sasa prvotno napisa
sasa, ja mislim da je to kao s vinom, kad se navikneš na dobro, ne možeš nikako više na ždrepčevu krvA tvoja djeca su zbilja navikla na dobru hranu.
 |
|||
|
|
|||
sasa, ja mislim da je to kao s vinom, kad se navikneš na dobro, ne možeš nikako više na ždrepčevu krv
Ja ću napisati svoje iskustvo kao odgovor tanji_b, i drugima sa sličnim dilemama a i sebi samoj sad kad sam u roditeljskoj ulozi.
Moja je mama uvijek kuhala zdravo i fino, Slavonka udana u Dalmaciju uzela je najbolje iz obje kuhinje a za mene mrziteljicu mesa tražila je najbolja rješenja za cjelovite ručkove. Svaki vikend su se pravili domaći kolači, pila se voda, nikad nismo pili kupovne sokove i sirupe, niti gazirano, niti je doma bilo grickalica i slatkiša.
Naravno da si kao dijete svega toga čega doma nemaš željan, ja sam padala u nesvijest kako je super kad si na ručku kod prijatelja iz škole i piješ sok!!! za ručkom. Znala sam se na tuđim rođendanima prejesti grickalica do povraćanja, doslovno.
Sa 18 sam otišla na faks u drugi grad i tu je došlo vrijeme kad mogu jesti što hoću, kad hoću i koliko hoću. Nakon par mjeseci jedenja junka i industrijskih slatkiša u jednom trenu to više nisam mogla smisliti i počela sam sanjati variva i domaće juhe, čak sam počela i kuhati tada.
Nikad više nisam imala takvu dugotrajnu junk epizodu iako povremeno pojedem i pizzu i burek i kolač u slastičarni, naravno.
E sad zaključakja se nadam da se i u moju djecu ugradila navika i potreba za finim kuhanim ručkom i da će se nastaviti tako hraniti unatoč sveprisutnom i pristupačnom brzom junku.
Pa ja ne znam sto bih rekla o toj mitskoj slici djeteta kojem majka ne da umjereno (?) jesti slatkise pa ono na rodjendanu podivlja i pojede tortu slavljeniku pred ocima. Nisam nikad vidjela niti jednu studiju koja to suportira, a ako pricamo iz osobnog iskustva onda nas ima razlicitih. Moje jedno je umjereno od rodjenja, a drugo isto toliko neumjereno. Vidjelo se od faze iskljucivog dojenja nadalje. A opet cak i ako je ta teorija o slatkisima zeljnoj djeci tocna i ako je recimo sladoled dnevno umjeren- ja opet biram da ne jede sladoled dnevno nego da se natrpa sa slatkisima na rockasu- jer ne mogu zamisliti niti da moja mala prozdrljivica ubaci kolicine slatkog u vrijednosti 14 sladoleda. A cesce od dva put mjesecno na rockase ne idemo.
Sent from my iPhone using Tapatalk
tko kaze da su ovi kojima je svaki dan dostupno, umjereniji?
sto znaci umjereniji?
znam vise nogo dovoljno djece i odraslih koji svaki dan pojedu, krafnu, topfengolatsche, cokoladu, kupovni puding i navecer jos malo cipsa uz televiziju.
njima je to sasvim umjereno i balansirano.
Ja sam vidjela i mitsku sliku djeteta koje nije jelo šećer nikada (bez dijagnoze) kako joj je susjeda dala slatko što je dijete s gađenjem pljunulo. Baš zato mislim da je dosta toga tako na nekoj razini vjere, ali je izvan te kategorije ako se razvija u pretilost.
Usput, naš se u vrtiću uvijek udeblja...
ma ne seni, ovak umjereni kao ja
Istina je u oku promatrača, dok govorimo o zdravoj djeci. Ako pitaš naše bake, mi smo ekstremisti s prehranom, eno me na onom drugom topicu sa slatkišima u parku među "ekstremistima" u redukciji, a opet sam se upustila u test sa sladoledom da vidim što će biti. Nisam očekivala bilokakav problem od te doze. I ne bih to s čokoladom napravila, jer je sladoled sezonski proizvod.
ok, sad stvarno pretjerujete, ili mislite da ovdje razgovaraju ljudi koji ovakvo što smatraju umjerenim?
eto ovako je slicno bilo i kod mene, samo je mama dalmatinka, te je tako kuhala, te je opcenito radila malo kolaca, na cemu sam joj danas zahvalna - a radila je strudle jabuka sir, povremeno fritule, i rafijole - dakle kolaci sa vocem ili puno oraha. vrlo dobar izbor! (kao dijete sam naravno zavidila na onim tortama margarin, secer skripi pod zubimaa...)Ja ću napisati svoje iskustvo kao odgovor tanji_b, i drugima sa sličnim dilemama a i sebi samoj sad kad sam u roditeljskoj ulozi.
Moja je mama uvijek kuhala zdravo i fino, Slavonka udana u Dalmaciju uzela je najbolje iz obje kuhinje a za mene mrziteljicu mesa tražila je najbolja rješenja za cjelovite ručkove. Svaki vikend su se pravili domaći kolači, pila se voda, nikad nismo pili kupovne sokove i sirupe, niti gazirano, niti je doma bilo grickalica i slatkiša.
Naravno da si kao dijete svega toga čega doma nemaš željan, ja sam padala u nesvijest kako je super kad si na ručku kod prijatelja iz škole i piješ sok!!! za ručkom. Znala sam se na tuđim rođendanima prejesti grickalica do povraćanja, doslovno.
Sa 18 sam otišla na faks u drugi grad i tu je došlo vrijeme kad mogu jesti što hoću, kad hoću i koliko hoću. Nakon par mjeseci jedenja junka i industrijskih slatkiša u jednom trenu to više nisam mogla smisliti i počela sam sanjati variva i domaće juhe, čak sam počela i kuhati tada.
Nikad više nisam imala takvu dugotrajnu junk epizodu iako povremeno pojedem i pizzu i burek i kolač u slastičarni, naravno.
E sad zaključak
i junk je kod mene bio puno blazi i kraci. ja sam otisla sa 16, ali sam bila sa sestrom, koja je kuhala.
mene argument da li ce mi malo dijete zudno gledati u onaj 80% secera kakti sok, ili colu, uopce ne dira. neka gleda.
piti nece.
To je lako dok su mali, ni mene nije diralo što bi oni tada htjeli strpati u usta ili se baš ne bi vezali u sjedalici. Sve to spada u rani odgoj i navikavanje na ono što se nadam da će kasnije cijeli život primjenjivati.mene argument da li ce mi malo dijete zudno gledati u onaj 80% secera kakti sok, ili colu, uopce ne dira. neka gleda.
piti nece
Moji su sad već u fazi kad ja nemam baš utjecaj hoće li u dućanu kupiti bocu vode ili bocu cole ili ledenog čaja
Ili buhtlu u pekari. Ali puštam im da eksperimentiraju s buhtlom i ledenim čajem pa se baš veselim kad se vrate na vodu, tekući jogurt i sendvič od kuće.
Ne stignem sad tipkat u objašnjavat pisala sam na drugoj temi, al ovo što je napisala Mima je sulkus. To je uoravo onako kkao sam radila.
Frendica je svojima jako sve ograničavala, nudila čips od jabuke i oni su danas takvi da vole maznut junk samo tako.
Ja svojima nikad u životu nisam ni ponudila čips od paprike nit sam ga ja ikad okusila. Jednostavno to mi je pre,preloše za zdravlje a za mene ni ne postoji kao namirnica.
Al dala bi im za izlete štapiće ili perece. I to mi je ok.
Nisu moja djeca rođena da vole samo zdravo al nekkao sam išla s mjerom da jedu 90% zdravoga, al dala bi im kiki kad su bili mali. Danas vrloooo malo konzumiraju šećer a znam i zašto.što ga manje jedeš, manje te tijelo traži.
Al da im frendica ponudi slatkiš, sigurno neću smišljat metode evakuacije i zbjega od tog zla
Bome sve samo ne umjereno.
Nisam.stigla sve iščitat,budem kad se vratim u ured.
ali ako šećer što ga manje jedeš to ga manje tijelo traži, zašto onda ta djeca od frendice koja ograničava tako navale na slatkiše?
Pa moglo bi čak biti da je gađanje jogurtom dodatni argument da se za škole naruči junk, u našem uvrnutom seoskom svemiru.
Mene više žulja ta obavezna posna kifla petkom, u našoj "sekularnoj" državi, ali to su tek vetrenjače...
Sa druge strane, poznajem masu dece koja ne voli i ne jede deo tog kojekakvog peciva, tako da deo užine svakako završi nepojeden.
Najbolji drug moje starije redovno užina čips/smoki/flips/napolitanke i pije sokić, pa mu ona taaaako zaaavidi, ali meni se čini da je taj potez roditelja takav jer je dete jedno od onih ekstremno izbirljivih, koje će radije pasti u nesvest od gladi nego jesti ono što neće. E sad, kako je došlo do situacije da to dete odbija sve tipove užine osim junk-a, to je priča nastala davno pre polaska u školu izgleda.
Ona im strogo zabranjuje slatko a sad kako su stariji više nema.kontrolu nad njima, djeca jedu svugdje u školi, kod frendova, vani u kvartu, na rođendanima i bome love priliku, sad već unose dosta šećera i traži ih. Prvi nagon je bio čežnja za zabranjenim a poslije tijelo traži nakon svih tih konzumiranja.
Općenito im dozira količinu hrane čak i zdrave (nisu debeli dapače mršavi) tako da su baš skloni prežderavanju kad su van njenih dohvata. Ako nešto jedu s mohima ja odmah podijelim inače bi moji ostali gladni
Nadam se da se malo šališ oko ovoga, jer je zaključak onda bašOpćenito im dozira količinu hrane čak i zdrave (nisu debeli dapače mršavi) tako da su baš skloni prežderavanju kad su van njenih dohvata. Ako nešto jedu s mohima ja odmah podijelim inače bi moji ostali gladni. Ako deca ne dobijaju da jedu dovoljno onda je junk najmanji problem?
Ta "ceznja za zabranjenim" je totalno bullshit. Moj najstariji se rodio s tom glupom zeljom za slatkim. Pa su mi mozak prokopali s tim pricama kako mu je zabranjeno pa zato trazi i slicnim budalastinama. Jednostavno, sit gladnom ne vjeruje...
On je imao negdje 3 i pol godine kad sam rekla, aj da vidimo sta ce biti, cisto da se uvjere dezurne dusebriznice, dajte mu sve sta trazi. Trogodisnjak je u to popodne pojeo sladoled, vrecicu kiki bombona, tanjur finih slavonskih kremastih kolaca, i onda se umjesto vecere ispovracao. Dusu je ispovracao. I isao je spavati. Ujutro je trazio jos kolaca. Samo sam ga poslala da ide bake pitati da mu daju. Nit su dale, nit su vise pametovale.
I dan danas je takav...
Eh, kad bi stvari u životu bile tako jednostavne kako se čine na forumu
Taj famozni pretjerani čips od jabuke moj je uredno jeo na obiteljskim izletima i kad bi mu ga ponudio netko od djece naših prijatelja. U školu ga nije htio nositi i kasnije ga je prestao i jesti jer to nitko od škvadre iz razreda nije htio. Isto kao što se i na taj glupi čips od paprike navukao jer se to jelo u razredu.
Naravno da sam mu nudila i štapiće i perece za izlete, pa nije htio, jer ni to nije bilo napeto među razrednim bossovima.
Da, znam, povodljiv je, ali sad je još super kako je bilo u nižim razredima. Sad ipak drži do nekih svojih principa u drugim aspektima, samo što prehrana tu sigurno ne spada
Bar sam postigla da redovito jede voće. Svjesno
A kad već evociram uspomene na niže razrede i razredne prehrambene navike, mogu spomenuti kako su jedne godine (2. ili 3. razred?) trebali, povodom Dana jabuka, donijeti u školu neki proizvod od jabuke. Samo moj sin i još jedna curica donijeli su u školu nekakav kolač s jabukom (štrudlu ili pitu), a svi ostali su donijeli nekakve grozne bombone s okusom jabuke koji su se kupovali na lokalnom kiosku!!!
Pa se ti u takvoj sredini opiri junku i poplavi slatkiša...
Hihihijelena strikes again
Slažem se s Vrijeskom. Ne mora se roditelj brinuti o školskim obrocima. Kad su djeca u školi, škola brine o njima.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 20.09.2018. at 15:01
je li ovo moguće?
Meni ne bi uopće palo na pamet povezati neki slatkiš s okusom jabuke sa temom stvarne jabuke, a kamoli donijeti u školu.
Kod nas ima uvijek puno domaćih proizvoda za takve danešto me opet baca u grizodušje, iz drugih razloga. Nikad ne valja.
Moja djea svakodnevno jedu junk poslije rucka i zadaca. Ono smlavimo obiteljski napolitanke, sladoled, domacice ili cokoladu. Njih cetvorica i ja. Jedu kuhan dorucak i rucak, cesto od povrca iz vrta. Ne jedu povrce rado svi svo, ali jedu jer nema alternative. Ako je blitva a taj ne voli blitvu, moze dobit vise krumpira iz blitve... Nisam stroga stvarno po tom pitanju, al ne kuham posebno. I mislim da su i pomfrit, i rastika, i pohana piletina, i moli od dida, i napolitanke i domaca marmelada hrana, koja sluzi da ne budemo gladni i da se povezemo. Cesto se spominje pretilost, pa prehrana, a puno rjede cujem da ljudi spominju fizicku aktivnost djece. I to ne onu strukturiranu, tipa trening, vec onu prirodnu, igru i hod na otvorenom. Zivim na selu i ovdje vecina vozi djecu do skole i na trening. Dio njih djeci pripremi cips i colu za nakon treninga, manjina smoothie od poriluka, malina i chia sjemenki. Karikiram. Meni su obje struje podjednako strane. Ne vozim ih nigdje niti ih nakon treninga ocekuju neki posebni menui.
I da, djeca ce mi uvijek patit za cipsom s okusom paorike. Ponekad kupim i ne brinem zasto ni koliko oni pate. Ovaj od 17 vise ne pati, pa eto nadam se da ce i ovaj trojac prerast tu fascinaciju.
Ma i ti bomboni od jabuke. Mozda su ljudi zaboravili na te dane jabuka pa se brzinski snasli.
ma vjerojatno je bilo i takvih, ali svakako su promašili ceo fudbal, mogli su tako i eurokrem donijet.
Nope, mala je oduvijek prožrljiva al je mršava i mater smatra da se ne treba prejedat. Kad god je neka hrana u blizini maloj cure sline, nemam pojma jel uzrok urođena proždrljivost ili to što joj stalno brane.Nadam se da se malo šališ oko ovoga, jer je zaključak onda baš
eh da tanja_b ono je bio kriv odabir riječi "podsvjesno". Super za voće, hebiga netko je povodljiviji, netko manje... Meni je toliko nepojmljivo da recimo djeca piju Colu i jedu čips, ono nepojmljivoooo da imam osjećaj da mojima to ne pada na pamet ni pitat da probaju.Eh, kad bi stvari u životu bile tako jednostavne kako se čine na forumu
Taj famozni pretjerani čips od jabuke moj je uredno jeo na obiteljskim izletima i kad bi mu ga ponudio netko od djece naših prijatelja. U školu ga nije htio nositi i kasnije ga je prestao i jesti jer to nitko od škvadre iz razreda nije htio. Isto kao što se i na taj glupi čips od paprike navukao jer se to jelo u razredu.
Naravno da sam mu nudila i štapiće i perece za izlete, pa nije htio, jer ni to nije bilo napeto među razrednim bossovima.
Da, znam, povodljiv je, ali sad je još super kako je bilo u nižim razredima. Sad ipak drži do nekih svojih principa u drugim aspektima, samo što prehrana tu sigurno ne spada on je od one djece koja jedu zato što se to mora i onda radije izabire ono što mu je na prvu fino.
Bar sam postigla da redovito jede voće. Svjesno
Muž je znao kupit prije neku glupost industrijsku one kao male pizze, kao tostići ne znam kako se to zove, ja sam poludila, sama sol, masnoća i umjetne arome/okusi bljaak, onda je operirao žuč pa sad fino i on jede kao i mi kuhano, lešo i puno zdravije nego prije. Eto nekad i bolest donese dobre stvari u nečiji život
Casa
ajme nešto od jabuke i donesu bombone, to ti fakat treba pasti na pamet
Pa vjerojatno su djeca zaboravila reći doma, ili su roditelji zaboravili nabaviti nešto suvislo, pa su se tako snašli prije škole.
sve to stoji, ali ja radje onda nebi donijela nista, nego bombon sa okusom jabuke
Koliko ovdje ima kontradikcija, a ja sam mislila da ja filozofiram o hrani.
casa, na tvom tragu - ja se trudim oko prehrane djeteta. Ali kad taj trud u nekim okolnostima postane uzrokom neke moje nervoze, onda to nikako ne može biti dobro ni zdravo. Onda mi je bolje da sjednemo svi na bicikle i kupimo krafne s pudingom, sjednemo ispred dućana na klupu i prljavim rukama jedemo, nego da ja šizim po kući.
Posljednje uređivanje od Jelena : 20.09.2018. at 15:41
Što pokazuje koliko su i jedni i drugi ozbiljno shvatili dan jabuka
Lili, meni ta tvoja mama zvuči malo creepy, prvi put čujem da neko mršavo dete dobija normirane obroke a deluje uvek gladno...
pa to su djeca, njima je ništa ne donijeti vjerojatno najgora opcija
Inače ta donošenja stvari u školu su posebna tema.
Slazem se, za dane kruha nikad nebi pojeli taj kruh. Neznam gdje je zavrsio, ali nebi se cudila u smecuInače ta donošenja stvari u školu su posebna tema.
Mislim, ta donosenja, ti radovi s djecom pi duznosti. S najstarijim sam jednom, majkemimoje, za vrtic morala do sutra napravit plakat o kucnom ljubimcu iako nismo kucnog ljubimca imali. Ta bih sudjelovanja roditelja nosenjem stvari od danas do sutra i kao roditelj i kao nastavnik zabranila. Naravno, kad je na vrijeme zadano, kad se dijete samo ponudilo s veseljem cu premjestat slajdove tri sata ili obilazit knjizare u potrazi za papirom boje mora za bure.
A moji tvrde da su njihova peciva za dane kruha jednako fina kao prabakin kruh ispod peke.
Moja bi donijela hrpu kruha doma i ja bih ga pojela u slast
Bilo je i onih koji nisu donijeli ništa.
Ali taj "dan jabuka" održavao se samo te jedne godine, ni prije ni poslije
A taj slučaj sam opisala zato da pokažem primjer kako je nekad teško ustrajati na nekim principima u određenoj okolini. Imam dojam da se kroz cijelu njegovu OŠ borim s vjetrenjačama, imali smo svakakvih situacija na različitim poljima, a dijete jadno uvijek na kraju ostane po nečemu "jedini u razredu". Pa sam po pitanju prehrane popustila, i neka mu, neka nosi taj prokleti čips od paprike na izlete, preživjet će 1-2 takva dana godišnje
Ionako nemaju obroke u školi za više razrede (vezano na onu drugu temu), pa je uglavnom na kućnoj prehrani. Ali junk voli, kad ga ima prilike jesti
Pa moji isto peku s uciteljicama i ta su im peciva prefina.
Naši višak odnesu u mali dom ili slične ustanove,nekad su to stavljali u crne vreće,ja sam komentirala da je to baš bezveze,nek bar u pekari uzmu koju kutiju od krafni ili slično i lijepo slože,ne znam kak bude ove godine složenoMoja bi donijela hrpu kruha doma i ja bih ga pojela u slast
Naši u zadnje vrijeme ne peku u školi,nekad su znali dok je veliki bio do četvrtog razreda.
Posljednje uređivanje od jelena.O : 20.09.2018. at 16:10
Mama misli da bi bila debela da joj da da jede koliko bi mala htjela.:/ a bavi se gimnastikom.Što pokazuje koliko su i jedni i drugi ozbiljno shvatili dan jabuka
Lili, meni ta tvoja mama zvuči malo creepy, prvi put čujem da neko mršavo dete dobija normirane obroke a deluje uvek gladno...
Jelena slažem se s tvojom logikom
Posljednje uređivanje od Lili75 : 20.09.2018. at 18:34
Meni je isto kad se deca dete od danas do sutra već unaprijed muka.
Ali me ujutro strefil veliki da mu dam svjećice jer je jednoj curi iz razreda ročkas,i ljuti se kaj je malko zgorrna svjećica,eto posle mi nije ni reko jel imala u kaj zapiknuti istu,mada sam ga zorom nagovarala da uzme i zelenu jabuku
https://www.vecernji.hr/vijesti/majk...B+page+statusi
nešto prigodno
ovisnost o junku sam vrlo lako eliminirala, nije bilo novaca. doslovno.
pa sam junioru rekla, samo ti kupi i cvili za čipsom i smokijem i nećemo imati za ručak. muž je bio u bolnici tada ( duga priča )
i nije bilo ručka drugi dan.
meni je te demo(n) kracije i pinduljenja oko djece pun kufer.
jednostavno nema .
a kad je guzica gladna onda je dobar i kelj i kupus i oslić.
kakva sam doma , takva sam i na poslu s djecom, odrežem.
I što ide dalje, djeca to obožavaju. gdje bih ja došla kad bih svakom ponaosob udovoljavala.
znaju se ciljevi, ponuđene su im razne metode i ajmo.
naravno govorim o djeci bez pp
Posljednje uređivanje od maria71 : 21.09.2018. at 07:27
Dobra metoda, provjerena. A kod djece s pp vrlo često je takav pristup nužniji nego kod djece bez pp. Djeca s raznim ograničenjima puno prije shvate upravo ovo što si napisala. Djeca s teškoćama često silom prilika imaju bolje radne navike (jer ih je sila natjerala) itd. Naravno, nisu sve pp za u istu vreću, da ne širim priču.
Istina je da smo često popustljivi prema djeci jer "može im biti" a s tim ne napravimo ništa dobro. Osakatimo ih za vještine snalaženja u stvarnom svijetu.
tako je
kad je guzica gladna, a i kad nije, za dobar ručak uvijek ima mjesta, a meni je oslić, kupus, poriluk, kelj - primjer dobrog ručka. mi svi to doma obožavamo.
ako još ima i komad nekog mesa ili najjeftinije ribe, to je gozba.
Sinoć sam si baš razmišljala o temi. Skuhala sam povrtnu juhu od svega što sam imala u frižideru (četvrtkom ponestaje zaliha
I onda je naravno bilo kakanje u 21 h kad treba u krevet već, al baš me briga, 10 minuta cendranja dok ga obućem jer je pospan pa mu se ništa ne da, nije to takva drama kad znam zašto cendra. Još mi je objasnio da mora kakati jer je kasno jeo voće (odličan teoretičar).
Neki dan smo išli u parkić, a nije stigao gablec doma pojest. Stavila sam mu u kutijicu prepolovljene paradajziće i kozji sir na kockice, on je to slasno pojeo, jedna baka je gledala u čudu, uopće nije ni pitao za sladoled, iako škrinja stoji na ulazu u park. Početkom ljeta sam sve živo izvodila da ne vidi škrinju, da ne pita opet, al nakon što mu je bio dostupan, ne pita uopće.
Posljednje uređivanje od Jelena : 21.09.2018. at 10:15
još bih dodala: mojima su kupus flekice (obavezno domaće tijesto u toj varijanti) čak i draže od home made pizze, a recimo, nemalo su sastojci jeftiniji.
sa 10 kuna materijala za kupus flekice glatko nahraniš više članova obitelji. i to sa nutritivno skroz nelošom kombinacijom večere.
super, jelena, i njeguj to što je više tip od prave, konkretne hrane i od "slanog", nego od slatkoga. nekim ljudima to jednostavno više paše i blago njima, mogu reći. jer mene vuče sve što ne treba. danas je to kockica, sutra kocka, prekosutra tabla. može biti, a ne mora. rijetki su ljudi koji se stvarno mogu kontrolirati i ne vuče ih još slatkoga, ono, mogu si reći dosta prije nego posegnuti za još. nije bed ta kockica, naravno da ne, ali kad pogledaš.. a što će mu? ako ga možeš smuvati da ne jede, ja mu ne bih dala. da me se pita i da mi je moguće izvesti, a ponekad je jako teško izvedivo pored baka, vrtića, druge djece, obitelji, pričekale bi te kockice da baš dobro ustabili i prihvati dobre navike. najest će se gluposti cijeli život, ne brini.
ja mislim da Jelena skroz dobro postupa s malenim, jede finu kvalitetu hranu doma i dobije tu kockicu. A da je ne dobije možda bi je bio puno više željan.
Jedino se nemoj Jelena iznenadit ti krenu u nekoj vrtićkoj dobi počet probirat, ovo bi ovo ne bi, to je faza, vjerujem čak i normalna.
Adio meni je lakše uopće ne uzet ništa nego uzet kocku pa se kontrolirat, pa onda ni ne uzimam
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
