjereno - to je meni indikator slobode. Ali sad kako je narasla, polako će više razumijevati, pa ćeš joj moći bolje objasniti svoje osjećaje, potrebe i stavove.
Osim toga, jeste li isključili organske uzroke? Moj sin je imao objektivnih problema (alergije, astma, bronhitisi) zbog kojih se nije dobro osjećao u svojoj koži. Dodaj tome disleksiju i eto nemoguće kombinacije...
Da te utješim, ušao je u 18. godinu i otkad je u srednjoj školi, nama je puuuuno lakše. Isplatio se sav trud koji smo mm i ja uložili u njegov odgoj dok je bio mali (a bio je naporna i zahtjevna cvilidreta i mrgud). Danas imamo ok odnos, ali on je od rođenja drugačiji od brata i tu nema usporedbe. Sa svakim od njih imamo drugačiji odnos (tj. ja drugačiji, mm drugačiji, a i njih dvojica su morali dorasti do srednje škole e da bi izgradili svoj odnos na produktivan način... ) Evo primjera: jučer moj mlađi sin sretne u tramvaju svog novog profesora iz fizike, prepoznaju se i malo popričaju, a E. mu kaže - moj stariji brat je L. iz xv gimnazije i predavali ste mu prošle školske godine... Crkla sam od smijeha. Prije 2 godine nije bilo šanse da tako nešto izvede. Da mi je to netko najavio dok je on krenuo u osnovnu školu, mislila bih da je sišao sa svog sićušnog uma, a eto - dogodilo se. Moje naporno i zahtjevno dijete odraslo je u samostalnog i produktivnog srednjoškolca.
 |
|||
Odgovori s citatom