mojoj se to dogodilo jednom u pubertetu. imala je 13 godina. peh je bio i u tome što je bila sama doma pa ne znamo kako se to uopće dogodilo osim iz njene priče kasnije. nazvala nas je uspaničeno nakon što se osvijestila i i rekla da se sjeća da se digla s kauča po čašu za napiti se i dalje se ničeg ne sjeća niti zna koliko je otprilike bila u nesvijesti. čak je malo bila i zagrizla jezik. odmah smo je odveli u bolnicu gdje je po prvim nalazima bilo sve ok, ali su je ostavili par dana na promatranju i radili čitavi niz pretraga. sjećam se da su joj često mjerili šećer, da su joj odmah napravili ct glave, eeg, uz srca, prošla je i psihološku obradu i nakon svega je zaključeno da je to bila jednostavno sinkopa vjerojatno nastala od ustajanja u vodoravni položaj. kasnije smo još s njom odradili i eeg nakon neprospavane noći koji je bio ok i magnetsku rezonancu mozga na kojoj je uočena cista na pinealnoj žlijezdi za koju su nam rekli da ona nije uzrok tog pada i da joj ne bi trebala praviti probleme u životu.

od toga je prošlo skoro 10 godina i nije imala nikakvih sličnih problema osim lani kad se isto onesvijestila, ali to je bilo nakon cijelog dana povraćanja i proljeva pa je do toga došlo uslijed dehidriranosti. eto što se dogodi kad ne živiš više sa mamom koja pazi da li se uzima dovoljno tekućine ukoliko si pod virozom, ali vjerujem da se nakon tog iskustva naučila. srećom joj je tad naišla stanodavka koja je ujedno liječnica i odvela je na hitnu gdje su joj odmah dali infuziju pa joj je ubrzo bilo bolje.

uglavnom, meni koja veći dio života patim od paničnih napada u kojima mi je jedan od najvećih strahova da ću izgubiti svijest, a zapravo mi se to nije do sada nikad dogodilo, nesvjestica je nešto što mi na prvu izaziva ogroman strah i odmah pomišljam na najgore iako u većini slučajeva za koje sam čula završi sve ok.