Iz mojeg iskustva te grupe 'darovitih' u vrtićima zapravo nisu ono što bi trebale biti. Daroviti, iznadprosječni često imaju poteškoće koje prate tu darovitost ili iznadprosječnost i na tim poteškoćama bi zapravo trebalo raditi.

Odgajateljice biraju te koji će se testirati a često same ne mogu to prepoznati i nisu one krive tome.

Ja kao roditelj nisam kod svog djeteta prepoznala tu neku potencijalnu darovitost jer je zamotana u perfekcionizam i mnoge druge poteškoće.
Kod nas su isto tete predlagale. S obzirom da smo bili vrlo bliska skupina, pa sam znala svu djecu, odabrale su baš one koje bih i ja. One koji su vrlo komunikativni, radoznali, otvoreni, sve ih zanima. Od te djece kod jednog je otkrivena potencijalna darovitost. Moja je šutila i nije pokazivala, ne bih ju ni ja odabrala.
Testirana je za darovite u vrtiću nakon što je zbog sasvim drugih razloga dostavljen nalaz psihologa. Međutim s obzirom da je bila kod Sever na radionicama psihologica je rekla da ju ne bi uzeli u tu grupu jer je u obradi već izvan vrtića. Zato ju je psihologica svako malo zvala kod sebe pa su njih dvije razgovarale i radile neke vježbice.

I da u tim grupama su radili pokuse i sl. stvari tako da ju ja ne bih na to ni poslala.

Nakon što je J. krenula u školu u toma našem vrtiću je oformljena baš grupa tih 'darovitih' u koju je išla prijateljica od J. i ništa to nije bilo posebno, ajmo reći da je bilo onako kako bi se trebalo u vrtiću raditi sa svima, ali se naravno ekstra plaćalo.

A primjer koliko se malo zna o toj darovitosti je da je toj malenoj ove godine predloženo da se upiše u 2.r jer je po testovima visoko iznad prosjeka, a malena je emocionalno daleko ispod prosjeka s puno drugih problema (sličnih kao i moja J.).