ivana s prvotno napisa
I onda sam negdje naletila u jednoj knjizi kako je zapravo sve to stvar kemije u mozgu, i neki ljudi su bazdareni na malu kolicinu serotonina i drugih sretnih tvari, i skloni su drami, neraspolozenju i crnim mislima. Sve vise se uvjeravam da je upravo tako.I tu nema pomoci, koliko god ja njoj objasnjvam da treba biti sretna i pronalazim uporista za to, slabo prolazi. I kad joj se dogodi nesto stvarno super kod nje ta sreca traje kratko i opet dalje po svom. Kako pomoc i moze li se uopce uvjerit takve osobe da postanu sretne, to me bas muci.