Casa, ja ću ti napisati nešto što niko drugi normalan - a ja to svakako nisam- ne bi javno napisao. Ali je meni sasvim u skladu sa mojom ličnošću i potpisom mi da to otvoreno i napišem.
Plati joj. Bilo čime, na bilo koji skriveni i diskretni način.
Tarifa sigurno postoji, ovakva ili onakva.
Do ove godine sam čula govorkanja o tome u svojoj sredini, a ove godine i prvi put nekog roditelja koji je to rekao u četiri oka ali nedvosmisleno.
I sasvim mi je sve leglo na mesto na niz mojih neodgovorenih pitanja, šta, kako, zašto, otkud.
Učiteljica koju je moj sin prvak upravo dobio je takva da je u prvoj nedelji podelila ključeve ormarića deci roditelja sa zvučnim prezimenima, funkcijama i novčanicima.
Ostalima nije. Čekamo ih, već nedelju dana.
Kad saberem troškove prebacivanja dece u neku drugu školu, tj. putovanja u drugo mesto, meni se čini jednostavnije da saznam tarifu i platim je u svom mestu. Da moje dete skoči u kategoriju prvog kruga kod učiteljice.
Iz svega pročitanog -i daj bože da grešim - učiteljica tvog sina zvuči vrlo slično ovoj mojoj.
I molim vas nemojte me zasmejavati pominjanjem nekakvih viših instanci.