Strah od poroda

[Felicity]

Drage moje Rodice,

Meni m kasni dva dana i sve mi se cini da je to ono sto sam zeljela. Da je m stigla sigurno bih ocajavala, sada sam sretna sto nije ali ima sad jedna druga dimenzija: ponovo zamisljam porod. Prvi se prije deset godina zavrsio carskim rezom i sad me nekako strah.
Imate li vi mozda iskustava sa prvim carskim pa drugim normalno ili prvi carski pa drugi carski.
Grozna sam, mislim da se bezveze unaprijed plasim ali ipak mi nije svejedno.
Unaprijed vam se zahvaljujem na rijecima podrske i vasim iskustvima

[Felicity]

Izvinjavam se moderatoricama , mislim da ovaj post treba ici na "Porod" ili tako nesto.
Hvala i jos jednom sorry

[plavaa]

Prebacit cu na podforum "Porod"

[Bomballurina]

Čega se ti zapravo bojiš? Još jednog carskog?

[Felicity]

To je pravo pitanje, jer se ja bojim poroda uopce, za carski znam kako izgleda a prirodni ne znam.
Pa je li mi bolje da imam jos jedan carski?

[Felicity]

Znate sta, zatvaram ovu temu jer sam upravo vidjela da je ovo elaborirano "Carski ili vaginalno"

Oprostite mi na nepaznji stvarno nisam vidjela jer sam najvise na podforumu "Prije zaceca".
Tako ti je kad ne gledas

[Bomballurina]

Ha čuj, nije bolje. Uvijek je najbolje roditi prirodno. Ne znam u kojoj je mjeri tvoj strah, mislim da se svaka od nas pomalo bojala, ali i da će svaka svoj porod uz svu bol i eventualno kakvo neugodno iskustvo osoblja ili sl., ipak porod istaknuti kao najljepši događaj u svojem životu.
Pa ipak, ako misliš da će te taj strah paralizirati, ne znam kako da se drugačije izrazim, uglavnom, ako osjetiš kakve napadaje panike i slične simptome, možda je bolje da potražiš kakvu stručnu pomoć. Ali, ne vjerujem da je baš tako strašno. Postoje i razne tehnike kako si olakšati porod, ovdje ćeš naći puno informacija. Ali....uživaj sada u trudnoći, sve će doći na svoje.

[Davor]

E, sorry, čini mi se da ti nije do zezancije, ali ovo spada u "reverznu psihologiju".
Ne vidim na koji način bi ti carski bio bolji izbor, osim ako je stvarno neophodan.
Imao sam privilegiju prisustvovati porodu svog djeteta i mogu samo potvrditi da su muškarci s te strane uskraćeni. Oduzeti si nešto takvo samo pod izlikom straha stvarno nema smisla. Imaš sasvim dovoljno vremena za suočiti se s time.

[lidac2004]

E, sorry, čini mi se da ti nije do zezancije, ali ovo spada u "reverznu psihologiju".
Ne vidim na koji način bi ti carski bio bolji izbor, osim ako je stvarno neophodan.
Imao sam privilegiju prisustvovati porodu svog djeteta i mogu samo potvrditi da su muškarci s te strane uskraćeni.Oduzeti si nešto takvo samo pod izlikom straha stvarno nema smisla . Imaš sasvim dovoljno vremena za suočiti se s time.

ja mislim da stvarno o ovome ne treba pricati neko ko to nikada nece proci.
nemoj se ljutiti, ali zenu je strah a ti joj se smijes, stvarno nije u redu.
pogotovo mi nije jasan ovaj boldani dio, znaci da bi zena trebala pretpiti sve zato da bi muz mogao stajati kraj nje i drzati je za ruku?
i meni je bilo dobro da je muz sa mnom ali da me je bilo toliko strah i da sam se odlucila za carski, mislim da imam potpuno pravo na to jer ipak sam ja ta koja radja a ne moj muz.

[Davor]

Komentar ti je poput "nema prstića - nema čokolade". Kao da ne znam da to nikada neću biti u stanju iskusiti.

Svaki problem ima i rješenje pa tako i strah. Jedno je kad ti tkogod u mraku ide "prodat ciglu", a sasvim drugo je kada ju u mrak ideš kupiti. Elektivni carski je isto što i kupovanje cigle u mraku. Besmisleno.

[lidac2004]

Komentar ti je poput "nema prstića - nema čokolade". Kao da ne znam da to nikada neću biti u stanju iskusiti.

a cuj, nemaju svi takav dar za pisanje komentara kao ti .

Svaki problem ima i rješenje pa tako i strah

slazem se, i najmanje sto nekome u strahu treba je da mu se neko smije zbog toga straha .

Elektivni carski je isto što i kupovanje cigle u mraku. Besmisleno.

ovo je tvoje misljenje i imas pravo na njega koliko i ja na svoje.

[ina]

Pročitaj Carski rez ili vaginalni... Tu imaš dost toga kaj te zanima da se ne ponavljamo.

[luce2006]

ja cu samo rec: welcome to the club
i ne brini, sve ce bit u redu. ja glasan za vaginalno (kao i sebi, uostalon...ali mislin da se meni nece desit, a tebi bi moglo jer je ipak proslo 10 god). strah je normalna stvar i svatko je suocen s tim.
davore, jaaaaaako zlocesto od tebe. lidac, 8)

[VedranaV]

Lidac, ja sam si drukčije prevela ono boldano i rečenicu prije - bio je na porodu, dojam s poroda mu je bio da su muškarci u minusu jer ne mogu roditi i misli da zbog svega toga izabrati carski umjesto vaginalnog i to zbog straha nema smisla.

[Davor]

Točno tako, VedranaV

[VedranaV]

Ali svejedno mi se, da imam problem kao Felicity, ne bi sviđalo da mi se smiju .

[Felix]

mislim da kod Felicity (ispravi me ako grijesim!) nije problem u odabiru carski ili vaginalni porod, nego strah od poroda, svejedno kakav bio. a to nije stvar koju mozemo olako odbaciti, tipa 'sve smo mi rodile pa ces i ti tako'. strah je velika kocnica i pametno je ne ignorirati ga nego se suociti s njim i proraditi ga sto prije.

ja bih na tvom mjestu potrazila strucnu pomoc. ozbiljno. jos je rano, tek si zatrudnila, imas vremena proraditi svoje strahove. sigurna sam da ces vec nakon par kvalitetnih i konstruktivnih razgovora puno smirenije razmisljati o predstojecem porodu, ako ne i radovati se. prosvrljaj po ovom podforumu, mislim da ima jos topica na tu temu.

pogledaj na portalu: strah od poroda
sretno

[stray_cat]

mislim da je po defaultu nece pustiti na vaginalni porod jer se doktori kao boje prirodnog poroda nakon sto se jednom obavi carski

jesam citala da je moguce imati najprirodniji porod nakon carskog i da su zene uredno imale prirodni nakon carskog ali vidim oko sebe da doktori jednostavno naprave carski jer im je predhodni carski "medicinska indikacija"

zasto si uopce prvi put zavrsila na carskom? vrlo lako moguce da te prvo iskustvo oko poroda plasi za drugi porod

[Felix]

stray cat, nije bas istina za ovo po defaultu. ovisi o rodilistu i doktoru, ali imam osjecaj da kod nas nije problem imati vaginalni nakon carskog, naravno ako nema problema koji totalno iskljucuju vaginalni kao opciju.

[devet_mjeseci]

Ajmo ovako (da ne otvaram drugu temu)... Do prije koji tjedan zaista nisam osjećala strah od poroda, ali što se više bliži termin, tim više me spopadaju kojekakve misli. I jedna se uporno ponavlja - strah da ne ostavim život u Petrovoj. S jedne strane osjećam krivicu jer kao da mi briga za dijete nije na prvom mjestu, a s druge strane si naprosto ne mogu pomoći. Nisam sigurna da li je to onaj klasični strah od smrti ili je to bliže užasu od same pomisli da bih mogla biti uskraćena za pogled na Mihovilovo lice, majčinstvo... Ne znam ni sama kako da to opišem, ponekad mi čak proleti glavom "što je meni ovo trebalo, nema puta nazad" i onda me oblije hladan znoj što mi je tako nešto uopće palo na pamet nakon što smo izgubili tri rane trudnoće, pa je ovo maleno što me uporno lupka toliko jako, jako željeno...

Zbog tog straha o kojem nikome ne govorim počela sam se nekako povlačiti u sebe i postala sam gotovo potpuno nedruštvena. Najviše me dotukla izjava moje prijateljice koja ima 40 godina, nema partnera, muža ni djece: "Ne znam zašto si takva? Ja bih sve dala da mogu biti na tvom mjestu, proživljavala bih svaki dan sa puno sreće...". I što da joj ja na to odgovorim? Kako joj objasniti da me paralizira nešto što i nema previše veze sa zdravom pameću?

Trudnoća je apsolutno bez ikakvih komplikacija, sve ide kao po špagici i onda pročitam npr. o HELLP sindromu i premrem od straha... Pandora je isto tako bila školski primjer trudnoće, pa je gotovo skončala život. A sigurna sam da kojekakvih komplikacija ima još...

Evo, po prvi puta kažem (pišem) na glas - najveći mi je užas pomisao na smrt za vrijeme (ili nakon) poroda. Iskreno, da iskrenija ne mogu biti. Recite mi jeste li se i vi suočile sa takvim strahom i kako ga se osloboditi? Dakle, ne govorim o strahu od boli, taj dio me zaista ne zamara, nego isključivo o strahu od smrti.

[Irchi]

Prošla sve isto kao i ti. Dok nisam bila trudna nisam uopće razmišljala o tome osim nekad davno kad sam u djetinjstvu govorila da nikada neću roditi.
A onda sam ostala trudna. Nisam se bojala boli i poroda, već upravo ovako kako opisuješ. Što ako baš ja umrem, a dijete mi ostane bez majke. Tog me straha bilo strah i sve sam to potisnula negdje duboko u sebe. Nisam nikada o tome razgovarala s nekim jer mi se činilo da je razmišljanje ili razgovor o tome baš prizivanje vraga.
Pred kraj trudnoće to mi uopće više nije padalo na pamet. Čekala sam da sve krene i da sve ono što sam čitala postane stavrnost. Sada mi se s distance i kad čitam tvoj post to čini tako "blesavo" i onako pravo trudnički . Uvjerena sam da nismo jedine.

[devet_mjeseci]

Sada mi se s distance i kad čitam tvoj post to čini tako "blesavo" i onako pravo trudnički . Uvjerena sam da nismo jedine.

Moja mama se jučer samo primila za glavu kad je čula o čemu razmišljam... Nije ni slutila da sam tako daleko "otišla"

[Nice]

Kada mene uhvate takve crne misli (što nije baš često ali ne mogu reći da se ne događa) - iduće što si pomislim je...što ja mogu promijeniti ??? Onda shvatim da ne mogu baš nikako utjecati na to i da nema smisla opterečivati se stvarima koje ne mogu promijeniti....tako da brzo zaboravim i ostavim da se sve odvija svojim tokom...naravno uvi jek se nadam najboljem
Kak bi se reklo..kaj Bog da...

Mene je također strah porođajne boli ali i na to ne mogu utjecati (znam da će boliti) i jedino mi preostaje da to istrpim...
:/ ....eto znam da nisam baš od neke pomoći ali meni se čini da moje razmišljanje o tome je čisti Sizifov posao..

[devet_mjeseci]

Nice, tak sam i ja donedavno, ali više ne pomaže... Moram naći neku drugu metodu. :/